HDZ je izgubio zbog postojanja "neke tajne veze" između Kukuriku koalicije, Uskoka i Državnoga odvjetništva - Kukuriku koalicija osvojila je apsolutnu većinu mandata u Hrvatskome saboru (80 od mogućih 151).

HDZ, iako je izgubio izbore, može biti u potpunosti zadovoljan s postignutim rezultatima (47 mandata) jer je u neravnopravnoj utrci kako se kaže ne samo ostao na nogama nego i stvorio pretpostavku za nastavljanje bitnih promjena u stranci koje su već daleko odmakle.

Ovi izbori bitno su promijenili političku strukturu Hrvatske. Faktično su nestale s političke scene dvije u prošlosti velike stranke HSP i HSLS koje nisu osvojile ni jedan mandat. Nije uspio ni povratak u politiku Dražena Budiše ni Ante Đapića. Pravašku čast u Saboru branit će s jednim mandatom HSP Ante Starčević koji je u koaliciji s Hrvatskom čistom strankom prava osvojio jedan mandat.

Jedva je preživjela Hrvatska seljačka stranka ne samo povijesno velika Radićeva stranka nego i značajna stranka u posljednjih dvadeset godina postojanja hrvatske države sa svega jednim mandatom. Međutim, Hrvatski sabor nije zbog toga ostao podijeljen na dva bloka jer su značajne uspjehe postigli Laburisti sa šest mandata i HDSSB također sa šest mandata.

Dakle, radi se o jednoj lijevoj stranci, Laburisti, vjerojatno najljevijoj u Hrvatskoj i jednoj desnoj, regionalnoj stranci, sigurno najdesnijoj. Dva mandata osvojio je i don Ivan Grubišić, crkveni disident, usprkos protivljenju crkvene hijerarhije u Hrvatskoj. Možda je upravo zbog toga osvojio dva mandata jer su ga snažno podržali ateisti koji su u njegovom disidentstvu vidjeli veliku šansu da diskreditiraju Katoličku Crkvu u Hrvatskoj.

U dijaspori je HDZ i dalje dobio sve mandate (tri mandata) i tu se nije ništa promijenilo. Dogodio se jedan kuriozitet, mislim nezapamćen, koliko ja znam u demokratskim sustavima i višestranačkim izborima; kandidat talijanske manjine Furio Radin dobio je 100 posto glasova.

Bitna karakteristika ovih izbora je da je pobjednik odlučen prije izlaska građana na birališta iz nekoliko razloga. Ivo Sanader napravio je ogromnu štetu i Hrvatskoj a pogotovo HDZ-u. Tri njegove velike grješke Jadranka Kosor usprkos svih napora nije mogla poništiti. To su slijedeće strategijske pogrješke. Prvo, stvaranje korupcionaškog paralelnog sustava odnosno korupcija širokih razmjera. Jadranka Kosor i novo vodstvo stvarno su odlučno podržali borbu protiv korupcije i pod cijenu gubitka izbora. Tu njenu odlučnost prepoznali su u svijetu, ali ne i u Hrvatskoj. Međutim, uvjeren sam da će vrlo brzo rejting Jadranke Kosor i HDZ- a rasti ako nastave sa zahtjevima da se raščisti korupcija u cijelom društvu a ne samo u HDZ-u.

Drugo, Ivo Sanader je dobio izbore dva puta na verbalnoj potpori državotvornoj politici Franje Tuđmana utemeljitelja HDZ-a ali je u praksi proveo radikalnu detuđmanizaciju i promijenio političku strukturu HDZ-a koji je po mnogo čemu napustio svoje bitno obilježje stožerne nacionalne stranke koja čvrsto brani i promiče hrvatske nacionalne interese. Jadranka Kosor se i tu uhvatila u koštac i počela se vraćati korijenima i državotvornoj politici Franje Tuđmana. Takvom politikom vratila je jedan dio birača HDZ-a ali nije bilo dovoljno vremena da se učini još više i ako tu politiku nastavi i nakon izbora vrlo brzo će HDZ postati ponovno najjača hrvatska politička stranka.

I treća strateška pogrješka Ive Sanadera bilo je koaliranje sa Stanimirovićevim SDSS-om, strankom onih Srba koji su se borili protiv Hrvatske, a stavljanje u drugi plan brojnih pripadnika srpskog naroda koji su cijelo vrijeme bili u prvim borbenim redovima u Hrvatskoj vojsci i policiji, braneći Hrvatsku kao svoju državu domovinu. I tu je Jadranka Kosor povukla prve jake poteze rekavši da je prošlo vrijeme da hrvatski premijeri idu u Beograd po svoje mišljenje. Dakle, zbog toga što je napravljeno u ove dvije godine usprkos jedne strašne hajke HDZ je ne samo ostao na nogama nego će se i vrlo brzo potpuno stabilizirati.

