Ovih je dana u Zagrebu i u još nekim hrvatskim gradovima započelo prikupIjanje potpisa za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama rata na području SFRJ (REKOM). Potpisi će se prikupljati u svih 6 država nastalih raspadom Jugoslavije. Cilj je prikupiti milijun potpisa do 6. lipnja 2011., a onda s tom fascinantnom brojkom doći u parlamente novonastalih država koji bi trebali donijeti zaključke o osnivanju REKOM-a. Tri su nevladine udruge kqje su nositelji ove podvale sa dalekosežnim posljedicama, a to su beogradski Fond za humanitamo pravo (FHP), zagrebačka Documenta i sarajevski Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC). Inicijativa za osnivanje REKOM-a potekla je 9. svibnja 2008. u Podgorici na regionalnim konzultacijama, a kao uzor uzeli su južnoafričko povjerenstvo za pomirenje.

Svakome gostu koji dođe do štanda gdje se potpisuje, dostupan je i prijedlog statuta REKOM-a. Iz toga statuta razvidno je kako je riječ o međunarodnome tijelu koje se financira iz doprinosa strana ugovornica (država osnivača) i različitih donacija. Tu famoznu komisiju sačinjavalo bi pet članova iz BiH, po tri iz Srbije, Hrvatske i s Kosova, a po dva iz Slovenije, Makedonije i Crne Gore. Sjedište REKOM-ove komisije bilo bi u Sarajevu, s uredima u svim državama osnivačima. Ciljevi i zadaće koje je sebi postavila komisija, za neuke može biti humani i plemeniti mamac slično kao što je za vladajuću politiku u Hrvatskoj 1993. bila inicijativa za osnivanje privremenoga Haaškog suda za zločine počinjene u Ruandi i bivšoj SFRJ. Tada su prvi hrvatski predsjednik i državno vodstvo prihvatili osnivanje Haaškoga suda u dobroj vjeri da će se suditi agresorskoj JNA i operaterima velikosrpske politike i ne pomišljajući da će taj sud biti britansko političko čedo koje će britanskoj geopolitici biti najjači adut za realizaciju njihove geopolitike na Balkanu za nadolazeće vrijeme.

Uglavnom krug ljudi okupljenih oko Vesne Terselić postavio je sljedeće ciljeve: utvrditi činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava počinjenim na području nekadašnje SFRJ u periodu od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001., utvrditi činjenice o političkim i društvenim okolnostima koje su odlučujuće doprinijele izbijanju ratova ili drugih oblika oružanoga sukoba, kao i činjenju ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava koji su se dogodili i u razdoblju nakon 2001., priznati nepravde nanesene žrtvama u cilju izgradnje kulture solidarnosti i suosjećanja, doprinijeti rasvjetljavanju sudbine nestalih, doprinijeti tome da političke elite i društva u postjugoslavenskim zemljama prihvate činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, prikupiti podatke o slučajevima ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava, pružiti njihov detaljan opis, prikazati obrasce kršenja prava i njihove posljedice, prikupiti podatke o sudbini nestalih i surađivati s nadležnim tijelima koja se u stranama ugovornicama bave potragom za nestalima, izraditi popis ljudskih gubitaka u vezi s ratom ili drugim oblikom oružanog sukoba, prikupiti podatke o mjestima zatvaranja, osobama koja su protupravno zatvarane, podvrgavane mučenju i nečovječnome postupanju i izraditi njihov sveobuhvatni popis uz zaštitu identiteta gdje je to neophodno, održati javna slušanja žrtava i drugih osoba o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava, preporučiti reparacije za žrtve, izraditi, objaviti i predstaviti završni izvještaj na način koji će omogućiti da izvještaj dopre do što širega kruga ljudi u postjugoslavenskim zemljama.

'Naše ideje, benzin njihov'

U ovim zadaćama i ciljevima krije se cijeli niz klasičnih podvala koje su po političkoj snazi ravne podvalama haaških presuda koje su napisane u Londonu, a samo pročitane u Haagu. O čemu je ovdje riječ? Prva i druga Jugoslavija plod su geopolitičkih interesa Velike Britanije na zapadnome Balkanu. Postojanje bilo kakve Hrvatske koja je subjekt u međunarodnoj politici vrlo je oprečno s britanskim geopolitičkim interesima. Stoga je u Ministarstvu vanskih poslova Velike Britanije već 1993. oformljen odbor za zapadni Balkan čiji je konačni cilj osnovati Zapadni Balkan (novu Jugoslaviju). U sklopu toga cilja je i britansko zauzimanje za osnivanje ad hoc Haaškoga suda čije presude trebaju trasirati put za konačni cilj.

Nijedna obavještajna zajednica na kugli zemaljskoj nije potrošila novca i truda koliko MI 6 (britanska vanjskopolitička obavještajna služba) da bi u Haag privela generala Gotovinu. Nitko nije kočio pregovore sa EU koliko Velika Britanija i njezini sateliti. Kako bi haaške presude, koje su plod britanskih geopolitičkih ciljeva, a ne pravde i pravednosti,u Hrvatskoj bile prihvaćene kao pravne i pravedne, treba osnovati jedno tijelo koje će, koristeći goebelsovskim metodama hrvatski državni proračun i hrvatsku javnu televiziju, Hrvatima nametnuti osjećaj krivnje za Domovinski rat.

No prije negoli najviše predstavničko tijelo donese zaključak o osnivanju REKOM-a, svoje 'humanističke milijune' kao inicijalnu kapislu daruje dobro znani Georg Soros, koji je odavna zatvorio svoj ured u Zagrebu. On je nakon rušenja s vlasti Tuđmanova HDZ-a, u Mađarskoj uskliknuo kako nema više potrebe za Otvorenim društvom u Zagrebu jer će njihove ideje (čitaj: britanske) plaćati hrvatski proračun s čuvenom rečenicom 'naše ideje, njihov benzin'. Ponovni dolazak Sorosa i njegova Tina Gazivode koji će u Hrvatskoj raspoređivati Sorosove milijune za britanskosrpske političke projekte hrvatskoj obavještajnoj zajednici trebao bi biti znak za uzbunu. No to nije realno očekivati jer je 'nonpaper' (Tomislav Karamarko) definitivno potvrdio da su oni filijala MI 6.

Svakom prosječnom političkom analitičaru jasno je čemu i zašto služi takozvano civilno društvo.To je vanjskopolitički britanski proizvod koji služi za podržavanje podobnih vlada i svrgavanje nepodobnih. U takvim prigodama Britanci rade s Georgom Sorosom ugovor o javno-privatnorn partnerstvu gdje on svoj 'legalni cash' daje za njihove ciljeve, a oni njemu proizvođenjem krize u nekome području omoguće snižavanje vrijednosti dionica koje on kupi. Ubrzo potom smirivanjem proizvedene krize povečaju višestruko vrijednost dionica i tako zarađuje Georg Soros, koji će za oživotvorenje projekta REKOM na prostoru bivše SFRJ potrošiti oko 20 milijuna dolara, od toga u RH za početak 3,5. Kada je rušio Tuđmanovu politiku, potrošio je 40 milijuna. Sada mu je potrebno mnogo manje s obzirom da na ključnim medijskim pozicijama ima već korumpirane urednike koji su u službi sotonizacije Domovinskoga rata i utemeljitelja suvremene hrvatske države Franje Tuđmana. Sjetimo se Zorana Šprajca i njegova središnjega Dnevnika na sam Uskrs na javnoj televiziji.

Sabor ne smije prihvatiti ovu podvalu

Hrvatski Parlament ni pod koju cijenu ne smije prihvatiti podvalu kao što je REKOM zato što je riječ je o davanju javnih ovlasti udrugama koje od svojega osnutka u RH suptilno i polagano nagrizaju teško stečeni suverenitet. RH ima svoja državna tijela čije djelatnike plaća državni proračun i čije kadrove postavlja i razrješuje hrvatski Sabor ili Vlada RH, a oni su pak plod izborne volje hrvatskih građana.To su Uprava za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, zatim Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata i niz odjela u nizu tijela i instituta koji se bave ovom tematikom i plačeni su iz proračuna za svoj posao i zapošljavaju eminentne stručnjake za ovo područje.
Cilj REKOM-a je postaviti se kao "naddržavna" komisija koja bi bila nadređena postojećim znanstvenim i ostalim ustanovama u Hrvatskoj s jednim jedinim ciljem da nametne 'službenu' regionalnu interpretaciju najnovije povijesti na prostoru SFRJ. Interesantno je kako nemaju cilj utvrditi tko je bio agresor, a to je sukladno s Memorandumom. Koja to normalna i suverena država dopušta da joj se nameće neko vanjsko tijelo koje će koristiti javni servis, a da pri tom nikome ne odgovara, nego dapaće odgovara vlast koja im je to omogućila. Zamislite, gospoda traže da javna televizija izravno prenose njihova isljeđivanja. REKOM se želi nametnuti kao 'regionalna kadrovska policija' gdje bi svi koji raskrinkaju njihovu podvalu mogli doći pod optužbu da su počinitelji stanovitih zločina u ratu i da ih treba procesuirati.

Gdje su nas doveli britanski humanisti i njihovi namjesnici, najbolje svjedoći Zakon o izborima koji propisuje kolike mogu biti donacije pojedinaca i pravnih osoba političkim strankama u predizbornoj kampanji.Tako fizička osoba može donirati 30 000 kn, a pravna osoba 100 000 kn, a zabranjene su donacije iz inozemstva. ZanimIjivo je kako ne postoji zakon koji bi propisivao koliko strana fizička ili pravna osoba smije donirati neki projekt.
Moze li neka udruga koja primi inozemnu donaciju to iskoristiti za politički projekt? Može li Zoran Pusić iz donacije za REKOM iskoristiti dio mreže za sestrin politički projekt? Jesu li njih dvoje još od 1993. u istome političkome projektu? Imamo svježe iskustvo haaške podvale iz londonskoga instituta za međunarodne odnose. Iz toga istoga instituta dolazi i ovaj projekt kojemu je cilj zabiti posljednji čavao u kovčeg hrvatskoga suvereniteta. Zato, dragi branitelji, dižite se na noge. Domovinu Hrvatsku nema tko braniti osim nas.

Piše Tomislav Jelić
HRVATSKI LIST
5. svibnja 2011.