Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

HRVAT IZ DUBROVNIKA - RUGIER BOŠKOVIĆ - EUROPSKI ZNANSTVENIK     (18.05.2011.)

Uz 300-tu obljetnicu rođenja u Dubrovniku, 18. svibnja - Milano 15. veljače 1787.

Kad pišemo o hrvatskim velikanima treba predstaviti njihovu radnu biografiju i hrvatsku naciju, ali i odnos nasljednih pokoljenja prema njemu, napose tuđinskih, koji ga prisvajaju, da bi u svoj mozaik ugradili jedan ukradeni svjetli kamenčić. Upravo takova pohlepna otimačina prati jednog od najvećih mislilaca i znanstvenika svih istaknutih dimenzija i dometa, Hrvata iz Dubrovnika Rugiera Josipa Boškovića.

Članak, koji slijedi u znak 300. obljetnice rođenaja Rugiera Josipa Boškovića, u Dubrovniku sastavljen je iz osobnog znanja člankopisca, iz stranih i iz hrvatskih izvora, pretežito iz: Vladimir Bazala, Hrvatska znanstvena baština, Nakladni Zavod MH Zagreb 1978. i Hrvatski latinisti, Pet stoljeća hrvatske književnosti (II, 3), Zora Zagreb, 1970.

 

O Hrvatu iz Dubrovnika Rugieru Josipu Boškoviću se ovdje piše iz više motiva kao na primjer:

1. Radi uspomene na uzornog hrvatskog, europskog i svjetskog znanstvenika u znak u 300-te obljetnice rođenja.

2. Da ga branimo od posizanja Talijana, na dubrovačkog Hrvata, vrhunskog interdisci-plinarnog znanstvenika, k tome katoličkog redovnika Isusovačkog reda.

3. Da pobijamo srbsko pohlepno i lažno potvaranje Srbima sve istaknute dubrovačke Hrvate počev od Marina Držića i Cvijete Zuzorić preko Ivana Gundulića do Ive Vojnovića... uključujući i Rugiera Josipa Boškovića.

Takve ogavne laži širi ne samo državna velikosrbska ideologija, nego poglavito Srpska akademija nauka i umetnosti SANU u Beogradu, Srpsko književno društrvo, Srpska pravoslavna crkva i Matica srpska...

Hrvatski prosvjedi nisu dovoljni

Hrvatsko književno društvo je uložilo pismeni prosvijed protiv ovih srpskih pohlepa i laži, ali to nije dosta. S tom srbskom krađom i lažima treba se pozabaviti Hrvatsko pravosuđe i Pravosuđe Europe.

 

Rugier Josip Bošković - Rogerius Josephus Boscovich

Hrvat Rugier Bošković ide u red najistaknutijih znanstvenika Europe, 18. stoljeća. Po paleti svojih djelatnosti Bošković je vrhunski znanstveni poyhistor u punini značenja toga izraza: matematičar, fizičar, astronom, geodet, arheolog, diplomat, latinski pjesnik, ali u prvom redu filozof i teorijski fizičar.

Rugier Josip Bošković rodio se 18. svibnja 1711. u Dubrovniku od otca Nikole, podrijetlom hercegovačkog Hrvata iz Orahovog dola, i majke Pavle, kćeri Bara Bettere, uglednog dubrovačkog građanina i hrvatskog pjesnika.

Iako je gotovo čitav svoj vijek, osim prve mladosti, proveo izvan Dubrovnika, ostao je Rugier s njim povezan najviše preko starijeg brata Bara i sestre Anice, s kojom se je mnogo dopisivao. Iz tih pisama se vidi, da mu je dobrobit rodnog grada bila uvijek na srcu.

Nakon školovanja u Isusovačkom kolegiju u Dubrovniku, kad mu je bilo blizu 15 godina, stariji brat Baro - Isusovac povede ga u Rim na Collegium Romanum, glavno učilište njegovoga reda. Tu je mladi Bošković završio srednje i visoko školovanje i već 1733. postao profesor filozofije, matematike, fizike i astronomije u Rimu, Paviji i Milanu, kasnije i u Parisu. U Breri je Bošković osnovao astronomski observatorij.

Godine 1759. odlazi profesor Bošković u Francusku i Englesku, gdje nastupa njegovo najplodnije razdoblje znanstvene djelatnosti. Napisao je 40 razprava i pripremio svoje životno djelo o prirodnoj filozofiji.

