Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

RAZGOVOR S PREDSJEDNIKOM HSK, FRA ŠIMUNOM ŠITOM ĆORIĆEM     (rujan 2005.)

O urdugama, pisanoj riječi, nobelovcu...

Hrvatska kulturna zajednica (HKZ) pristupila je Hrvatskom svjetskom kongresu (HSK) 2001. godine. Kako ste zadovoljni suradnjom između naših dviju udruga?

Poznajem se s HKZ-om od njezinog početka i vidim da se to pokazalo vrlo učinkovitim za obje strane, a najviše za zajedničko hrvatsko djelovanje. Članovima i upravi HKZ-a "šešir dolje" na tom koraku hrvatske sloge i zajedništva! Pa i kad ne bi ništa drugo bilo, puno je ljepše prijateljevati, nego se međusobno hladno odnositi.

Prije toga HKZ je agirala protiv Kongresa. Nađe se, nažalost, i danas udrugica koje čine to isto. Kako Vi to kao psiholog tumačite?


A ono prije toga..., svima je poznato. Ne mora se biti psiholog. Sami znate da se tu radilo uglavnom o pojedincima, a ne o većini članstva HKZ-e, što se i pokazalo na izborima i odlukama 2001. godine. Uvijek mi je bilo žao da ima ljudi koje više privlači negativno nego pozitivno, pa iz tog kuta gledanja nije čudno, da je HSK prihvatljiv čak i za UN, a eto nije za neke naše pojedince. A.G. Matoš bi tu sigurno spomenuo "prokleti hrvatski jal". Naravno, njihovo je pravo na takav stav, a drugo je, koliko je on pametan i što bi bilo bolje.
Respektiram osobne odluke, ali stvarno ne mogu pljeskati ljudima koji iz raznoraznih interesa, možda i vlastitih kompleksa, recimo, ističu većinom negativno i klevetničko u svom govoru i pisanju, koji svoje sunarodnjake prijavljuju stranim policijama i godinama "ganjaju" po tuđinskim sudovima, koji su brži na razbijanju zajedništva, nego na žrtvu za njega, i tomu slično. Ne govorim ovdje samo o našima u Švicarskoj! Bog i takvima dao dobro zdravlje, ali takvi postupci nisu za odobravati!

Vi ste prije desetak godina objavili panoramu hrvatske migrantske književnosti u dvije knjige "45 hrvatskih migranstkih pisaca" i "60 hrvatskih migrantskih pisaca". S današnjeg odmaka: kolika je stvarna vrijednost te naše riječi izvan domovine?


Nezamjenjiva, sve do publikacija kao što su (sve bolje!) Društvene obavijesti. Ja je gledam u cjelini s onom u domovini. Uz slabije, prosječne ili veće literarne domete kao i domovinska, ta hrvatska pisana riječ u izvandomovinstvu ima jednu dodatnu nezamjenjivu vrijednost: ona je živi svjedok, ima ulogu izravnog svjedočenja o našem migrantskom usudu. U načelu, sjaj i tragiku emigrantskih godina najbolje mogu opisati oni koji su ih doživjeli na svojoj koži. A "progonstvo i tuđina" sastavni je dio neizbrisive opće hrvatske sudbine u 20. stoljeću.

Je li onda memoaristika najizravniji način svjedočenja. Koliko je ona za nas pouzdana?


Ona je svakako dio toga, mada većinu memoara ne ubrajamo u literaturu. A pouzdanost sjećanja i činjenica? Evo jedan primjer od prije par godina. Dr. Mate Meštrović je zaradio mirovinu kao sveučilišni profesor povijesti, a u svojim memoarskim zapisima, govorili su mi s više strana (jer znaju da se s njim dugo poznam), ima na više mjesta teških neistina. Reče mi sam, nenamjerno, i vjerujem mu. E, kad se to događa jednom povjesničaru, zamislite što je s drugima koji nisu toliko obrazovani ili iz nekih razloga namjerno krivo predstavljaju ljude i događaje kao sad jedna Biljana Plavšić. A tek interpretacije! Dakle: oprez prema negativnim slovima i rečenicama otkud god dolazile! Jer, krhak je taj čovjek.

Negdje je nedavno pisalo da je po preporuci Vas i HSK izvjesni S. Leban imenovan u MVP Republike Hrvatske prvim čovjekom za Hrvate izvan domovine?


Mi u HSK se uistinu ne miješamo u kadrovsku politiku Vlade RH, ali imamo je pravo komentirati. Vidite kako se olako šire glasine. Ne samo da nismo slali nikakve preporuke, nego mislimo da to nije najbolje rješenje. Ako Vlada RH uistinu želi s te državne pozicije poboljšati odnos prema nama u izvandomovinstvu, onda će morati imati na tom mjestu vrlo sposobne ljude koje Hrvati i njihovi potomci izvan domovine dobro poznaju i imaju u njih povjerenja, a oni opet dobro razumiju sve raznolike dimenzije i grupacije našeg iseljeništva. Ovako mi to imenovanje više sliči stranačkoj križaljci, nešto kao kad je ona garnitura vlasti imenovala jednoga Borisa Marunu za ravnatelja Matice.

Poznato mi je da ste imali prigodu više puta sretati se nasamo s našim pokojnim nobelovcem Vladimirom Prelogom...


Uvijek sam to smatrao posebnom časti i privilegijom. Napravio sam nacrt za jedan dulji zapis o tome. Sad ću reći samo da je to, između ostalog, bio čovjek nobelovskog humora s porukom, te spomenuti jedan kuriozitet. Zabilježio sam kako je pričao (pred nas nekoliko), na koji način je uspio otputovati iz ratne Hrvatske. Primio ga je doglavnik Mile Budak i osigurao mu siguran odlazak. Na rastanku u svom uredu samo mu je kao usput dobacio:
Molim Vas, samo nemojte, kad tamo dođete, davati izjave protiv Hrvatske!

Razgovor vodio Osvin Gaupp
Izvor: Društvene obavijesti broj 96, svibanj 2005.

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch