Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

REAKCIJE ĆITATELJA NA 100. BROJ DRUŠTVENIH OBAVIJESTI      (15.08.2008.)

RIJETKO TKO DOŽIVI 100 GODINA

Poštovana Upravo Hrvatske kulturne zajednice, poštovano Uredništvo i suradnici časopisa ''Društvene obavijesti'' Možda će širokoj publici izgledati pretjerana usporedba stogodišnjice jedne osobe ili ustanove, i stotoga broja časopisa jedne udruge koja djeluje daleko od Domovine i koja se uzdržava na osnovi osobne požrtvovnosti. Samo oni koji se bave kulturom, novinarstvom i politikom mogu to u potpunosti procjeniti, a posebice kad uzmu u obzir visoku kvalitetu sadržaja časopisa ''Društvene obavijesti''.

Vaša dvojezična izdanja značajan su doprinos međusobnom razumijevanju Hrvata i Švicaraca, stvaranju prijateljstva i informiranosti, upoznavanju svega onoga najvažnijega što nas povezuje, čime se ponosimo, što nas brine i s čime doprinosimo - jedni i drugi - izgradnji civilizacije. Poznato nam je koliko bi ''neki'', dobro poznati nostalgičari crvenih vremena i jugovina, htjeli izbrisati ''Društvene obavijesti'' i Hrvatsku kulturnu zajednicu s popisa živih glasila i ustanova. Ali evo, Božja snaga koja preko vas djeluje te se sljeva u velik fundus hrvatskog iseljeničkog blaga - učinila je i to da sam nedavno mogao pročitati s velikim zanimanjem i radošću stoti broj ''Društvenih obavijesti''. Profesoru Ivanu Matariću, gg. Dunji i Osvinu Gaupp, gđi. Franjici Kos i svima zaslužnima, moje srdačne čestitke i moje najbolje želje da ostvarite nove uspjehe.

Domagoj Ante Petrić,

Predsjednik Hrvatsko-Argentinskog Kulturnog Društva, bivši zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, bivši pomoćnik ministra Povratka i useljeništva

 

*****

S velikim zadovoljstvom redovito čitam Društvene obavijesti, glasilo Hrvatske kulturne zajednice Švicarske. Čestitam na velikom jubileju - 100. broju. Naziv glasila je skroman - Društvene obavijesti, jer sugerira da se radi o nekom načinu obavještavanja članova kulturne zajednice. Suprotno tome svatko tko vidi i pročita bilo koji broj Društvenih obavijesti, može se uvjeriti da se radi o modernom časopisu, vrhunske kvalitete, ne samo po sadržaju nego i po izgledu, izvrsnim fotografijama, prijelomu, papiru, odnosno, da časopis Društvene obavijesti ni po čemu ne zaostaje za suvremenim, modernim časopisima koje rade profesionalci i stručnjaci. Zato je uspjeh Hrvatske kulturne zajednice i ljudi koji iz ljubavi rade časopis, još veći. Čast mi je što sam više puta surađivao na različite načine u Društvenim obavijestima prilikom mojih gostovanja u Švicarskoj, u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice. Velika je uloga Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj i njenog časopisa u promicanju i čuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta Hrvata i u modernom raspravljanju problema kulturnog i društvenog života Hrvata u Švicarskoj. Kamo sreće da slične časopise imaju Hrvati i u drugim državama u kojima žive, i u znatno većem broju nego u Švicarskoj. Čestitam predsjedniku Hrvatske kulturne zajednice Ivanu Matariću i dopredsjednicima Dunji Gaupp i Tomislavu Kukalju i svim drugim članovima vodstva i svim članovima Hrvatske kulturne zajednice. Posebno čestitam uredniku Osvinu Gauppu i svim njegovim suradnicima. Na kraju želim reći da je Hrvatska kulturna zajednica odigrala veliku ulogu za vrijeme Domovinskog rata, u organiziranju i pružanju pomoći Domovini kroz brojne humanitarne akcije.

Srdačni pozdrav, vaš

prof. dr. Zdravko Tomac

 

*****

 

Poštovani čitatelji Drušvenih obavijesti.

Htjela bih se osvrnuti na 100-ti broj DO i na dosadašnji rad HKZ. Kad netko doživi 100-tu kažu samim tim je uspio nešto, uspio je preživjeti, pa mogla bih reći da su HKZ i Društvene obavijesti unatoč svemu, a možda i baš zato uspjeli preživjeti i doživjeti 100-tu. Kao što se moglo lijepo vidjeti iz članka gđe. Dunje Gaupp, DO su prvi puta izašle davne 1973, sa vrlo malo teksta da bi danas prerasle u jedan kvalitetan tisak, u kojemu možemo o svemu pročitati ponešto.

HKZ je osnovana od Hrvata koji su među prvima došli živjeti i raditi u CH, a koji su probijali led i za nas koji smo ih poslije slijedili. Kad pogledamo unazad ponosni smo na sve one koji su požrtvovno, odričući se svoga slobodnog vremena i svojih novaca, doprinijeli opstanku HKZ i koji to i danas čine. Bez njih ne bismo ni mi danas bili nastavak jedne tradicije, tradicije koja nam daje vrijednost, koja nam ublažava bol za izgubljenim korjenima koji su ostali u domovini, koji nas ispunjava ponosom da smo mi dio jednog naroda koji već dugo živi i kreira švicarsko-hrvatsku stvarnost koju ćemo ostaviti u naslijeđe našim potomcima.

HKZ je osnovana da bi svima nama koji živimo u tuđini bilo lakše, da pomažemo potrebite, da se čuje i naš glas, međutim nije uvijek bilo sve tako idilično kako je zamišljeno, a nije ni danas, kad se uzme u obzir da se mi Hrvati jako teško ujedinimo i mislimo ako neko misli drugačije da je protiv nas i da se treba boriti protiv njega, a ne naći zajedničko rješenje. Što je najgore, najčešće tu svoju osobinu izživimo na svojim sunarodnjacima što uzrokuje jako puno razdora među nama Hrvatima, gdje bespotrebno trošimo svoju energiju koju bi bilo pametnije usmjeriti za dobrobit cijele zajednice i svakog pojedinca. Ali to je vjerojatno još uvijek nedostižna utopija za nas, koju nismo mogli pronaći ni u komunizmu, a ni sada u kapitalizmu za koji smo se borili i mislili da je sloboda. Ah ta sloboda, mislimo da je se možemo domoći borbom, a prava sloboda počinje tek u našm srcima kad se oslobodimo zavisti, mržnje, ljubomore i svih destruktivnih osjećaja koje nas drže zarobljenima u svojoj moći.

Dragi naši Hrvati, mnogi su nas pokušali uništiti, prisvojiti, iskoristiti, ali nismo se dali jer imamo gene kamene, a sada nam prijeti opasnost da se međusobno počnemo uništavati i mrziti jer nam sada ne prijeti nitko sa strane, a to je ono najopasnije i najteže s čime se nismo naučili nositi, jer je nestalo ono što nas je do sada ujedinjavalo, a to je strani neprijatelj. Moramo se naučiti da svaka nepravda prema drugima, bila ona opravdana i plemenitim razlozima, je nepravda prema samima sebi, jer vrijeđa našu senzibilnu dušu koja se hrani i živi od svega onoga što je plemenito i dobro za sve ljude, a ne samo za pojedinca, jer duša je dio jedne cjeline u koju se svi uklapamo na ovaj ili onaj način.

Zato su se svi oni koji su utkali dio svoga života u očuvanje HKZ i Društvenih obavijesti, za dobrobit svih nas koji ovdje živimo hvale vrijedni i pored toga što je bilo trenutaka kad su se dosta njih pitalo "Pa zar se to isplati, toliko truda, a za što", jer su često bili napadani za ovo ili ono što možda nije vrijedilo ni vremena niti riječi, ali HKZ se ipak održala i obavezuje i nas dolazeće generacije da održimo tu tradiciju ne osvrćući se na to tko ima kakav karakter ili kako i na koji način živi i razmišlja. Čuvajmo jedni drugima leđa, a ne podmećimo drugom štap da padne. Apeliram na sve vas Hrvate u dijaspori, držite se zajedno, nije bitno jeste li u ovom ili onom društvu, zajednici, misiji, to je sporedno, svi smo mi Hrvati, bili iz Splita, Like, Zagreba ili Bosne, važno je da je to za dobrobit svih nas.

Marija Vučković

www.hkz-kkv.ch

007-2008

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch