U socijalnoj se pedagogiji rabi pojam preodgoj.
Znači li to da smo prije imali loš intencionalni
(školski) odgoj te kojim novim mjerama preodgojiti
čovjeka? Ne priznajemo li time da loš školski odgoj
poistovjećujemo s restrikcijama, kaznama ili
resocijalizacijom (u posebnim ustanovama)? Analogno tomu
dolazimo do pitanja: je li resocijalizacija isto što i
preodgoj, odnosno preoblikovanje ličnosti (human
pedagoški čin)?
Funkcionalni odgoj u pedagogiji se tretira
potpuno suprotno od sociologijskog određenja. U
Rječniku pedagogije stoji da se funkcionalni odgoj
događa "bez određene namjere, spontano i stihijski".
Suprotno tomu, u sociologiji se od osnivača
funkcionalizma Emilea Durkheima (do danas)
funkcionalizam objašnjava pojmom uloge, gdje svaki dio
sustava ima zadaću integriranja ili očuvanja cjeline.
Disfunkcionalnim se naziva svako stihijsko ili
spontano ponašanje. Sinergija i društvena solidarnost
jesu (prema funkcionalističkom tumačenju) consensus
gentium (Rudi Supek). Dakle, pedagogija je,
samoinicijativno do, danas ostavila tumačenje
funkcionalnog odgoja kao vlastitu izmišljotinu.
Potpunom se obitelji u
literaturi naziva ona gdje su svi članovi na okupu, a nepotpuna je ona gdje
nedostaje jedan od članova obitelji (smrt, dulja odsutnost jednog od roditelja).
To je doista s moralnog gledišta nedopustivo jer kakva je to potpuna obitelj ako
je ona samo formalno zajedno, a izostaje razumijevanja, poštovanja, ljubavi.?
Slijedom toga, brak se u neoliberalnim krugovima tretira kao neobvezna
privrženost. Takva je sintagma u kontradikciji i doista je stupidna. (Kritika
takve definicije u knjizi Paula C. Vitza, Psihologija kao religija.) Mladi iz
toga u grafitima izvode zaključak da je brak = mrak!
Dokolica je u starogrčkom
jeziku označavala stvaralaštvo u vremenu izvan
(obveznog) radnog vremena, dok se danas dokoličarenje
izravno povezuje s hedonizmom, dosadom, konzumentskim
stilom života te povezuje (u istraživanjima) s
različitim vrstama ovisnosti o (s)tvarima! Jednako
tako i praksa se danas otrgnula prvobitnom određenju
jer podrazumijeva rutiniziranu, čak i nametnutu
aktivnost. Te činjenice treba uvažavati, a ne da
metodološki puritanci nameću termine koji ostaju još
samo u akademskim raspravama, daleko od recentnih
empirijskih istraživanja. Dosada postaje sinonim za
dokolicu. Pojam dokoličarenje dolazi od latinske
riječi otium. Riječ praxis i otium za vrijeme stare
Grčke podrazumijevali su privlačne aktivnosti (za
povlaštenu manjinu).
Determinirani kaos ima jasno
fizikalno određenje u kvantnoj fizici. No kako kaže
Srećko Kilić, fizičar poznat izvan granica Hrvatske,
isti pojam je besmislica u drugim znanostima. U
Danskoj i drugim skandinavskim zemljama provodi se
sociologijski projekt pod naslovom Kaos piloterne,
koji izučava uzroke (auto)destruktivnosti, anarhizma.
poglavito mlade generacije, što nikako ne ide u prilog
apriorističkim tvrdnjama o globalnoj uroti. Slična
poveznica dviju konstrukcija riječi koje ništa ne
znače osim razvidna proturječja politička je sintagma
iz jednopartijske bivše Jugoslavije - demokratski
centralizam. Danas je pomodarstvo civilno služenje
vojnog roka. Pitam se kako je moguće da oni koji
su protiv vojske i odore pristaju na civilno služenje
(hrvatskoj) vojsci!? "Dosljedno", zar ne!? Slična je
tomu sintagma pozitivna diskriminacija, koja
se etablirala kao pojam u poticanju suživota!?
U socijalističkoj pedagogiji
jednoglasno definiran cilj odgoja bio je svestrano
razvijena ličnost, a da se nitko od vodećih metodologa
u pedagogiji nije do danas upitao kakve je to imalo
ideologijske učinke, a koliko praktične reperkusije u
svakodnevnom odgojnom radu s mladima. Kao da se nije
željelo imati sluha za razliku između cilja i ideala.
Ideali, kao što su sloboda, svestrano razvijena
ličnost, demokracija, asimptotičkoga su karaktera i
normalno da ih se mora razlikovati od ciljeva
(odgovornost, kritičnost, kreativnost) koji se mogu
definirati, pa tako i operacionalizirati u odgojne
zadatke.
Novijega je datuma pojam pozitivne
diskriminacije. Posljednji je zaživio u
bivšoj obrazovnoj reformi (2001) u tekstu pod
naslovom Strategija obrazovanja za 21. stoljeće.
Vrlo je slično (od rata) ostalo politizirano pitanje
humanog preseljenja ljudi iz jednog u drugi nacionalni
entitet. Jednake nejasnoće kriju se iza riječi
upravljanje i menadžment u obrazovanju, odnosno
nepostojanje jasne razlike između upravljanja
ljudskim resursima od onih djelatnosti u kojima
to nije primarni cilj.
Nedovoljno su široj javnosti
uvjerljiva ustrajavanja na razlikama nastavnoga
plana i programa i kurikuluma, s jedne kao i
edukacije i obrazovanja, s druge strane.
Niti je kurikulum u sadržajnom smislu širi od dobro
osmišljena nastavnog plana i programa niti je
edukologija primjereniji termin od pedagogije.
Jednako tako, prije je bilo prijedloga da se
pedagogija preimenuje u antropogogiju.
Pojam trivij označavao je
temelj obrazovnog sustava u simbiozi gramatike,
retorike i logike. No danas se taj pojam oteo
prvobitnom značenju jer se transformirao u
trivijalnost kao izraz koji podrazumijeva
samorazumljive istine, dogme koje nitko ne razumije.
Jezikoslovce se zaboravilo, a retoričko umijeće
argumentacije ustuknulo je pred naletom svojevoljnih
interpretacija i bahatosti prekrojača izvornih riječi.
Kod kritičara procesa globalizacije i
još nekih ustalila se sintagma divljeg kapitalizma
u Hrvatskoj, a da nam nisu ponudili varijantu mekšeg
domaćeg kapitalizma oslobođena trulog liberalizma.
Zanima me na što se odnosila sintagma pitomog
kapitalizma.
Riječ ovisnost ili
ovisnik ponajprije se odnosi na ovisnike o
drogama, dok svakodnevno bilježimo porast ovisnika o
mobitelima, internetu, televizoru, kućnom ljubimcu,
brzinama, seksu, drugoj osobi, klađenju, vlastitom
izgledu, tabletama, radu. Odatle slijedi pravo pitanje
Tko ostaje? Diler u govoru poduzetnika podrazumijeva
ekonomskog stručnjaka osposobljena za ekonomske
transakcije, a u svakodnevnom govoru asocira na
negativca koji truje mladež različitim vrstama droga.
U svakodnevnom govoru riječ
birokracija ima negativnu konotaciju. Vezuje se
najčešće uz sporost (državne) administracije. Kaže se
da im je važniji akt ili spis od individualnog
slučaja. Birokrat je naučio na zabrane - davati ih
(papirnato), odnosno primati. Ljudi ga prepoznaju u
uredima gdje se čeka u redu na neki formular. Sklon je
mitu i korupciji. Sve to nema nikakve veze s ocem
pojma birokracije. Ne postoji veći autoritet u
sociologiji od Maxa Webera, koji je u svom glasovitom
djelu Privreda i društvo odredio pojam birokracije za
budućnost. Smatrao je da je stručna kompetencija ili
kvalifikacija znak prepoznavanja racionalne
organizacije, što je za njega isto što i birokracija.
U gore spomenutom djelu tvrdio je da će plebiscitarni
vladar redovito težiti da nađe oslonac u činovničkom
aparatu koji djeluje efikasno, racionalno i moralno.