Te Sanaderove pogrješke ne bi tolike odlučile o rezultatu izbora da se nisu dogodile neke velike zlouporabe koje su neprimjerene demokratskim državama. Upravo za vrijeme kampanje podignuta je čak i optužnica protiv HDZ kao stranke, čak je u Uskoku saslušavana Jadranka Kosor. Suđenje Ivi Sanaderu postalo je ubitačna promidžba protiv HDZ-a. Odbacivanje krivičnih prijava protiv nekih istaknutih članova Kukuriku koalicije upravo pred izbore također je bio nedemokratski čin. Znači, nizom poteza Državno odvjetništvo, Uskok, mediji u jednoj vrlo smišljenoj kampanji rušili su HDZ kao stranku uz pomoć Kukuriku koalicije koja nije nevina. Kada se uzme u obzir da je istaknuti član SDP-a Slavko Linić javno rekao da sudbina državnog odvjetnika Mladena Bajića ovisi od njegovog ponašanja do izbora teško je ne vidjeti da postoji "neka tajna veza" između Kukuriku koalicije i Uskoka i Državnoga odvjetništva, koji su povlačili određene poteze koji su bitno odlučili rezultat izbora. S obzirom da se sve svelo na reklamiranje optužnica protiv HDZ-a i amnestiranje pripadnika Kukuriku koalicije stvorio se utisak da je HDZ kriminalna lopovska stranka a da su članovi Kukuriku koalicije "čisti kao suza".

U izbornoj noći dogodio se zbog svega toga jedan presedan. U HDZ-u je bila prava euforija iako su izgubili izbore jer su ocijenili da je 47 mandata u takvim uvjetima ogromna pobjeda. Prvi dan nakon izbora nastavila se u dijelu medija žestoka kampanja protiv HDZ-a. Čak je jedan profesor rekao da ne pamti takvo necivilizacijsko ponašanje, jer Jadranka Kosor nije čestitala pobjedu Zoranu Milanoviću odnosno Kukuriku koaliciji. To nije nikakav presedan, jer postoje u demokratskim zemljama brojni primjeri ne samo da se ne čestita pobjeda nego da se osporava pobjeda, da se čak podižu sudske tužbe ako poraženi smatra da nije izgubio u fer utakmici.

Jadranka Kosor je rekla da HDZ nije bio ravnopravan u utrci. Ona je također rekla da su prijetili da će i nju zatvoriti, da će zabraniti HDZ. U takvim uvjetima sama bi sebi "skočila u usta" da je čestitala pobjedniku, jer čestitka znači priznanje da je pobijedio u ravnopravnoj borbi a ne u prljavoj igri. HDZ nije bio samo izložen žestokim napadima represivnog državnog aparata i Kukuriku koalicije, nego i razjedinjene hrvatske desnice koja je smatrala da žestokom kritikom HDZ može privući dio njihovih glasača. Razjedinjena hrvatska desnica je najviše pridonijela apsolutnoj pobjedi Kukuriku koalicije. Na primjer, da su pravaške stranke djelovale kao koalicija bili bi treća politička stranka u parlamentu, a da su hrvatska desnica i HDSSB išli zajedno, bili bi ogromna snaga u Saboru.

Sve ovo pokazuje da iako je pobjeda Kukuriku koalicije velika, da je ona ipak rezultat specifičnih okolnosti u kojima su se održavali izbori i užasnih pogrešaka desnice. Kada se zbroje glasovi ispod 5 posto brojnih stranaka i lista onda oni u nekim izbornim jedinicama prelaze 30 posto. Dakle, da ti glasovi nisu propali rezultat izbora bi bio potpuno drugačiji. Ako hrvatska desnica želi biti čimbenik u budućnosti mora se udružiti. Ima još jedna pouka, ako ljevica stvara široku koaliciju onda centar i desnica ne mogu dobiti izbore ako ne stvore široku predizbornu koaliciju.

Zbog svega toga na hrvatskoj političkoj sceni će biti vrlo burno nakon izbora jer će doći do tzv. preslagivanja od kojeg će zavisiti budućnost Hrvatske. Kukuriku koalicija koliko god to tvrdili nije ideološki monolitna struktura. Unutar koalicije postoje velike razlike. Postoje dvije struje. Jedna umjerena koja je svjesna teškoća i koja je svjesna da mora ponovno izgraditi porušene mostove prema HDZ-u, da je HDZ potreban ne samo Hrvatskoj nego i Kukuriku koaliciji za ostvarivanje brojnih zadataka koji se ne će moći riješiti bez suradnje vlasti i oporbe odnosno bez nacionalnog konsenzusa. Druga struja će nastaviti sa osvetom, kadrovskim promjenama, čistkama i nastojanjima da se potpuno destruira HDZ kao smetnja provođenju njihovog strategijskog plana, dovršenje detuđmanizacije odnosno poništenje svega onoga što je hrvatski narod na čelu s Franjom Tuđmanom postigao.

Dakle, to je struja koja se ne zadovoljava samo promjenom vlasti, nego želi potpuni politički preokret, želi mijenjanje temelja Hrvatske, želi novu politiku u regiji i odnosima sa Srbijom. Prvi noćni govor nakon pobjede Zorana Milanovića navijestio je da će on kao predsjednik najveće stranke i premijer pokušati zaustaviti radikale Kukuriku koalicije. Milanović je rekao da poziva konkurente, oporbu i one koji nisu glasovali za Kukuriku koaliciju na suradnju u svim pitanjima od bitnih nacionalnih interesa. Dakle, Milanović najavljuje da ne će doći do političkog preokreta nego samo do promjene vlasti. Zbog svega toga nisam pesimist. Milanović kaže da ono što je bilo u kampanji treba zaboraviti i okrenuti se suradnji. Mislim da i Jadranka Kosor slično misli i zato će u znatnoj mjeri budućnost Hrvatske zavisiti od toga hoće li Zoran Milanović i Jadranka Kosor naći snage kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi i gurati kola u istom pravcu a ne svatko na svoju stranu.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

www.hrvatski-fokus.hr