2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u
Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji
su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su,
bez iznimke, označeni masivnim povredama ljudskih
prava. Povrede (ljudskih prava op.p.) su se
razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom
periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna
ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim
logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja,
prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora;
progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode
savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također
nedostatak političkog pluralizma.
3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne
borbe i principa diktature ploretarijata.
Interpretacija oba principa ozakonila je
"eliminaciju" ljudi koji su smatrani opasnima za
izgradnju novog društva i, kao takvih,
neprijateljima totalitarnog komunističkog režima.
Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani
te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz
bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko
nadmašili ljude ostalih zemalja.
4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima
totalitarnih komunističkih režima, neke Europske
komunističke partije pridonijele postignuću
demokracije.
5. Pad totalitarstičkih komunističkih režima u
Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim
slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina
koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih
zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne
zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim
zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam
(nacizam).
6. Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost
javnosti o zločinima počinjenima od strane
totalitarnih komunističkih režima. Komunističke
partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako
se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina
koje su počinili totalitarni komunistički režimi u
prošlosti.
7. Skupština je uvjerena da je svjesnost o
povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se
izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače,
moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju
važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav
međunarodne zajednice prema prošlosti može biti
smjernica za njihove buduće akcije.
8. Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina
totalitarnih komunističkih režima koje su još žive
ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje
i priznanje za svoje patnje.
9. Totalitarni komunistički režimi su još uvijek
aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i
dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne
bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom
kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih
režima. Skupština snažno osuđuje sve te povrede
ljudskih prava.
10. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na
nacionalnom nivou nekih država članica Vijeća Europe
ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od
zauzimanja jasne pozicije prema zločinima
počinjenima od strane totalitarnih komunističkih
režima. Ona ima moralnu obavezu da to učini bez
daljnjeg odgađanja.
11. Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu
raspravu na međunarodnom nivou. Sve bivše Europske
komunističke zemlje, sa iznimkom Bjelorusije, su
sada njene članice i zaštita ljudskih prava i
vladavina prava su osnovne vrijednosti za koje se
zauzimaju.
12. Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno
osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane
totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut,
razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.
13. Također, poziva sve komunističke ili
post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako
to dosad nisu učinile, ponovo procjene povijest
komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se
distanciraju od zločina počinjenih od strane
totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez
ikakvih nejasnoća.
14. Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija
međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje.
Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom
svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena
prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se
dogodilo.
________________________________________
1 Rasprava skupštine 25. siječnja 2006. (5.
zasjedanje) (vidi Doc.10765, izvještaj Povjerenstva
za politička pitanja, report of the Political
Affairs Committee, rapporteur: Mr Lindblad ). Tekst
usvojen od strane Skupštine 25. siječnja 2006. (5.
zasjedanje).
Priredila D. Gaupp
|