Vaša dvojezična izdanja značajan su doprinos međusobnom
razumijevanju Hrvata i Švicaraca, stvaranju
prijateljstva i informiranosti, upoznavanju svega onoga
najvažnijega što nas povezuje, čime se ponosimo, što nas
brine i s čime doprinosimo - jedni i drugi - izgradnji
civilizacije. Poznato nam je koliko bi ''neki'', dobro
poznati nostalgičari crvenih vremena i jugovina, htjeli
izbrisati ''Društvene obavijesti'' i Hrvatsku kulturnu
zajednicu s popisa živih glasila i ustanova. Ali evo,
Božja snaga koja preko vas djeluje te se sljeva u velik
fundus hrvatskog iseljeničkog blaga - učinila je i to da
sam nedavno mogao pročitati s velikim zanimanjem i
radošću stoti broj ''Društvenih obavijesti''. Profesoru
Ivanu Matariću, gg. Dunji i Osvinu Gaupp, gđi. Franjici
Kos i svima zaslužnima, moje srdačne čestitke i moje
najbolje želje da ostvarite nove uspjehe.
Domagoj Ante
Petrić,
Predsjednik
Hrvatsko-Argentinskog Kulturnog Društva, bivši
zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, bivši
pomoćnik ministra Povratka i useljeništva
*****
S velikim zadovoljstvom redovito čitam
Društvene obavijesti, glasilo Hrvatske kulturne
zajednice Švicarske. Čestitam na velikom jubileju -
100. broju. Naziv glasila je skroman - Društvene
obavijesti, jer sugerira da se radi o nekom načinu
obavještavanja članova kulturne zajednice. Suprotno
tome svatko tko vidi i pročita bilo koji broj
Društvenih obavijesti, može se uvjeriti da se radi o
modernom časopisu, vrhunske kvalitete, ne samo po
sadržaju nego i po izgledu, izvrsnim fotografijama,
prijelomu, papiru, odnosno, da časopis Društvene
obavijesti ni po čemu ne zaostaje za suvremenim,
modernim časopisima koje rade profesionalci i
stručnjaci. Zato je uspjeh Hrvatske kulturne zajednice
i ljudi koji iz ljubavi rade časopis, još veći. Čast
mi je što sam više puta surađivao na različite načine
u Društvenim obavijestima prilikom mojih gostovanja u
Švicarskoj, u organizaciji Hrvatske kulturne
zajednice. Velika je uloga Hrvatske kulturne zajednice
u Švicarskoj i njenog časopisa u promicanju i čuvanju
kulturnog i nacionalnog identiteta Hrvata i u modernom
raspravljanju problema kulturnog i društvenog života
Hrvata u Švicarskoj. Kamo sreće da slične časopise
imaju Hrvati i u drugim državama u kojima žive, i u
znatno većem broju nego u Švicarskoj. Čestitam
predsjedniku Hrvatske kulturne zajednice Ivanu
Matariću i dopredsjednicima Dunji Gaupp i Tomislavu
Kukalju i svim drugim članovima vodstva i svim
članovima Hrvatske kulturne zajednice. Posebno
čestitam uredniku Osvinu Gauppu i svim njegovim
suradnicima. Na kraju želim reći da je Hrvatska
kulturna zajednica odigrala veliku ulogu za vrijeme
Domovinskog rata, u organiziranju i pružanju pomoći
Domovini kroz brojne humanitarne akcije.
Srdačni
pozdrav, vaš
prof. dr.
Zdravko Tomac
*****
Poštovani čitatelji Drušvenih obavijesti.
Htjela bih se osvrnuti na 100-ti broj
DO i na dosadašnji rad HKZ. Kad netko doživi 100-tu
kažu samim tim je uspio nešto, uspio je preživjeti, pa
mogla bih reći da su HKZ i Društvene obavijesti unatoč
svemu, a možda i baš zato uspjeli preživjeti i
doživjeti 100-tu. Kao što se moglo lijepo vidjeti iz
članka gđe. Dunje Gaupp, DO su prvi puta izašle davne
1973, sa vrlo malo teksta da bi danas prerasle u jedan
kvalitetan tisak, u kojemu možemo o svemu pročitati
ponešto.
HKZ je osnovana od Hrvata koji su među
prvima došli živjeti i raditi u CH, a koji su
probijali led i za nas koji smo ih poslije slijedili.
Kad pogledamo unazad ponosni smo na sve one koji su
požrtvovno, odričući se svoga slobodnog vremena i
svojih novaca, doprinijeli opstanku HKZ i koji to i
danas čine. Bez njih ne bismo ni mi danas bili
nastavak jedne tradicije, tradicije koja nam daje
vrijednost, koja nam ublažava bol za izgubljenim
korjenima koji su ostali u domovini, koji nas
ispunjava ponosom da smo mi dio jednog naroda koji već
dugo živi i kreira švicarsko-hrvatsku stvarnost koju
ćemo ostaviti u naslijeđe našim potomcima.
HKZ je osnovana da bi svima nama koji
živimo u tuđini bilo lakše, da pomažemo potrebite, da
se čuje i naš glas, međutim nije uvijek bilo sve tako
idilično kako je zamišljeno, a nije ni danas, kad se
uzme u obzir da se mi Hrvati jako teško ujedinimo i
mislimo ako neko misli drugačije da je protiv nas i da
se treba boriti protiv njega, a ne naći zajedničko
rješenje. Što je najgore, najčešće tu svoju osobinu
izživimo na svojim sunarodnjacima što uzrokuje jako
puno razdora među nama Hrvatima, gdje bespotrebno
trošimo svoju energiju koju bi bilo pametnije
usmjeriti za dobrobit cijele zajednice i svakog
pojedinca. Ali to je vjerojatno još uvijek nedostižna
utopija za nas, koju nismo mogli pronaći ni u
komunizmu, a ni sada u kapitalizmu za koji smo se
borili i mislili da je sloboda. Ah ta sloboda, mislimo
da je se možemo domoći borbom, a prava sloboda počinje
tek u našm srcima kad se oslobodimo zavisti, mržnje,
ljubomore i svih destruktivnih osjećaja koje nas drže
zarobljenima u svojoj moći.
Dragi naši Hrvati, mnogi su nas
pokušali uništiti, prisvojiti, iskoristiti, ali nismo
se dali jer imamo gene kamene, a sada nam prijeti
opasnost da se međusobno počnemo uništavati i mrziti
jer nam sada ne prijeti nitko sa strane, a to je ono
najopasnije i najteže s čime se nismo naučili nositi,
jer je nestalo ono što nas je do sada ujedinjavalo, a
to je strani neprijatelj. Moramo se naučiti da svaka
nepravda prema drugima, bila ona opravdana i
plemenitim razlozima, je nepravda prema samima sebi,
jer vrijeđa našu senzibilnu dušu koja se hrani i živi
od svega onoga što je plemenito i dobro za sve ljude,
a ne samo za pojedinca, jer duša je dio jedne cjeline
u koju se svi uklapamo na ovaj ili onaj način.
Zato su se svi oni koji su utkali dio
svoga života u očuvanje HKZ i Društvenih obavijesti,
za dobrobit svih nas koji ovdje živimo hvale vrijedni
i pored toga što je bilo trenutaka kad su se dosta
njih pitalo "Pa zar se to isplati, toliko truda, a za
što", jer su često bili napadani za ovo ili ono što
možda nije vrijedilo ni vremena niti riječi, ali HKZ
se ipak održala i obavezuje i nas dolazeće generacije
da održimo tu tradiciju ne osvrćući se na to tko ima
kakav karakter ili kako i na koji način živi i
razmišlja. Čuvajmo jedni drugima leđa, a ne podmećimo
drugom štap da padne. Apeliram na sve vas Hrvate u
dijaspori, držite se zajedno, nije bitno jeste li u
ovom ili onom društvu, zajednici, misiji, to je
sporedno, svi smo mi Hrvati, bili iz Splita, Like,
Zagreba ili Bosne, važno je da je to za dobrobit svih
nas.
Marija Vučković
www.hkz-kkv.ch |
