Premda mnogi stavci u tom članku ne zavrjeđuju nikakav
osvrt, dao sam si ipak truda temeljito ga izčitati i
pružiti javnosti njegovu raščlambu i vrjednovanje, kako
hrvatska javnost ne bi ostala zbunjena ili
neobaviještena.
Već na samom početku upada u oči kako člankopisac
Vladimir Matijanić o ozbiljnim pitanjima piše na
sarkastičan i pamfletistički način da bi tako privukao
čitateljstvo na svoju navijačku stranu. Već sam naslov
to dokazuje. Prvi dio "Jasenovac i navika stara"
aludira na Staru Gradišku ili na pjesmu o Jasenovcu i
Staroj Gradiški, koja je udbaški proizvod bačen u
hrvatsku javnost da se ona njime zabavlja. Drugi dio
naslova, "negacija holokausta" je laž i
podvala hrvatskim povjesničarima i istražiteljima
radnoga i sabirnog logora Jasenovca, koji nigdje i
nikada u svojim radovima i javnim nastupima nisu
negirali holokaust, nego su dapače isticali kako je
titovska partizanska vojska učinila genocid ili
holokaust nad hrvatskim narodom. Možda člankopisac
Matijanić misli da je riječ holokaust pričuvana samo
za jedan narod i da se u povijesti dogodio samo jedan
holokaust? Neka se malo bolje potrudi proučiti
povijest XX. stoljeća.
Nakaradna logika novinara 'Slobodne Dalmacije'
U nadnaslovu člankopisac se služi riječima iz
vjerničkoga izričaja: "Večer prije ukazanja
kukastog križa.". To je očita podvala i
podmetanje sudionicima skupa, koji se održao u dvorani
Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu,
uzročno-posljedične povezanosti s crtanjem svastike na
poljudskom travnjaku. Naravno, da za to nema nikakvih
dokaza, što nije ni važno, jer njemu ne trebaju
dokazi. Njemu je važno obtužiti zajedno s vladajućom
političkom elitom. A činjenica da ni nakon dva tjedna
od crtanja svastike nema rezultata policijske istrage,
ne znači mu ništa. U vrlo suženoj mogućnosti crtanja
svastike na nogometnom travnjaku, na koji samo mali i
točno određeni broj ljudi može nogom stupiti, nije
teško pronaći izvršitelja tog provokativnog čina.
Ako to
policija pod dirigentskom palicom ministra Ranka
Ostojića ne uspijeva učiniti, vrlo je logično
zaključiti da policija namjerno ne želi odkriti
počinitelja ili ga čak krije od javnosti. Logični je
zaključak da je poljudska svastika djelo vladajuće
političke elite, koja je inače poznata kao nenarodna i
čak protunarodna vlast. Crtanje svastike u podpunosti
se uklapa u njihovo političko i subverzivno
djelovanje. To je zapravo samo nastavak nekadašnjega i
današnjega udbaškoga djelovanja u svrhu očuvanja
političke moći i vlastitoga tvarnoga blagostanja pa i
na račun štetočinskog djelovanja prema vlastitoj
državi. Dokle god predsjednik Vlade Zoran Milanović,
kao čovjek koji je na vrhu političke piramide ne
poduzme potrebne korake da se pronađe počinitelj i
nalogodavac poljudske svastike, možemo biti sigurni da
je upravo on izravno ili neizravno nalogodavac toga
ružnoga čina i provokacije. Člankopisac tako ne
zaključuje, jer on pripada onom dijelu hrvatskoga
naroda kojemu je Republika Hrvatska, kako se može iz
cijeloga članka zaključiti, samo nužno zlo.
Za člankopisca je držanje tribine u Splitu u
organizaciji Hrvatske udruge Benedikt o jasenovačkom
mitu u metaforičkom smislu gnojenje splitskog
travnjaka na kojem se pojavila svastika. Lijepo je
koristiti metaforiku i slike, ali one nemaju veze sa
stvarnošću i s povjesničkom znanošću, već s lijepom
književnošću. Prema člankopiscu u hrvatskom se društvu
ne bi trebalo govoriti o jasenovačkom mitu, jer u
hrvatskom društvu ima i drugih poteškoća. On bi valjda
htio određivati tko će se čime baviti i što će
izučavati. Možda je člankopisac Matijanić sveznadar,
ali svaki razuman čovjek znade da se današnji
znanstvenici ne mogu baviti svime, već samo jednim ili
drugim područjem proučavanja. Mnoštvo znanstvenika
pokrit će svako područje života.
Matijaniću je čudno kad netko danas tvrdi da nema
dokaza masovnoga ubojstva u Jasenovcu do 1945. godine.
Zašto je to nekome čudno, kad se sva sudska,
forenzička i znanstvena praksa temelji upravo na
dokazima. Zašto je Matijaniću normalno nešto tvrditi
što ne može podkrijepiti dokazima, a nenoramalno mu je
kad netko za svoje ili tuđe tvrdnje podastire ili
traži dokaze? Tu nije nešto u redu u osnovnoj logici.
Što znači Matijanićevo podmetanje "rehabilitacije
ustaškog režima" Katoličkoj crkvi, Nadbiskupskom
sjemeništu u Splitu, Hrvatskoj udruzi Benedikt i
predavačima Igoru Vukiću i Stipi Piliću? Zašto on
misli da netko danas želi rehabilitirati ustaše? Ako
uzmemo riječ rehabilitacija u doslovnom značenju, onda
je riječ o osposobljavanju. Tko i zašto bi želio danas
osposobiti ustaše, kad mi imamo danas hrvatske
branitelje koji su nam osigurali slobodnu i neovisnu
Republiku Hrvatsku. Nikome tko prihvaća Republiku
Hrvatsku svojom domovinom nije potrebno vraćati se u
prošlost u smislu osposobljavanja ili rehabilitiranja
ustaša da bi nam oni stvorili državu, kad državu već
imamo. No, oni koji ne mogu nikako prihvatiti slobodnu
i neovisnu Republiku Hrvatsku imaju potrebu vraćati se
u prošlost, u kojoj ta naša država, tada pod imenom
Nezavisna Država Hrvatska nije uspjela obstati, pa nam
vraćanjem u prošlost žele poručiti da ni sadašnja
Republika Hrvatska ne će uspjeti.
Tako nam
jugonostalgičari, jugofili, komunisti, antifašisti i
titoisti neprestano bacaju kost ustaštva, kost fašizma
i njegovog brata antifašizma, kako bi se hrvatska
javnost zabavljala, a oni će iza zavjese raditi na
stvarnom rušenju Republike Hrvatske. Je li i
člankopisac Matijanić spada u tu skupinu rušitelja
Republike Hrvatske, ili je samo naivan pa ne zna o
čemu piše?
Jasenovačkome otrovu laži potreban lijek istine
Uključujući u svoj članak i mene, Stjepana Razuma,
člankopisac Matijanić u doslovnom smislu "melje" o
nekom prebrojavanju jasenovačkih mučenika, što nema ni
glave ni repa. Podmeće neku "nacionalnu
matematiku" koju je stavio (on ili urednik) i u
nadnaslov svoga članka. Ako je netko žrtva, i to
stvarno žrtva, tada nema nikakve veze nacionalna
pripadnost, već treba gledati samo uzvišenost žrtve.
Pripadam Katoličkoj crkvi koja u svom popisu mučenika
(martirologiju) ima mučenike iz svih naroda i ne pada
mi na pamet, kao i nikome u Katoličkoj crkvi dijeliti
ih ili vrjednovati po nekoj nacionalnoj pripadnosti.
Oni su jednostavno mučenici.
Matijanićev
tekst je očigledno plod projekcije njegove nutrine, pa
kad nešto piše o drugome, piše zapravo o sebi. Jasno
je da je on taj koji prebrojava i koji negira, samo ne
želi otvoreno reći što prebrojava i što negira.
Člankopiscu je zazorno i samo postojanje Društva za
istraživanje trostrukog logora Jasenovac. To je
nevladina udruga koja je upisana u Registar udruga
Republike Hrvatske, te djeluje entuzijazmom i troškom
svojih članova. Ona je u podpunom smislu nevladina
udruga, jer ne siše proračunski novac kao što to čine
mnoge nazovi-nevladine udruge, koje to uobće nisu.
Članovi te udruge su za člankopisca "nebitni
bukači" koji se pretvaraju u "ozbiljne
revizioniste". Ako su oni nebitni bukači, čudi me
da im je člankopisac posvetio cijele dvije stranice
svojih novina. Kao da je novinski prostor danas
besplatan, ili te novine nemaju dovoljno ozbiljnih
novinara koji bi pisali o bitnim stvarima?!?
No, slažem se
s time da smo mi u Društvu ozbiljni revizionisti.
Nismo šarlatani, nismo šaljivđije, nismo površni.
Bavimo se ozbiljnim istraživanjem i bacamo novo
svjetlo u crno-bijeli svijet naše nedavne prošlosti.
Ne bježimo od toga da smo revizionisti u najboljem
smislu te riječi. Naravno da to mnogima smeta, jer ih
uznemirujemo u njihovim nezasluženim i na zločinu
stečenim povlaštenim položajima. Baš kao što lopovi u
poduzećima i državnim ustanovama ne vole revizore,
koji istražuju njihovo ispravno ili neispravno novčano
poslovanje, tako ni uništavatelji države Hrvatske ne
vole revizioniste koji ih razotkrivaju u njihovim
protunarodnim poslovima.
Nakon što je u prvom dijelu svoga obširnoga članka
obezvrijedio rad Društva za istraživanje trostrukog
logora Jasenovac i njegove članove, pripisujući im ono
što je istaknuo u naslovu, te ih podpuno pogrješno
povezao s pojedinim ustanovama Katoličke crkve, jer s
Crkvom i njezinim pojedinim ustanovama nemaju nikakav
sporazum, niti nastupaju u njezino ime, već rade
podpuno autonomno kao nevladina udruga, nadobudni
člankopisac Matijanić prihvatio se navođenja pojedinih
autoriteta, kako onih već pokojnih, tako i živućih,
čijim riječima dokazuje kako je Jasenovac bila "velika
hrvatska rana". Navodeći Vinka Nikolića, jednog
od najznamenitijih Hrvata XX. stoljeća i
najzaslužnijega za obstanak hrvatskoga duha među
raštrkanima Hrvatima diljem kugle zemaljske, u tako
ružnom svjetlu u kojem ga opisuje, govori samo to da
je on čista suprotnost Vinku Nikoliću; dok je Nikolić
dokazani hrvatski Hrvat, Matijanić ne može biti drugo
doli jugoslavenski Hrvat (ako se uobće priznaje
Hrvatom!). U našem demokratskom društvu legitimno je
biti i jedno i drugo, a nadam se da jugoslavenski
Hrvati ne će u svojoj sve očitijoj agresiji zabraniti
postojanje hrvatskih Hrvata.
Inače, slažem se da je Jasenovac velika hrvatska
rana. Samo se pitam: kako ju izliječiti i ozdraviti?
To sigurno ne ćemo postići unoseći u nju otrov laži,
već lijek istine. Ako člankopisac Matijanić misli da
mi dosada već imamo istinu o logoru Jasenovac, ili je
veliki neznalica, ili naivan čovjek, ili nešto treće,
što je najvjerojatnije, a to je da je glasnogovornik
onih kojima laž o Jasenovcu odgovara. Drugim riječima,
širitelj je laži. Kad se radi o teškim lažima koje
imaju posljedice, ne samo za jednog ili drugog
čovjeka, već za cijeli hrvatski narod, onda je to i
kazneno djelo.
Od živućih "autoriteta" člankopisac se
poziva na dr. Ivu Banca, Slavka Goldsteina, dr. Tvrtka
Jakovinu i dr. Hrvoja Klasića. Od tih autoriteta
začuđuje me kukavičluk dr. Ive Banca. Pitajući ga što
misli o rezultatima istraživanja Stjepana Razuma,
Stipe Pilića i Igora Vukića, dr. Banac kaže: "Vrlo sam
skeptičan prema tim tezama, s tim ne želim imati
apsolutno nikakve veze. Mislim da to nije predmet o
kojem se može raspravljati, nisam vidio nikakvih
ozbiljnih dokaza da to nije bio logor smrti."
Dr. Banac je u ove dvije rečenice izrekao četiri
gluposti ili porazne istine o sebi:
1.) izražava skepsu, tj. negativan stav prema tezama
s kojima se ne želi uobće zamarati, pa je logično
zaključiti da ih ne poznaje ili ne poznaje predmet
teza. Znanstveno nije pošteno izražavati sumnju prema
nečemu što se ne poznaje.
2.) Izražavanje tako izričitoga stava da ne želi
imati absolutno nikakve veze s tezama o Jasenovcu -
niti ih potvrditi, niti zanijekati, očituje čovjeka s
velikim strahom. Naime, u riječima "ne želim imati"
naslućuje se strah. Koga se ili čega i zašto boji? Je
li znanstvenik poput njega treba dobiti neko
dopuštenje da istražuje neki predmet?
3.) Nevjerojatno je da kaže kako misli da Jasenovac
ili teze o Jasenovcu nisu predmet o kojem se može
raspravljati. Pitam se, gdje je nestao znanstvenik u
tom gordom Bancu koji je mogao i znao uvijek o svemu
govoriti i raspravljati? Je li on slobodan? Ili je
sluga koji sluša naredbe svoga gospodara o čemu smije
ili ne smije raspravljati? Nema toga na ovom svijetu o
čemu se ne može raspravljati! Smije li se - to je
drugo pitanje! No, bilo bi pošteno reći - tko mu to
zabranjuje i u ime koga ili čega.
4.) Najveća glupost od svih navedenih je posljednja,
a to je da dr. Banac nije vidio ozbiljnih dokaza da
Jasenovac nije bio logor smrti. Ovo je očito izvrtanje
stvarnosti naopačke. To je slično onome kad je
predsjednik Veleizdajnik govorio da hrvatski generali
moraju u Haagu dokazati da su nevini, umjesto da
tužiteljstvo dokaže njihovu krivicu. Da bi nešto bilo
logor smrti, trebalo bi valjda imati dokaza za to.
Stvarni pak nedostatak takvih dokaza Bancu ne smeta da
i dalje smatra da je Jasenovac bio logor smrti, jer
netko ga je tako podučio (valjda drugarica učiteljica
u osnovnoj školi!). Razumno bi bilo na novinarov upit
očekivati odgovor: nisam se time bavio, pa ne mogu o
tome ništa reći. Ali izražavati sumnju u nešto u što
ne želi ni ulaziti, i s čime ne želi imati nikakve
veze, nerazumno je i kukavički. Kukavički je zbog toga
što on kao povjesničar, ne može izbjeći temu
Jasenovca, koja se nameće cijelom narodu kao tema, a
on s njome ne želi imati veze.
Goldstein nudi pljevu
Slavko Goldstein ostrašćeni je i vrlo motiviran, pa
stoga pristran, subjektivan i neznanstveni pisac. To
najbolje dolazi do izražaja upravo u primjerima koje
on navodi u svojoj knjizi "1941. godina koja se
vraća", a prenosi ih člankopisac Matijanić. Već sama
ta knjiga dovoljno govori o Goldštajnovoj
neznanstvenosti. Tu on, a onda i Matijanić, pokušava
istražnim iskazom koji je Slavko Kvaternik dao
prevratničkim komunističkim vlastodršcima dokazati
neku istinu o Jasenovcu. Znamo što su ljudi sve spremi
reći, a osobito obtužiti druge, pa onda reći i ono što
iztražitelj očekuje, samo kako bi spasili vlastitu
kožu. Takav je upravo slučaj s iskazom Slavka
Kvaternika. Slično se u svojim memoarima htio za svoju
ratnu ulogu oprati pred svjetskom javnošću Glais von
Horstenau. Naravno da su i sjećanja Vladka Mačeka,
koji je inače u logoru Jasenovac imao sasvim pristojnu
obskrbu i brigu, takva kakva jesu, jer su pisana pod
utjecajem poslijeratne agitpropovske promičbe.
Slavko Goldstein nije sposoban ili ne
želi razlučiti pljevu od srži, pa nam kao istinu
podvaljuje pljevu. Na kraju, Matijanić pita izravno
Goldsteina što misli o mojim, kao i drugih istraživača
izjavama. Tu je Goldstein od prve ispalio pucanj u
ništa. Kaže, "radi se o stavovima koji se u
razvijenom, demokratskom društvu nazivaju negacija
holokausta". I još dodaje: "držim da se s
ovim posljednjim pokušajima krivotvorenja istine o
Jasenovcu prešlo sve granice tolerancije prema takvim
neistinama". Goldstein misli da je riječ
holokaust samorazumljiva, sveobća i posvemašnja. Ako
je mislio konkretno na mene da negiram holokaust, to
uobće nije točno. Meni je sasvim dobro poznato da je
njemačka okupacijska vlast u suradnji sa srbskom
vladom Milana Nedića u prvim mjesecima 1942. godine
učinila genocid ili holokaust nad Židovima, tako da je
za nekoliko mjeseci Srbija proglašena slobodnom od
Židova.
Isto tako, poznato mi je da su Titovi
partizani učinili genocid ili holokaust nad hrvatskim
narodom tijekom rata, a osobito po završetku rata.
Nije mi ni u primisli nijekati te holokauste, pa me
čudi Goldštajnova izjava da se radi o negaciji
holokausta. Isto me tako čudi drugi dio njegove izjave
u kojem govori o "pokušajima krivotvorenja istine o
Jasenovcu". Društvo za istraživanje trostrukog logora
Jasenovac osnovano je upravo zato da dođe do istine
glede toga logora, budući da desetljećima prije toga
oni koji su se smatrali mjerodavnim za to područje
nisu nam podarili tu istinu, već nasuprot, sve su ga
više omatali u laž i mit.
Poznato je da
je Slavko Goldstein bio član saborske Komisije za
utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća i
da je obećao dati cjeloviti popis žrtava hrvatskih
Židova, jer navodno zagrebačka židovska obćina
posjeduje takav popis. No, takav popis on nikada nije
Komisiji dostavio, a danas je i razumljivo zašto.
Naime, na jasenovačkom popisu nalaze se mnogi hrvatski
Židovi koji su ipak - Bogu hvala - preživjeli rat, ali
unatoč tome oni su i dalje na tom popisu kao žrtve
tadašnje ND Hrvatske. On, kao svojedobni stručnjak za
Jasenovac morao je biti upoznat s tim činjenicama, ali
nije poduzeo ništa da bi se taj popis u tom smislu
ispravio. Stoga ne mogu, nego zaključiti kada je riječ
o Jasenovcu, da se Slavko Goldstein ponaša kao
etnobiznismen, što je u našem hrvatskom društvu već
poznata pojava i nažalost vrlo unosna, pa u skladu s
time mora lagati. Stoga je iluzorno od njega očekivati
ikakvu mjerodavnu riječ glede toga.
Kad je riječ o dr. Tvrtku Jakovini i dr. Hrvoju
Klasiću, na koje se člankopisac Matijanić također
poziva kako bi njihovim "autoritetom" podkrijepio svoj
članak, na njih ne treba trošiti riječi, jer se radi o
indoktriniranim i jugoslavenski ideologiziranim
povjesničarima. Unatoč tome, želim se složiti s dr.
Klasićem kad kaže da nitko nema pravo negirati "ono
što se tamo [tj. u Jasenovcu] dogodilo". Upravo se o
tome radi; što se tiče Društva za istraživanje
trostrukoga logora Jasenovac, ono upravo na tome radi
da utvrdi što se tamo dogodilo, a ne da negira to što
se dogodilo. Ali je pitanje, što se dogodilo? On kao
indoktrinirani znanstvenik nema ni potrebe postavljati
si to pitanje.
'Fina' gospođa Jovičić uhvaćena u velikoj laži
Konačno dolazimo do Nataše Jovičić, zbog koje i
pišem ovaj obširan osvrt na cijeli članak Vladimira
Matijanića, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. Ona se u
svojem pisanom priobćenju osvrće na moj članak
objavljen u Hrvatskom tjedniku (br. 559), u kojem sam
iznio prijevaru s jasenovačkim popisom žrtava.
