Ideja je to o kojoj ne ovisi samo koja će nas od
političkih opcija u budućnosti voditi. Ona je puno
šire od toga. Ona će determinirati koje su to
smjernice sveukupnog razvitka moderne hrvatske države
u uvjetima opće i nepredvidljive globalizacije.
Štoviše, ona će u konačnici pokazati postoji li u
hrvatskome narodu ona kritična supstanca državotvorne
svijesti i misli, od kojih je nacionalno jedinstvo
njena najbitnija sastavnica i apsolutni minimum ispod
kojeg države ne mogu postojati kao samostalni
subjekti. U svemu tome nije bitno samo temeljito
čišćenje društva od odnarođenih i korumpiranih
financijsko-političkih elita, već je u istoj mjeri,
ako ne i više, potrebito raditi na promjeni svijesti
hrvatskoga čovjeka zatrovanog ideološkim podjelama,
odnarođivanjem, ateizacijom, uništavanjem znanja i
nacionalne inteligencije, a sve to u 70-ak godina
dugoj nasilnoj uvezenosti hrvatskoga naroda u
zlosretne južnoslavenske integracije.
U navedenom su smislu sve
inicijative dobrodošle i ne bi ih se smjelo olako
odbacivati. Jedna od takvih dobrohotnih inicijativa
sigurno je i ona od prije nekoliko dana, odaslana od
strane udruge građana "U ime obitelji" pod vodstvom
Željke Markić, širokoj hrvatskoj javnosti i svim
političkim čimbenicima domoljubne scene u zemlji i
dijaspori. Inicijativa polazi od zdrave logike koja
nam nalaže potrebu okrupnjivanja i zajedničkog
izlaska na izbore kao sigurno jamstvo uspjeha u
detroniziranju odnarođene vlasti, u što se svakako,
osim Vlade RH, mora ubrojiti i predsjednika
Josipovića. Njihova detronizacija je osnovni
preduvjet za stvaranje Druge hrvatske republike i
svih onih momenata koji će iz toga proizići.
Karamarkova bahatost ispred
nacionalnog interesa
Reakcija predsjednika HDZ-a
Tomislava Karamarka, gdje se o istoj inicijativi
očitovao u maniri primitivnog i situaciji u društvu
potpuno nedoraslog političara, spominjući kamione i
bicikle i tko koga treba u toj cijeloj priči
šlepati, ukazuje na sve suprotno od onoga što
hrvatskoj državi i naciji nasušno treba, a navedeno
je u gornjem dijelu teksta. Takva bi se reakcija
mogla donekle i opravdati da je Karamarko prethodno
ponudio bilo kakvu vlastitu inicijativu oko neke
vrste partnerskoga odnosa sa Savezom za Hrvatsku (pa
makar po potonje i na neprihvatljivim osnovama).
Međutim takve inicijative od Karamarka nema usprkos
težnji većinskog djela časnog, poštenog i istinski
domoljubnog HDZ-ovog članstva za povezivanjem s
navedenim Savezom, za kojeg je i potpredsjednik
HDZ-a Drago Prgomet rekao kako je on HDZ-u prirodno
najbliži i najbolji koalicijski supstrat. Karamarko
svoje riječi pravda logističkom i materjalnom bazom
i snagom HDZ-a koja je nesumnjivo puno veća od one
ostalih stranaka u Hrvatskoj, uključno i iz Kukuriku
koalicije.
Ali predsjednik HDZ-a pri tome zanemaruje činjenicu da je HDZ
takvu materjalnu, a sigurno još i znatno veću financijsku bazu imao i na prošlim
parlamentarnim izborima kada je stranka pod vodstvom politici nedorasle Jadranke
Kosor doživjela pravi debakl, prepustivši neojugoslavenskim snagama u društvu
orgijanje nad hrvatskim narodom, do te mjere da su skoro i sami bili sposobni
mijenjati Ustav RH, a što je u posljednji čas spriječio HDSSB, sviđalo se to
nekomu ili ne. U čitavoj toj priči očigledno je kako Karamarko nema niti volje
za suradnju HDZ-a s desnim stranačkim blokom, misleći kako mu je, što se desnice
tiče, savez s Ružom Tomašić i njenim HSP-AS dovoljan za pobjedu. To što
Karamarko preuzima politički rizik ukoliko njegova stranka podbaci na
parlamentarnim izborima, nikoga posebno ne interesira niti zabrinjava. To nas
kao građane i domoljube može i mora zabrinjavati samo ukoliko bi na vlasti opet
ostale dosadašnje partijske oligarhije.