Birokracija je još samo u
djelima velikana sociologijske misli Maxa Webera
definirana kao "racionalna organizacija" činovnika u
službi naroda. A danas? Samo jednoglasno negativna
određenja. Birokracija je za njega samo dobra
"profesionalna kasta činovnika u službi puka". Dakle,
suvremeni birokrati pretvorili su se u "odmetnike od
naroda". Birokracija više nije najsavršeniji način
upravljanja društvenim poslovima, nego suprotno,
uvertira u beznađe i kaos življenja maloga čovjeka.
Činjenica je da smo mi prešutno izokrenuli izvorno
tumačenje birokracije kao i Marxovu viziju socijalizma
(koji je on smatrao mogućim u razvijenim
postkapitalističkim društvima)!
Brzina u engleskom jeziku
može se reći mnogim riječima, primjerice, speed,
velocity, rapidity. pa se pitam zašto i mi ne
rabimo riječi kao hitrost, munjevitost.?
Jednako tako, u Klaićevu rječniku
stoji da je riječ kolaboracija suradnja, ali
s neprijateljem, bez obzira što u stranim jezicima ta
riječ ne podrazumijeva nikakvu izdaju, nego samo
upućuje na suradnju. Sjećam se bivšega saborskog
zastupnika kada je kolega iz jedne stranke koji su
koalirali s HDZ-om nazvao da su u konkubinatu
(divljem braku)?! I danas se rabi pojam tzv.
principijelnih i neprincipijelnih koalicija,
kojima pravo značenje znaju samo šefovi različitih
stranaka. Pojam desnice samo se u našem političkom
žargonu izjednačio s konzervativizmom kao
svjetonazorom.
Racionalizacija nas odmah
asocira na otpuštanje s posla ili restriktivne mjere
političara u državnoj upravi, a u ekonomiji ona ima
posve drugo značenje.
Ima li riječ Dalmatina,
(umjesto Dalmacija?), koja je postala gotovo naslov
himne s pjesmom Dalmatino, povišću pritrujena
u sebi autohtonog ili izvorno hrvatskog odnosno
semantičkog objašnjenja? Slijedom te umotvorine jednog
tekstopisca dat je i naziv autoceste Dalmatina,
a poslije i brojni novi glazbeni bendovi, trgovine.
svi pod istim imenom. Tko od stručnjaka prihvaća ili
tko ih pita za takve tvorbe ili kovanice? Pa
tko još pita jezikoslovce!? Do kada će samostalni
umjetnici, pedagozi, političari i "stručnjaci" (sa ili
bez navodnika) nastaviti s jezičnim akrobacijama!?
Smatram da je konačno vrijeme da se
redefinira podjela na teiste i ateiste,
jasno ukoliko uvidimo širinu Frommove odredbe da je
svaki čovjek religiozan! Zar vjera nije osnovica u
razlikovanju čovjeka od životinje? Kaže se da je
rad svrsishodna djelatnost. No kako rad ljudski
može biti svrsishodan kad je otuđen od čovjeka? Zar
pčela, mrav, majmun nemaju svrsishodne aktivnosti!?
Zašto nas ovisnost isključivo
asocira na droge i opijate? Zar ne postoje i drugi
ništa manje pogubni za ljudsku dušu i tijelo oblici
ovisnosti: neselektivno i neograničeno lutanje
internetom ili buljenje u TV-ekran, tabletomanija,
neumjerno konzumiranje hrane, ovisnost o politici,
brzini, sportu, igarama na sreću, radu, dokolici.
Pitamo medicinare da nam pomognu, a protrnemo od
straha kada čujemo da nam je nalaz negativan? A on je
zapravo uredan. Kakva zbrka. Isto je s riječi
pozitivni pristup ili afirmacija pozitivnih
vrijednosti. Kao da postoje negativne
vrijednosti! Pozitivistički pristup u znanosti istinu
promatra samo s gledišta empirijske provjerljivosti.
More primjera zbog rastuće
anarhičnosti i u tom segmentu društvene deformacije.
Zaključit ću ovaj tekst tezom: Kad riječi gube smisao,
onda nemoralno postaje moralno, određeno neodređeno,
provjereno neprovjereno, višeznačno jednoznačno,
dosljedno nedosljedno, smisleno besmisleno.
Prof. dr. sc. Zlatko Miliša
Vijenac
Broj 399, 18. lipn 2009.
|
