To je tržišno gledajući propali medijski projekt, ali
budući da je pomazanik svih vlasti i režima, sve ga te
vlasti spašavaju. Novinarski magnat i njegovi kolumnisti
genijalci nisu sposobni nositi se na tržištu pa su
pronašli spas u činjenici da budu sluge režima. S
razlogom su nedavno na čak šest novinskih stranica
napali suca Trgovačkog suda u Zagrebu jer je zatražio
ocjenu ustavnosti predstečajne nagodbe u jednom
predmetu, a upravo jedini je spas za Pavićevo medijsko
carstvo u predstečajnoj nagodbi koja se svodi na oprost
glavnine duga, a ostatak se daje na otplatu na više
godine.
Uvijek su potkradali državu ili tražili povlastice.
Sam Pavić 2000. godine darivao je Račana i ostale
novopridošle vlastodršce likovnim grafikama te je
priznao da zaposlenicima isplaćuje plaće na crno,
dakle da potkrada državu.
Represija prema prosvjednicima čiji se prosvjed
svodi samo na izražavanje mišljenja sramni je relikt
prošlosti, u nas još i baština zločinačkog
jugoslavenskog komunističkog režima. Taj režim propao
je u krvi 90-ih, ali ostale su njegove pristaše koje
danas piju krv hrvatskom narodu, nakon što su na sebe
navukli maske tzv. antifašista i demokrata, smatrajući
ga čak i stokom koja nema pravo ni na što, ni na
mišljenje, ni na stav ni na prosvjed, na što uljuđeni
svijet odavno ima.
Negdje ispod površine svojih pamfletskih teza kriju
svoj žal što nas Josip Broz nije i više potamanio kako
ih ne bismo inkomodirali u njihovom svevlašću i
svemoći. Taj senzibilitet za poštivanje zakona nisu
imali kad je danas već zaboravljena gospođa
protuzakonito otkrila bankarsku i zakonito stečenu
štednju obitelji Franje Tuđmana, nego su ju pretvorili
u heroinu i manipulirali njome sve dok ju nisu
odbacili kao štracu.
A kad su prije nekoliko godina prosvjednici u
Zagrebu ne samo zviždali nego dovikivali uvrede i
prijetnje Jadranki Kosor i Vladimiru Šeksu, onda se
nisu pozivali na kršenje zakona, nego navijački
nabacivali šiblje na namjeravanu lomaču, kao uostalom
i 90-ih kad su Franji Tuđmanu priređivali urnebesne
zvižduke.
Sve je to znak ne samo krhke nego i problematične
demokracije u Hrvatskoj. Vlast koja nije spremna
izdržati kušnje poput ove u Kninu, ne zaslužuje ni
biti vlast. Busha su gađali cipelom, Kohla rajčicama,
Sarkozyju su svašta dobacivali, ali tamošnjim vlastima
nije palo na pamet reagirati odmazdom i represijom.
Ovdje u Hrvatskoj, pak, vlast i njihovi pseći medijski
podanici jedva čekaju povode za ogorčeni ideološki i
policijski obračun.
Policija slavodobitno unaprijed najavljuje da će
snimati koncert u Čavoglavama i među 120 tisuća
posjetitelja spektakularno obznanjuje uspjeh - da je u
tri slučaja otkrila kako su pojedinci imali upaljače
ili neke druge predmete s ustaškim obilježjima. U
Zakonu ne piše koji su konkretno režimi
totalitaristički i čija su znakovlja zabranjena.
Policija samovoljno interpretira da je to ustaški
režim pa reagira na sve što ima veze s njim, ali
ostaje mirna kad je riječ o komunističkom.
U Kumrovcu svake godine okupe se aveti tog mračnog
režima, sa zastavama nepostojećih i tuđih država, sa
zvijezdama petokrakama pod kojima je 90-ih spaljen
Vukovar i trećina Hrvatske i po kojima su 1945. pa
nadalje punjene jame tijelima i živih Hrvata, ali
policija sve to gleda i ostaje mirna. Ali važno je da
ministar policije Ranko Ostojić, poznat po mnogo čemu,
a najviše po tomu što je živio u stanu spomenutog
Pavića i što je potragu za generalom Gotovinom predao
u ruke engleskoj obavještajnoj službi, te i sam bio na
čelu jednog tima koji ga je lovio, hapsi zviždače u
Kninu. Pa poslije toga, da hrvatska farsa bude
potpuna, završi na ručku s generalom Gotovinom. Život
u Hrvatskoj s crvenim kmerima na vlasti i u medijima
zaista zna biti tragikomičan.
Piše: Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik
|