Tada bi Karamarkov rizik morao snositi posljedice ne samo u
smislu njegovog kažnjavanja od strane vlastitoga članstva već i sveukupnog
narodnoga gnjeva. No za taj narodni gnjev po svemu sudeći neće biti potrebe.
Naime, prema mišljenju sve većeg broja neovisnih političkih analitičara
(Milardović i td), a i građana RH, Savez za Hrvatsku mogao bi biti veliko
iznenađenje u narednim mjesecima te zasigurno postati ona politička snaga bez
koje se u budućnosti neće moći formirati vlast. Zato će Savez biti i jamac za
spriječavanje svih budućih političkih i gospodarskih nasrtaja na Republiku
Hrvatsku, ma od koga ona dolazila. Što Karamarku konkretno smeta u programu
Saveza, on javno ne ističe. Je li to najava prijeko potrebite lustracije
društva, proglašenje hrvatskog gospodarskog pojasa na Jadranskom moru, borba
protiv kriminala i korupcije, prosudite sami. Karamarko samo neprestano
minorizira i obezvrjeđuje čelnike SZH iako baš i nije jasno s koje on to
pozicije može nekoga obezvrjeđivati ako se držimo one narodne, da svatko
najprije mora počistiti ispred svojih vratiju.
Ruža voli političare u novim
cipelama
Ruža Tomašić je već duži niz godina
meni osobno jedna od najdražih političara u
Hrvatskoj jer se, za razliku od mnogih, ne libi
nazivati stvari pravim imenom kako one to i
zaslužuju, bilo da su ideološkog ili nekog drugog
karaktera. Ta nam je Ružina čvrstoća često bila kao
melem na rani u poplavi sveopće jugoslavenizacije
hrvatskoga društva. Ona je svoj koalicijski prostor
pronašla u zajedništvu s HDZ-om što je njeno potpuno
pravo i na to nitko ne smije imati primjedbi.
Međutim, naša Ruža hrvatska je ovih dana mnoge
neugodno iznenadila svojom izjavom kako ona "ne
strahuje niti od novog Saveza za Hrvatsku"?! Zašto
je Ruža Tomašić išla s takvom izjavom koja je na
tragu svih onih, ne bih rekao samo izjava HDZ-ove
stranačke vrhuške već i različitih udbaških
struktura u hrvatskim medijima, koji žele prikazati
Savez za Hrvatsku kao glavnog protivnika HDZ-u na
sljedećim izborima tj. kao da je cilj SZH napraviti
razdor u desnom biračkom tijelu u korist SDP-a,
Josipovića ili koga sve ne?
Takve podle manipulacije javnošću znače jedino strah tih istih
struktura koje, kao što je i vidljivo, medijski prate isključivo vladajuću
koaliciju i HDZ. Da je HDZ uistinu njihov (udbaško-jugoslavenski) glavni
neprijatelj, a da im je saveznik SZH, ne bi li bilo logičnije da je situacija
obratna tj. da se Savez barem donekle medijski favorizira? Stvaranje privida u
javnosti u kojem se hrabri junački HDZ na čelu s domoljubom Karamarkom mora
boriti čak na dva fronta protiv zajedničkog hrvatskog neprijatelja, i
jugoslavena i hrvatskih izdajnika, spada u najveću medijsku manipulaciju ili
reklamni trik, kako već hoćete. Međutim ta će igra biti vrlo kratkog daha jer će
se vrlo brzo među hrvatskim građanima jasno razaznati tko je tko i tko je za što
na hrvatskoj političkoj sceni. Već i sada politički osvješćeni Hrvati jasno vide
da je Savez za Hrvatsku nova i istinska integracijska snaga desnoga sektora i
svih sastavnica državotvornih snaga u društvu, kao i to, da dva uporišta
domoljubnih snaga na izborima kroz njihov nadopunjujući, a ne međusobno
konfrontirajući pluralizam (dakle i onaj oko HDZ-a i SHZ) ne znače ništa opasno
već upravo suprotno, spriječavanje odljeva glasova desnog biračkog tijela i
radikalno smanjivanje apstinencije toga dijela glasača koji sada po prvi put
mogu pronaći ono čemu u politici i teže.
Ruža Tomašić očigledno prihvaća
takvu opasnu igru, svjesno ili ne, potpuno je
nebitno. Tako će ona dalje u svojoj izjavi reći kako
se "ne mogu politički odbačenici predstavljati za
nešto novo" i da su se "u Savezu okupili istrošeni
političari sa starim cipelama, a s tim se ne može na
dalek put". To bi značilo npr. da su za nepotrošenu
Ružu mladi čelnici i veliki dio članstva HRAST-a
politički istrošeni. Da su mladi čelnici Hrvatske
zore i dr. Milan Kujundžić politički istrošeni. Da
su mladi čelnici ABH koji prestavljaju istinsku,
gotovo isključivo braniteljsku stranku u kojoj su i
mnogi dragovoljci Domovinskog rata, politički
istrošeni. Pa gdje su to svi ti ljudi ranije
obnašali političke dužnosti ili funkcije da su se
mogli istrošiti, osim što su eventualno bili obični
članovi neke stranke, pa bilo to uglavnom i HDZ-a?
Ruži je po toj logici i admiral Domazet-Lošo
politički istrošen, ili Borković. Velika je to
greška jer oni mogu biti samo vojnički istrošeni kao
branitelji Hrvatske kada je bilo najteže, a što im
je samo na čast, a nikako ne za izrugivanje u smislu
starih cipela.
Oni možda i imaju stare cipele ali u njima koračaju ponosnije
nego sva Karamarkova kvazielita ili ista takva u taboru Milanovića i Josipovića
koji nam u svojim dizajniranim cipelama i decentnim odjelima kroje sudbinu
bacajući narod u agoniju siromaštva i kopanja po kontejnerima. Skromnost ne bi
trebala biti mana, zar ne Ružo? Draga Ružo hrvatska, ako Vam smetaju "istrošeni"
iz Saveza za Hrvatsku, kako Vam to ne smetaju oni uistinu politički do kraja
izribani i pohabani političari koji su vlast i po više od 15 godina obnašali? U
toj plejadi potrošenih, kako ste ih nazvali, mjesta bi prije morali pronaći
jedan Vladimir Šeks, Kalmeta, Jandroković, Dubravka Šuica, a zašto ne priznati,
i Tomislav Karamarko. Pa nije li on još od 90-ih godina u strukturama baš svih
vlasti, od Tuđmanove, Manolićeve, Mesićeve, pa do one Sanaderove i Kosoričine?
A što tek možete reći o istrošenosti Karamarkovog potencijalnog
koalicijskog partnera Radimira Čaćića kada ovaj iziđe iz zatvora? Ili će on
možda izići proćišćenog i prosvjetljenog duha i uma, a vjerojatno i u novim
cipelama pa će Vam stoga biti prihvatljiv? Nije li Vam prihvatljiva možda
gospođa Željka Markić i njen prijedlog o hrvatskom zajedništvu, ili i nju
smatrate potrošenom političarkom? Takve nam izjave u domoljubnom političkom
spektru ne idu u prilog. Spuštati se na razinu osrednjesposobnih i isto toliko
školovanih ljudi ne bi uistinu trebalo. Tim prije što bi gđu. Ružu Tomašić i u
Savezu za Hrvatsku rado vidjeli u svojim redovima i za nju bi tamo sigurno bilo
mjesta, upravo iz onih razloga koje sam ranije nabrojio kao njene vrline, a to
je politička smjelost. Čemu onda takve niske objede, pitaju se s pravom mnogi?
Zbog svega navedenog bilo bi
politički oportuno i svrsishodno sa strane vodstava
stranaka ovih dviju koalicija paziti kako se jedna
prema drugoj odnose, barem u smislu onog osnovnog
ljudskog i građanski prihvatljivog ponašanja. Svaka
izgovorena riječ političara ima svoju težinu jer su
oni javne osobe. Ali svaka ta riječ ipak ponajprije
govori o njima samima. A sasvim je sigurno kako
svaki od njih o sebi želi imati lijepu sliku u očima
drugih, poglavito nas birača. Zato se, dame i
gospodo, malo više potrudite.
Autor: Zoran Meter, dnevno.hr |