Osnova njegova zanimanja su prirodoslovne i matematičke znanosti pa i kao filozof on se najviše bavi pitanjima filozofije prirode, pitanjima o građi materije, o gibanju, prostoru i vremenu. Polazeći od posebne atomističke teorije, koja zamišlja tvar građenu diskontinuirano od neproteženih središta sila (materijalnih točaka), on je u nizu djela izgradio čitav znanstveni sustav o fizikalnoj prirodi, tumačeći jedinstveno i suvislo sve njezine fenomene (gravitaciju, koheziju, elasticitet itd.) kao odraze jednog vrhovnog zakona o izmjeni odbojne i privlačne sile prema razlici između atoma.

U teoriji spoznaje kritički je realist, pristaša nazora o subjektivnosti tzv. sekundarnih kvaliteta. Osjetni kvaliteti pripadaju samo svijetu duhovnih jedinica, dok im u fizikalnoj prirodi odgovaraju samo kvantitativni, prostorni odnosi nastali gibanjem materijalnih jedinica.

U psihologiji i teodiceji pridržavao se uglavnom skolastičkih pogleda, čuvajući prema temeljnim naukama vjere uvijek ortodoksni stav, ali se u svojim radovima ipak kritički osvrće i na različite filozofske poglede novijih mislilaca kao što su Descartes, Locke, Leibniz i drugi tako da je njegov stav kritički objektivno odmjeren prema nastojanjima filozofije njegova doba.
Od starijih predstavnika filozofije u Hrvata on je jedan od onih rijedkih znanstvenih djelatnika, kojemu su djela svestrano proučena i o kojemu i u domaćoj i stranoj književnosti postoji veći broj obširnih studija.

Glavno Boškovićevo djelo je Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium (Viennae 1758., pretisak 1759., 2. izdanje Venezia 1763.) - Teorija filozofije prirode svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi.
Divot-izdanje ovog djela s usporednim englezkim prijevodom izišlo je godine 1922. u Londonu, a američko izdanje godine 1966. Latinski original prema venecijanskom izdanju iz godine 1763. i usporedni hrvatski prijevod Jakoba Stipišića izišao je u nakladi "Liber" i "Sveučilišnoj nakladi" u Zagrebu 1974. godine, istaknutom zaslugom Prof. Dr. Vladimira Filipovića i Žarka Dadića.

Od mnogobrojnih ostalih djela Rugiera Josipa Boškovića treba spomenuti još:
Disertatio de cometis (1746.) - Razprava o kometima
De maris aestu (1747.) - O strujanju mora
De solis ac lunae defectibus - O pomrčinama Sunca i Mjeseca, objavljeno u Londonu godine 1760. i posvećeno Royal Societi u Londonu, koje ga je primilo za člana.
Opera partinentia ad opticam et astronomiam - Djela koja se odnose na optiku i astronoimiji, obuhvaćaju 5 svezaka. Sadržavaju obsežna iztraživanja o astronomskim objektima, razprave iz teorijske i praktične astronomije i drugo.

Godine 1750. dok je Bošković još bio profesor matematike na Isusovačkom Collegium Romanum, prihvati se on s englezkim isusovcem Christophom Maire izmjeriti dva meridijanska stupnja u Papinskoj državi između Rima i Riminija. Tim mjerenjem trebalo je pridonijeti rješavanju problema veličine i oblika Zemlje.
Bošković je u tu svrhu usavršio neke metode mjerenja. O tome astronomsko-geodetskom podhvatu on govori u djelu:De litteraria expeditione per Pontificiam ditionem ad dimentiendos duos merdiani cradus et corrigendum mappam geographicam - O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi da bi se izmjerila dva stupnja meridijana i popravila zemljovidna karta, objavljeno u Rimu 1755.

Kad se jer Bošković nakon boravka u Beču vratio 1758. godine u Rim, opazio je da većina u Isusovačkom kolegiju ne odobrava osnovne misli njegovog životnog djela pa je odlučio napustiti mjesto profesora u tom zavodu. Osim toga nije se slagao s tamošnjim sistemom nastave pa napušta Rim i odlazi u Paris, gdje je imao dosta znanaca, jer je od 1748. bio dopisni član Francuzke akademije.