Zanimljivo je i vrlo znakovito da ona moje odkriće
uobće ne niječe. Na sve moje tvrdnje i iznesene
činjenice koje prepričava kaže jedino to da su
"navodne". Tu riječ "navodno" upotrijebila je čak
četiri puta, ali ni jednom riječju nije zanijekala
točnost odkrića. Naravno da odkriće nije mogla
zanijekati jer je tako očevidno, ali je ipak morala
nešto reći kako bi sačuvala svoje radno mjesto, prema
u biti nije ništa rekla. Koliko će dugo biti na radnom
mjestu ravnateljice JUSP-a Jasenovac, ovisi od
mjerodavnih državnih tijela.
Na kraju je
ipak rekla: "Odgovorno tvrdimo da se u popisu nalazi
83.763 imena različitih osoba.". Tom izjavom također
nije zanijekala ili opovrgnula moje odkriće, već je
rekla jednu činjenicu s kojom se i ja slažem i koju
sam u svom članku također naveo. Nakon 1. lipnja ove
godine na popisu se nalazi, da, 83.763 imena
različitih osoba (ako predpostavimo da su oni mnogi NN
također različite osobe). No, odkriće je upravo u tome
da se unutar tog broja do 1. lipnja nalazilo 14.000
višekratno umnoženih osoba, koje su gotovo preko noći
zamijenjene imenima drugih osoba. Da slučajno, ako
slučaj postoji, nisam odkrio vratolomne promjene na
tom popisu, ravnateljica Jovičić mogla bi danas
izigravati finu gospođu. Sada joj je ipak vrlo
neugodno, jer je uhvaćena u laži, koju ne može
zanijekati.
Kad je riječ o navedenom broju od 83.763 osobe,
treba reći da je taj broj 2. lipnja iznosio 83.767
osoba, što znači da je smanjen za četiri osobe. Jedna
od njih je i Ogulinac Filip Schleifer, na kojeg sam
ukazao u predhodnom članku u Hrvatskom tjedniku (br.
557). No, danas (25. lipnja) ima ih još manje, 83.751
osoba, što znači da su radnici JUSP-a Jasenovac
konačno ozbiljno shvatili svoj posao i počeli su
pročišćavati popis od onih osoba koje na njemu nikako
nemaju mjesta. To znači da rad Društva za istraživanje
trostrukog logora Jasenovac već sada donosi plodove,
premda neznatne, ali ipak plodove. Nadam se da bi već
i zbog toga člankopisac Vladimir Matijanić i njegovi
autoriteti - dr. Ivo Banac, Slavko Goldstein, dr.
Tvrtko Jakovina, dr. Hrvoje Klasić i Nataša Jovičić
trebali biti zahvalni za postojanje Društva za
istraživanje trostrukog logora Jasenovac.
Člankopisac Matijanić na kraju svoga obširnoga
članka iznosi još navodnu činjenicu da je skoro čitavi
travanj mjesec mrežno sjedište JUSP-a Jasenovac bilo
hakirano, tj. izloženo računalnim napadima. Nije jasno
je li je to njegova neovisna spoznaja, ili je to dio
priobćenja ravnateljice Nataše Jovičić. Ako mu je to
ona rekla, tada je to čista demagogija, jer
ravnateljica JUSP-a Jasenovac nije tu činjenicu
objavila tada kada se to navodno dogodilo, već tek
sada kad se pokušava izvući iz zatečenosti u laži.
Štoviše Hrvatski je tjednik (br. 552, od 23.IV.2015.)
obznanio nepristupačnost jasenovačkome mrežnome
sjedištu s predpostavkom da je to učinila sama uprava
radi ispravljanja popisa, što nije u javnosti
demantirano.
I u tom je
primjeru vidljivo kako jedna laž rađa drugu, i čovjek
koji se njima služi zakapa se sve dublje u laž.
Umjesto da ona i radnici JUSP-a Jasenovac priznaju
krivicu, žele se predstaviti kao žrtve napada.
Najčasnije bi bilo i jedino ispravno da ravnateljica
Jovičić prizna laž i snosi zakonske posljedice. To
nije lagano, ali jedino je ispravno.
Stjepan Razum,
predsjednik Društva za istraživanje trostrukog
logora Jasenovac
Hrvatski tjednik br. 562 |