Erat Lux vera, / quae illuminat omnem hominem, /
venientem in hunc mundum.
"Svjetlo
istinsko, / koje prosvjetljuje svakog čovjeka, / dođe
na svijet" (Iv 1,9)
U navedenim stihovima iz proslova
Ivanova evanđelja na latinskome jeziku, nadaje nam se
osobitom snagom, kristološkom i ujedno teološkom,
sintagma Lux vera (vjerodostojan prijevod izričaja to
phos to alethinon iz grčkoga izvornika). Riječ Svjetlo
pišemo u ovome kontekstu velikim početnim slovom jer
posrijedi je osoba, jedna osoba u dvije naravi,
posvema Božjoj i potpuno ljudskoj: Bogočovjek Isus
Krist.
A pojam svijet ponekad se odnosi na
čitav svemir, gdjekad na čovječanstvo; pri čemu svijet
možemo poimati ili kao osobit predmet Božje ljubavi
ili kao sve ovozemaljsko što biva udruženo u odbijanju
Boga i njegovih objavljenih istina, zakona i uredbi.
Dramu i usud svijeta možemo u tome smislu razmotriti u
horizontu sudbonosna čovjekova izbora između
prihvaćanja i odbijanja Svjetla istinskog. Svjetla
koje nama ljudima, pozemljarima s Bogom danim te k
onostranosti usmjerenim duhom, spasonosno rasvjetljuje
i utire ispravan put, pokazuje nam kako da bivajući u
svijetu ne budemo od svijeta.
Pod evanđeoskim, ivanovskim geslom Lux
vera djeluje Hrvatsko katoličko sveučilište sa
sjedištem u Zagrebu, marno promičući istinske
kršćanske i nacionalne vrijednosti. Pritom atribut
katoličko (od grč. katholikós, sveopći, sveobuhvatni,
univerzalni) već po nominalnoj definiciji upućuje na
otvorenost i kozmopolitsku univerzalnost (a ne
isključivost i ksenofobnu partikularnost), na
svijetlome tragu najbolje višestoljetne tradicije
kršćanskoga humanizma - horizontalno i vertikalno
usmjerena - u okrilju europskih crkvenih sveučilišta
zvanih universitas studiorum.
Sveučilište kao mjesto kontemplacije
To naše sveučilište prije nekoliko je
dana proslavilo desetu obljetnicu osnutka. Središnja
je svečanost održana 1. lipnja 2016. u dvorani Blaženi
Alojzije kard. Stepinac na Hrvatskome katoličkom
sveučilištu, gdje su bili rektori hrvatskih
sveučilišta, dekani fakultetâ koje vodi Katolička
crkva, predsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner,
predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić te mnogi drugi
uglednici, ne samo iz crkvenog nego i znanstvenog,
poslovnog, političkog i kulturnog života Hrvatske.
U svečanome akademskom činu uvodno je
govorio veliki kancelar Hrvatskoga katoličkog
sveučilišta kardinal Josip Bozanić, upozorivši na
dalekosežno štetne pojave političkih poigravanja s
budućnošću Domovine i time prouzročena mnoštvenog
iseljavanja mladih ljudi, te je pozvao one kojima je
povjerena vlast da nikada ne stave sebične interese
ispred općeg dobra. Današnja se sveučilišta, kao i
čitava civilizacija, podređuju načelima tržišta te im
prijeti opasnost da postanu mjesta gdje se ne
raspravlja o svijetu, čovjeku i društvu, kazao je
kardinal Bozanić te istaknuo da bi u suvremenim
društvima sveučilišta trebala, uz otvorenost za
spoznaje i znanje, biti mjesta na kojima će društvo
"dublje ući u sebe i razmisliti o sebi, a za nas
vjernike to su ponajprije mjesta susreta s Bogom,
mjesta molitve i zajedništva".
Zatim je o dosadašnjim postignućima i
daljim planovima Sveučilišta govorio njegov rektor
Željko Tanjić, naposljetku se osvrnuvši na sv.
Justina, filozofa i mučenika iz 2. stoljeća, čiji
spomendan Crkva slavi upravo 1. lipnja. "Justin, a s
njime i ostali apologeti, zapečatili su jasnu odluku
kršćanske vjere za 'Boga filozofa' protiv lažnih
bogova poganske religije. Bila je to odluka za istinu
života protiv mita običaja, što u suvremenim jezicima
može biti prevedeno izričajima 'kulturna moda' i 'moda
vremena'. U vremenu kao što je naše, označeno
relativizmom i raspravama o vrijednostima u religiji
kao i u međureligijskome dijalogu, ovo je pouka koju
ne smijemo zaboraviti ni na sveučilištima", zaključio
je rektor Tanjić.
Uslijedila je prigodna riječ koju je
održao Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu i
predsjednik Rektorskoga zbora Republike Hrvatske,
nakon čega je govorio predsjednik Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, akademik Zvonko Kusić. U ime
ministra znanosti, obrazovanja i sporta govorio je
njegov pomoćnik Srećko Tomas, a potom se skupu obratio
Andro Krstulović Opara, osobni izaslanik predsjednice
Republike Hrvatske. Kao najviši predstavnik
zakonodavne vlasti, Hrvatskoga sabora, zborio je
njegov predsjednik, akademik Željko Reiner.
Nakon tih prigodnih obraćanja
poštovanih gostiju besjedio je akademik Emilio Marin,
prorektor za međunarodnu suradnju Hrvatskoga
katoličkog sveučilišta: predstavio je uzoritoga
kardinala Roberta Saraha, prefekta Kongregacije za
bogoštovlje i disciplinu sakramenata, koji će održati
svečanu lectio magistralis. Aludirajući na okolnost da
je kardinal Sarah potekao iz Afrike, kao i sv.
Augustin prije šesnaest stoljeća, prorektor je Marin
najavio predavanje rekavši: "Počašćeni smo da čujemo
vašu živu riječ, kao riječ Augustina novoga doba."
Predavanje naslovljeno Obitelj naspram
rodne ideologije. Sveti Ivan Pavao II: "Budućnost
čovječanstva ovisi o obitelji", održao je kardinal
Robert Sarah na francuskome jeziku, a nazočni su ga
mogli pratiti uz pomoć pisanoga prijevoda na hrvatski
(prev. Stjepan Bagarić). Na početku istaknuvši da su
obitelj i rodna ideologija izravno sukobljene u
današnjemu svijetu, kardinal Sarah osvrnuo se na
riječi što ih je 2008. izrekao kardinal Carlo Caffara,
umirovljeni bolonjski nadbiskup:
"Kada me Sveti Otac imenovao prvim
predsjednikom Instituta Ivan Pavao II. za proučavanje
braka i obitelji, tada sam primio pismo od sestre
Lucije iz Fatime [...] Napisala mi je nedvosmisleno
ovo: 'Odlučujuća bitka između Gospoda i Sotonina
carstva vodi se o braku i obitelji.' Svakako, dodala
je, 'Ne dajte se nimalo zastrašiti, jer će svi koji
djeluju u prilog svetosti braka i obitelji uvijek
nailaziti na protimbe; napadat će ih se svim mogućim
sredstvima, zato što je ishod toga sraza odlučujući.
Unatoč tome, Gospa je već razbila glavu Sotoni.'"
Bitka za brak i obitelj
Kardinal Sarah zatim je upozorio na
zabrinjavajuće napade na kršćanske obitelji po
cijelome svijetu, istaknuvši to da rodnu ideologiju
promiče, podupire i sprovodi Svjetska zdravstvena
organizacija, koja ovisi o Ujedinjenim narodima, a
čini to po bezbrojnim odgojnim i zdravstvenim
ustanovama sa sjedištima u državama zapadnoga svijeta,
odnosno zapadnoga civilizacijsko-kulturnog kruga
(Sjeverna Amerika, zapadna Europa, Australija i Novi
Zeland). Sve države koje se usprotive prihvatiti tu
ideologiju bivaju odreda kažnjavane, izložene snažnim
pritiscima. Najpodložnije i najranjivije su siromašne,
nerazvijene države, rekao je kardinal Sarah te
dometnuo:
"Papa Franjo, na svome apostolskom
putovanju u Manilu, nije oklijevao odlučno optužiti
'ideološki kolonijalizam protiv obitelji', koji sve
čini kako bi je razorio uvlačeći se i šireći u
društvima i kulturama država u razvitku. U broju 56.
svoje apostolske postsinodalne pobudnice Radost
ljubavi, svom snagom kritizira smrtonosnu rodnu
ideologiju, koja poriče naravnu razliku i uzajamnost
između muškog i ženskog. Ta ideologija zamišlja
društvo bez spolnih razlika i potkopava antropološki
temelj obitelji."
Rodna ideologija uz pomoć sredstava
priopćavanja izobličuje, posvjetovnjuje i
komercijalizira obitelj; djeca se već od vrtića
odgajaju u duhu ideologije roda (gender), tako da
obitelji ne ostaje nikakva mogućnost izbora. Kardinal
Sarah u tome je smislu spomenuo slučaj iz Njemačke:
jedna kršćanska protestantska obitelji s osmero djece
odbila je sudjelovati u nelagodnim pokusima u sklopu
spolnoga odgoja, pa su roditelji kažnjeni zatvorom.
"Osobno sam, u knjizi Bog ili ništa, snažno osudio
teoriju o rodu kao otvoreni napad na obitelj, kao i
njezinu volju da razori obitelj, naglašavajući njezinu
razornost posebice za afričke države, koje su
podvrgnute novom kolonijalizmu iz zapadnjačkih država,
bilo izravno, bilo posredovanjem međunarodnih
organizacija koje gospodare tim državama bez njihova
udjela i ikakva stida", rekao je kardinal Sarah.
Pogubnost rodne ideologije
Govoreći o podrijetlu ideologije roda,
predavač je objasnio da je pojam gender u rečenome
smislu prvi uporabio američki psihijatar John Money
1955, a tim je slijedom Judith Butler, rodonačelnica
prevrata o rodu, proglasila 1990. da riječi spol i rod
nisu imenice, nego glagoli - ona tvrdi da "biti muško
ili žensko nije nešto po tome što netko jest, nego po
tome što čini". Kardinal Sarah odlučno je kazao da
nije riječ ni o kakvoj znanstvenoj teoriji, nego o
preudoznanstvenom, ideološki motiviranu podmetanju.
Nastoji se uništiti Boga u čovjeku, stvorenu na sliku
Božju; time bi se ljudi raščovječili i obezbožili,
natjerali da doživljavaju sebe kao svoje vlastite
bogove.
To "lažno oslobođenje čovjeka: od osobe k jedinki, od jedinke k
zombiju", dovelo bi čovjeka u poziciju da sâm izgradi svoj identitet,
oslanjajući se jedino na razum, istaknuo je kardinal Robert Sarah te podsjetio i
upozorio: "Sveti Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. govorili su o dvama krilima koja
nam omogućuju da se uzdignemo do razmatranja istine, a to su vjera i razum.
Odsijecajući krilo vjere, čovjek ostaje bez ravnoteže i [...] udara o tvrdu
zemlju svojih krivih uvjerenja te biva zgnječen kao najobičnija muha, ponajprije
u sabirnim nacionalsocijalističkim logorima i komunističkim gulazima (logorima),
a potom, na bezmikroban i prepreden način, mračnom ideologijom o rodu. Danas se,
uz pomoć ideologije o rodu, čovjek otkida od Boga i prepušta najdubljem
prijeziru."
U zaključnoj besjedi citirao je
kardinal Robet Sarah smjerokazne riječi sv. Ivana
Pavla II. Premda su otisnute 1994. u Pismu obiteljima,
one svevremenom suvremenošću i danas osvjetljuju put,
pokazuju izlaz: "Sa snagom njegove [Kristove] istine
obraćam se čovjeku suvremeniku da shvati veličinu
dobara kao što su brak, obitelj i život; odbijanjem da
se poštuju te stvarnosti i nedostatkom uvažavanja
najviših vrednota koje su temelj obitelji i ljudskog
bića izazvana je velika opasnost. Neka bi nam Gospodin
Isus sve to ponovio sa snagom i mudrošću križa, kako
čovječanstvo ne bi podleglo napasti koje mu je
namjestio 'otac laži' (Iv 8,44), a koja ga stalno
navodi da hoda širokim i lagodnim putovima, prividno
laganima i ugodnima, a zapravo ispunjenima klopkama i
opasnostima! O, da bi nam bilo dano uvijek slijediti
onoga koji je 'Put, Istina i Život' (Iv 14,6)!"
Istaknuvši
to da je sv. Ivan Pavao II. ustrajno ponavljao kako
"budućnost čovječanstva dolazi kroz obitelj", kardinal
Robert Sarah svoju je lectio magistralis završio
slikovitom i dojmljivom usporedbom: "Naše su kršćanske
obitelji poput mnogobrojnih voštanih stanica u saću,
dakle krhke, koje stalno treba ojačavati; one su poput
košnica u kojima je svatko pozvan da se nasiti medom
Istine, a to znači spasonosnim riječima Gospodina
Isusa i njegove Zaručnice, svete Crkve. U ovoj
jubilarnoj godini milosrđa, potražimo utočište, po
uzoru Marije, Majke Otkupiteljeve i naše Majke, u Srcu
Isusovu, u njegovu Presvetom Srcu probodenu ljubavlju
za nas - prije nego što bude kasno."
Marito Mihovil Letica,
Matica
|