Namjeravao je Bošković otići u Carigrad radi promatranja prolaza Venere izpred Sunca. Plovidbu kod otoka Tenede prekinula je oluja i pogodila ga je bolest, od koje je odležao 7 mjeseci pa nije uopće dospio u Carigrad. Tu priliku izkoristio je Bošković za razgledanje i proučavanje ruševina Troje. Kad je ozdravio uputio se je Bošković preko Bugarske i Moldavije u Poljsku. U Varšavi je bio vrlo srdačno dočekan. O tome putovanju i boravku u Poljskoj objavio je Bošković na talijanskome jeziku zanimljiv dnevnik pod naslovom: Giornale di un viaggio da Constantinopoli in Polonia, Bassano 1784.

Mijenjajući boravak i djelovanje na znanstvenim projektima u raznim gradovima, godine 1770. došao je u Milano, gdje je preuzeo katedru za astronomiju i optiku, ali već nakon godinu dana, dok se je spremao na put za Dubrovnik, pozvali su ga njegovi prijatelji i štovatelji u Paris, gdje su mu pribavili dobro plaćeno mjesto direktora optike za francuzku mornaricu.
U Parisu, gdje je nakon ukinuća Isusovačkog reda dobio francuzko državljanstvo, ipak nije primljen kao dobro došao. Naprotiv, pao je u sukob s astronomima: La Placeom i Rochonom, koji su ga uvelike ozlojedili. Nesklon mu je bio i D'Alambert. Zbog svega toga i radi atmosferske klime, napušta Bošković već 1780. Paris i definitivno 1782. se vraća u Italiju.

Nakon težih živčanih oboljenja, umro je Rugier Josip Bošković od gušenja plućnim katarom, u Breri, 13. veljače, 1787. godine. Sahranjen je u milanskoj crkvi svete Marije Podone. U dubrovačkoj katedrali zavičajni Dubrovnik postavio mu je spomen-ploču. Posmrtni ostatci Rugiera Josipa Boškovića ni do danas nisu prenijeti u njegovu domovinu Hrvatsku.

Da je Rugier Josip Bošković, kojim slučajem bio političar, njegove kosti bile bi dopremljene u Dubrovnik, ali znanstvenik? Ima li koga u Hrvatskoj da sa zastavicom znanstvenika može stati ispred političkih stetočina i parazita?!

Bošković pjesnik

Rugier Josip Bošković nije bio samo vrhunski i svestrani znanstvenik, nego i latinski pjesnik. Njegova pjesnička sposobnost jasno dolazi do izražaja u djelu: De Solis ac Lunae defectibus - O pomrčinama Sunca i Mjeseca. U tom djelu Bošković s lakoćom elegantnim hexametrima pjesnički oblikuje abstraktne astronomske teorije.

Uz brojne europske akademije bio je i član Rimske Arkadije, koja je u svojim edicijama objavljivala njegove pjesme. Spjevao je i nekolioko latinskih prigodnica, na primjer u čast poljskog kralja Stanislava I (1753.), carice Marije Terezije (1756.) i prigodom rođenja francuzkog prijestolonasljednika (1781.).

Zaključno:

Iako je Josip Rugier Bošković već za života uživao veliki ugled u europskim i svjetskim znanstvenim krugovima, ipak je istom u novije doda utvrđeno da se je on u mnogočemu izdizao nad svoje vrijeme i da je preteča novih znanstvenih dostignuća. Uz snažan intelekt, marljivost i upornost posjedovao je i živu fantaziju i prodornu intuiciju.

Njegova ostvarenja i druge vrijednosti prepoznali su suvremeni hrvatski znanstvenici pa su Zavod za teorijsku fiziku u Zagrebu, nazvali Institutom "Ruđer Bošković". Ulaz u Institut udostojanstvenili su Meštrovićevim spomenikom velikome hrvatskome i svjetskome znanstveniku. Kao što reče Heisenberg, znanost nema domovinu, no znanstvenici ju imaju. ...

Friedrich Nietzsche je u Boškovićevoj sili koja je "dematerijalizirala" prirodu pokušao opravdati vlastiti voluntarizam. Hrvatskog znanstvenika je smatrao, uz Poljaka Kopernika, najznačajnijim protivnikom privida, najvećim pobjednikom nad osjetilnošću. Dok nas je Kopernik privolio prestati vjerovati da Zemlja stoji čvrsto, Nietzsche tvrdi u svojem djelu S onu stranu dobra i zla, Bošković je poljuljao naivnu realističku vjeru u posljednje što je od te Zemlje ostalo "čvrsto": u sićušni materijalni atom.

Hrvatski i svjetski znanstvenik Rugier Josip Bošković nadahnjuje mlada pokoljenja, koja su za život odabrala njega za uzor.


Mr. sci. Dragan Hazler

Basel, 18. svibnja 2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch