Prije toga HKZ je agirala protiv Kongresa. Nađe se,
nažalost, i danas udrugica koje čine to isto. Kako Vi to
kao psiholog tumačite?
A ono prije toga..., svima je poznato. Ne mora se
biti psiholog. Sami znate da se tu radilo uglavnom o
pojedincima, a ne o većini članstva HKZ-e, što se i
pokazalo na izborima i odlukama 2001. godine. Uvijek
mi je bilo žao da ima ljudi koje više privlači
negativno nego pozitivno, pa iz tog kuta gledanja nije
čudno, da je HSK prihvatljiv čak i za UN, a eto nije
za neke naše pojedince. A.G. Matoš bi tu sigurno
spomenuo "prokleti hrvatski jal". Naravno, njihovo je
pravo na takav stav, a drugo je, koliko je on pametan
i što bi bilo bolje.
Respektiram osobne odluke, ali stvarno ne mogu
pljeskati ljudima koji iz raznoraznih interesa, možda
i vlastitih kompleksa, recimo, ističu većinom
negativno i klevetničko u svom govoru i pisanju, koji
svoje sunarodnjake prijavljuju stranim policijama i
godinama "ganjaju" po tuđinskim sudovima, koji su brži
na razbijanju zajedništva, nego na žrtvu za njega, i
tomu slično. Ne govorim ovdje samo o našima u
Švicarskoj! Bog i takvima dao dobro zdravlje, ali
takvi postupci nisu za odobravati!
Vi ste
prije desetak godina objavili panoramu hrvatske
migrantske književnosti u dvije knjige "45 hrvatskih
migranstkih pisaca" i "60 hrvatskih migrantskih
pisaca". S današnjeg odmaka: kolika je stvarna
vrijednost te naše riječi izvan domovine?
Nezamjenjiva, sve do publikacija kao što su (sve bolje!) Društvene obavijesti.
Ja je gledam u cjelini s onom u domovini. Uz slabije, prosječne ili veće
literarne domete kao i domovinska, ta hrvatska pisana riječ u izvandomovinstvu
ima jednu dodatnu nezamjenjivu vrijednost: ona je živi svjedok, ima ulogu
izravnog svjedočenja o našem migrantskom usudu. U načelu, sjaj i tragiku
emigrantskih godina najbolje mogu opisati oni koji su ih doživjeli na svojoj
koži. A "progonstvo i tuđina" sastavni je dio neizbrisive opće hrvatske sudbine
u 20. stoljeću.
Je li onda memoaristika najizravniji
način svjedočenja. Koliko je ona za nas pouzdana?
Ona je svakako dio toga, mada većinu memoara ne ubrajamo u literaturu. A
pouzdanost sjećanja i činjenica? Evo jedan primjer od prije par godina. Dr. Mate
Meštrović je zaradio mirovinu kao sveučilišni profesor povijesti, a u svojim
memoarskim zapisima, govorili su mi s više strana (jer znaju da se s njim dugo
poznam), ima na više mjesta teških neistina. Reče mi sam, nenamjerno, i vjerujem
mu. E, kad se to događa jednom povjesničaru, zamislite što je s drugima koji
nisu toliko obrazovani ili iz nekih razloga namjerno krivo predstavljaju ljude i
događaje kao sad jedna Biljana Plavšić. A tek interpretacije! Dakle: oprez prema
negativnim slovima i rečenicama otkud god dolazile! Jer, krhak je taj čovjek.
Negdje je nedavno pisalo da je po
preporuci Vas i HSK izvjesni S. Leban imenovan u MVP Republike Hrvatske prvim
čovjekom za Hrvate izvan domovine?
Mi u HSK se uistinu ne miješamo u kadrovsku politiku Vlade RH, ali imamo je
pravo komentirati. Vidite kako se olako šire glasine. Ne samo da nismo slali
nikakve preporuke, nego mislimo da to nije najbolje rješenje. Ako Vlada RH
uistinu želi s te državne pozicije poboljšati odnos prema nama u
izvandomovinstvu, onda će morati imati na tom mjestu vrlo sposobne ljude koje
Hrvati i njihovi potomci izvan domovine dobro poznaju i imaju u njih povjerenja,
a oni opet dobro razumiju sve raznolike dimenzije i grupacije našeg
iseljeništva. Ovako mi to imenovanje više sliči stranačkoj križaljci, nešto kao
kad je ona garnitura vlasti imenovala jednoga Borisa Marunu za ravnatelja
Matice.
Poznato mi je da ste imali prigodu
više puta sretati se nasamo s našim pokojnim nobelovcem Vladimirom Prelogom...
Uvijek sam to smatrao posebnom časti i privilegijom. Napravio sam nacrt za
jedan dulji zapis o tome. Sad ću reći samo da je to, između ostalog, bio čovjek
nobelovskog humora s porukom, te spomenuti jedan kuriozitet. Zabilježio sam kako
je pričao (pred nas nekoliko), na koji način je uspio otputovati iz ratne
Hrvatske. Primio ga je doglavnik Mile Budak i osigurao mu siguran odlazak. Na
rastanku u svom uredu samo mu je kao usput dobacio:
Molim Vas, samo nemojte, kad tamo dođete, davati izjave protiv Hrvatske!
Razgovor vodio Osvin Gaupp
Izvor: Društvene obavijesti broj 96, svibanj 2005. |
