O Hrvatu iz Dubrovnika Rugieru Josipu Boškoviću se ovdje
piše iz više motiva kao na primjer:
1. Radi uspomene na uzornog hrvatskog,
europskog i svjetskog znanstvenika u znak u 300-te
obljetnice rođenja.
2. Da ga branimo od posizanja
Talijana, na dubrovačkog Hrvata, vrhunskog
interdisci-plinarnog znanstvenika, k tome katoličkog
redovnika Isusovačkog reda.
3. Da pobijamo srbsko pohlepno i lažno
potvaranje Srbima sve istaknute dubrovačke Hrvate
počev od Marina Držića i Cvijete Zuzorić preko Ivana
Gundulića do Ive Vojnovića... uključujući i Rugiera
Josipa Boškovića.
Takve ogavne laži širi ne samo državna velikosrbska
ideologija, nego poglavito Srpska akademija nauka i
umetnosti SANU u Beogradu, Srpsko književno društrvo,
Srpska pravoslavna crkva i Matica srpska...
Hrvatski prosvjedi nisu dovoljni
Hrvatsko književno društvo je uložilo
pismeni prosvijed protiv ovih srpskih pohlepa i laži,
ali to nije dosta. S tom srbskom krađom i lažima treba
se pozabaviti Hrvatsko pravosuđe i Pravosuđe Europe.
Rugier Josip
Bošković - Rogerius Josephus Boscovich
Hrvat Rugier
Bošković ide u red najistaknutijih znanstvenika
Europe, 18. stoljeća. Po paleti svojih djelatnosti
Bošković je vrhunski znanstveni poyhistor u punini
značenja toga izraza: matematičar, fizičar, astronom,
geodet, arheolog, diplomat, latinski pjesnik, ali u
prvom redu filozof i teorijski fizičar.
Rugier Josip Bošković rodio se 18. svibnja 1711. u
Dubrovniku od otca Nikole, podrijetlom hercegovačkog
Hrvata iz Orahovog dola, i majke Pavle, kćeri Bara
Bettere, uglednog dubrovačkog građanina i hrvatskog
pjesnika.
Iako je gotovo
čitav svoj vijek, osim prve mladosti, proveo izvan
Dubrovnika, ostao je Rugier s njim povezan najviše
preko starijeg brata Bara i sestre Anice, s kojom se
je mnogo dopisivao. Iz tih pisama se vidi, da mu je
dobrobit rodnog grada bila uvijek na srcu.
Nakon školovanja u Isusovačkom
kolegiju u Dubrovniku, kad mu je bilo blizu 15 godina,
stariji brat Baro - Isusovac povede ga u Rim na
Collegium Romanum, glavno učilište njegovoga reda. Tu
je mladi Bošković završio srednje i visoko školovanje
i već 1733. postao profesor filozofije, matematike,
fizike i astronomije u Rimu, Paviji i Milanu, kasnije
i u Parisu. U Breri je Bošković osnovao astronomski
observatorij.
Godine 1759. odlazi profesor Bošković
u Francusku i Englesku, gdje nastupa njegovo
najplodnije razdoblje znanstvene djelatnosti. Napisao
je 40 razprava i pripremio svoje životno djelo o
prirodnoj filozofiji.
Osnova njegova zanimanja su
prirodoslovne i matematičke znanosti pa i kao filozof
on se najviše bavi pitanjima filozofije prirode,
pitanjima o građi materije, o gibanju, prostoru i
vremenu. Polazeći od posebne atomističke teorije, koja
zamišlja tvar građenu diskontinuirano od neproteženih
središta sila (materijalnih točaka), on je u nizu
djela izgradio čitav znanstveni sustav o fizikalnoj
prirodi, tumačeći jedinstveno i suvislo sve njezine
fenomene (gravitaciju, koheziju, elasticitet itd.) kao
odraze jednog vrhovnog zakona o izmjeni odbojne i
privlačne sile prema razlici između atoma.
U teoriji spoznaje kritički je
realist, pristaša nazora o subjektivnosti tzv.
sekundarnih kvaliteta. Osjetni kvaliteti pripadaju
samo svijetu duhovnih jedinica, dok im u fizikalnoj
prirodi odgovaraju samo kvantitativni, prostorni
odnosi nastali gibanjem materijalnih jedinica.
U psihologiji i teodiceji pridržavao
se uglavnom skolastičkih pogleda, čuvajući prema
temeljnim naukama vjere uvijek ortodoksni stav, ali se
u svojim radovima ipak kritički osvrće i na različite
filozofske poglede novijih mislilaca kao što su
Descartes, Locke, Leibniz i drugi tako da je njegov
stav kritički objektivno odmjeren prema nastojanjima
filozofije njegova doba.
Od starijih predstavnika filozofije u Hrvata on je
jedan od onih rijedkih znanstvenih djelatnika, kojemu
su djela svestrano proučena i o kojemu i u domaćoj i
stranoj književnosti postoji veći broj obširnih
studija.
Glavno Boškovićevo djelo je
Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem
virium in natura existentium (Viennae 1758.,
pretisak 1759., 2. izdanje Venezia 1763.) - Teorija
filozofije prirode svedena na jedan jedini zakon sila
koje postoje u prirodi.
Divot-izdanje ovog djela s usporednim englezkim
prijevodom izišlo je godine 1922. u Londonu, a
američko izdanje godine 1966. Latinski original prema
venecijanskom izdanju iz godine 1763. i usporedni
hrvatski prijevod Jakoba Stipišića izišao je u nakladi
"Liber" i "Sveučilišnoj nakladi" u Zagrebu 1974.
godine, istaknutom zaslugom Prof. Dr. Vladimira
Filipovića i Žarka Dadića.
Od mnogobrojnih ostalih djela Rugiera
Josipa Boškovića treba spomenuti još:
Disertatio de cometis (1746.) - Razprava o kometima
De maris aestu (1747.) - O strujanju mora
De solis ac lunae defectibus - O pomrčinama Sunca i
Mjeseca, objavljeno u Londonu godine 1760. i posvećeno
Royal Societi u Londonu, koje ga je primilo za člana.
Opera partinentia ad opticam et astronomiam - Djela
koja se odnose na optiku i astronoimiji, obuhvaćaju 5
svezaka. Sadržavaju obsežna iztraživanja o
astronomskim objektima, razprave iz teorijske i
praktične astronomije i drugo.
Godine 1750. dok je Bošković još bio
profesor matematike na Isusovačkom Collegium Romanum,
prihvati se on s englezkim isusovcem Christophom Maire
izmjeriti dva meridijanska stupnja u Papinskoj državi
između Rima i Riminija. Tim mjerenjem trebalo je
pridonijeti rješavanju problema veličine i oblika
Zemlje.
Bošković je u tu svrhu usavršio neke metode
mjerenja. O tome astronomsko-geodetskom podhvatu on
govori u djelu:De litteraria expeditione per
Pontificiam ditionem ad dimentiendos duos merdiani
cradus et corrigendum mappam geographicam - O
znanstvenom putovanju po Papinskoj državi da bi se
izmjerila dva stupnja meridijana i popravila
zemljovidna karta, objavljeno u Rimu 1755.
Kad se jer Bošković nakon boravka u
Beču vratio 1758. godine u Rim, opazio je da većina u
Isusovačkom kolegiju ne odobrava osnovne misli
njegovog životnog djela pa je odlučio napustiti mjesto
profesora u tom zavodu. Osim toga nije se slagao s
tamošnjim sistemom nastave pa napušta Rim i odlazi u
Paris, gdje je imao dosta znanaca, jer je od 1748. bio
dopisni član Francuzke akademije.
Namjeravao je Bošković otići u
Carigrad radi promatranja prolaza Venere izpred Sunca.
Plovidbu kod otoka Tenede prekinula je oluja i
pogodila ga je bolest, od koje je odležao 7 mjeseci pa
nije uopće dospio u Carigrad. Tu priliku izkoristio je
Bošković za razgledanje i proučavanje ruševina Troje.
Kad je ozdravio uputio se je Bošković preko Bugarske i
Moldavije u Poljsku. U Varšavi je bio vrlo srdačno
dočekan. O tome putovanju i boravku u Poljskoj objavio
je Bošković na talijanskome jeziku zanimljiv dnevnik
pod naslovom:
Giornale di un viaggio da Constantinopoli in
Polonia, Bassano 1784.
Mijenjajući boravak i djelovanje na
znanstvenim projektima u raznim gradovima, godine
1770. došao je u Milano, gdje je preuzeo katedru za
astronomiju i optiku, ali već nakon godinu dana, dok
se je spremao na put za Dubrovnik, pozvali su ga
njegovi prijatelji i štovatelji u Paris, gdje su mu
pribavili dobro plaćeno mjesto direktora optike za
francuzku mornaricu.
U Parisu, gdje je nakon ukinuća Isusovačkog reda
dobio francuzko državljanstvo, ipak nije primljen kao
dobro došao. Naprotiv, pao je u sukob s astronomima:
La Placeom i Rochonom, koji su ga uvelike ozlojedili.
Nesklon mu je bio i D'Alambert. Zbog svega toga i radi
atmosferske klime, napušta Bošković već 1780. Paris i
definitivno 1782. se vraća u Italiju.
Nakon težih
živčanih oboljenja, umro je Rugier Josip Bošković od
gušenja plućnim katarom, u Breri, 13. veljače, 1787.
godine. Sahranjen je u milanskoj crkvi svete Marije
Podone. U dubrovačkoj katedrali zavičajni Dubrovnik
postavio mu je spomen-ploču. Posmrtni ostatci Rugiera
Josipa Boškovića ni do danas nisu prenijeti u njegovu
domovinu Hrvatsku.
Da je Rugier
Josip Bošković, kojim slučajem bio političar, njegove
kosti bile bi dopremljene u Dubrovnik, ali
znanstvenik? Ima li koga u Hrvatskoj da sa zastavicom
znanstvenika može stati ispred političkih stetočina i
parazita?!
Bošković pjesnik
Rugier Josip Bošković nije bio samo
vrhunski i svestrani znanstvenik, nego i latinski
pjesnik. Njegova pjesnička sposobnost jasno dolazi do
izražaja u djelu: De Solis ac Lunae defectibus
- O pomrčinama Sunca i Mjeseca. U tom djelu Bošković s
lakoćom elegantnim hexametrima pjesnički oblikuje
abstraktne astronomske teorije.
Uz brojne europske akademije bio je i
član Rimske Arkadije, koja je u svojim edicijama
objavljivala njegove pjesme. Spjevao je i nekolioko
latinskih prigodnica, na primjer u čast poljskog
kralja Stanislava I (1753.), carice Marije Terezije
(1756.) i prigodom rođenja francuzkog
prijestolonasljednika (1781.).
Zaključno:
Iako je Josip Rugier Bošković već za
života uživao veliki ugled u europskim i svjetskim
znanstvenim krugovima, ipak je istom u novije doda
utvrđeno da se je on u mnogočemu izdizao nad svoje
vrijeme i da je preteča novih znanstvenih dostignuća.
Uz snažan intelekt, marljivost i upornost posjedovao
je i živu fantaziju i prodornu intuiciju.
Njegova ostvarenja i druge vrijednosti
prepoznali su suvremeni hrvatski znanstvenici pa su
Zavod za teorijsku fiziku u Zagrebu, nazvali
Institutom "Ruđer Bošković". Ulaz u Institut
udostojanstvenili su Meštrovićevim spomenikom velikome
hrvatskome i svjetskome znanstveniku. Kao što reče
Heisenberg, znanost nema domovinu, no znanstvenici ju
imaju. ...
Friedrich Nietzsche je u Boškovićevoj
sili koja je "dematerijalizirala" prirodu pokušao
opravdati vlastiti voluntarizam. Hrvatskog
znanstvenika je smatrao, uz Poljaka Kopernika,
najznačajnijim protivnikom privida, najvećim
pobjednikom nad osjetilnošću. Dok nas je Kopernik
privolio prestati vjerovati da Zemlja stoji čvrsto,
Nietzsche tvrdi u svojem djelu S onu stranu dobra
i zla, Bošković je poljuljao naivnu realističku
vjeru u posljednje što je od te Zemlje ostalo
"čvrsto": u sićušni materijalni atom.
Hrvatski i
svjetski znanstvenik Rugier Josip Bošković nadahnjuje
mlada pokoljenja, koja su za život odabrala njega za
uzor.
Mr. sci. Dragan Hazler
Basel, 18. svibnja 2011. |
