Premda gospodarska stvarnost protiv Vlade i ministra
Branka Grčića vodi sa 11:0, potpredsjednik Vlade je
optimističan, uzda se u budućnost. I to posebno u javne
projekte koji će se financirati iz fondova EU, premda
službene analize Hrvatske narodne banke najavljuju kako
ćemo još godinama Europskoj uniji za članstvo i druge
obveze davati mnogo više novca nego što ćemo iz njezinih
fondova dobivati. I premda oporba upravo Grčića optužuje
da je najveći krivac što će Hrvatska iskoristiti
katastrofalno malo novca EU namijenjenog Hrvatskoj.
Tako se prema padu BDP-a odnose
ministri najvažnijih resora, ali nimalo ne zaostaju ni
drugi. Lorencin idealizira turizam, stručnjaci i
oporba tvrde da su ovogodišnji rezultati porazni.
Oporba, vojni stručnjaci i strani mediji govore i pišu
o rasulu u svim rodovima Hrvatske vojske, po ministru
Kotromanoviću stanje u HV-u je izvrsno. Ministrica
vanjskih poslova Vesna Pusić kaže da je ovo "najbolja
vlada dosad", a sama u svom poslu čini nepodopštinu do
nepodopštine. I tako dalje.
Da je dogorjelo do noktiju, potvrđuje
izjava ekonomista Lovrinčevića da bi trebalo "uvesti
kaznenu odgovornost političara". Doista, ono što radi
Milanovićeva vlada nije promašaj ili neuspjeh jedne
politike nego napad na opstanak države, sustavno
uništavanje njezinih materijalnih temelja i
ugrožavanje života milijuna njezinih stanovnika. Od
početka mandata ova vlast svoju ulogu nije pojmila kao
vođenje nego kao zauzimanje i posvajanje države, kao
podjelu pozicija i povlastica tisućama članova SDP-a i
HNS-a. Umjesto da zemlju bogati ona je rasprodaje,
umjesto da novac stvara proizvodnjom ona proizvodi
dugove, umjesto tolerancije u društvu gdje god je
mogla stvarala je razdore koristeći se
homoseksualcima, ćirilicom, registrom branitelja,
proslavama u Srbu, krivotvorenjem povijesti...
Cijelo vrijeme s usta joj nije silazio
kriminal hadezeovaca dok se istodobno otkrivalo da u
vladajućoj eliti nema gotovo nikoga tko nije u sukobu
interesa, korupciji i kriminalu. Činjenica pak da i
premijer i ministri već tako dugo poslije objave
svakog poražavajućeg pokazatelja o
gospodarsko-financijskom stanju u zemlji pršte od
optimizma i samosvidljivosti pokazuje da je Hrvatska
došla do katastrofe do kakve su države vodili
diktatori kojima je još bila ostala samo ljubav prema
sebi. Kukurikavci ljubavi prema Hrvatskoj nikad nisu
imali pa su je i svjesno i nagonski vodili u propast.
Ona ne zna da njezin djed nije ubijao
samo u lovu
Titova unuka Saša Broz (neduhovito)
nastoji ismijati Tomislava Karamarka koji je ovih dana
govorio o zločinima njezina djeda. Naravno, njezinim
osjećajima prema djedu ne upravljaju uspomene kakve
upravljaju osjećajima desetaka tisuća potomaka, rođaka
i sunarodnjaka onih koje je njegov režim pogubio,
progonio, zatvarao i nevine osuđivao na teške godine
robije. Ona "ne zna" za kult ličnosti nezapamćen u
povijesti, ona "ne zna" da su svaka slobodna misao i
izričaj u njegovo vrijeme najokrutnije kažnjavani, "ne
zna" da se za vic o diktatoru išlo u zatvor, "ne zna"
za užase Golog otoka i Stare Gradiške. I dok brani
svoga djeda, neće se zagrcnuti na pomisao da tisuće i
tisuće njezinih vršnjaka i vršnjakinja ne može braniti
svoje djedove jer nikad nisu rođeni - umjesto da žive
i stvaraju svoje potomke, svoje Saše Broz, njihove
djedove ubio je njezin djed Josip Broz Tito.
Policajci i poreznici samo su
izvršioci vlasti
To je prava slika Hrvatske 2014.
godine. Dok predsjednik države i Vlade i cijela
vladajuća hijerarhija nemilice troše državni novac na
besmislena putovanja, jurcanja državnim avionima i
helikopterima za privatne potrebe, šeikovski blještave
i skupe automobile, dok vode zemlju u nezapamćenu
gospodarsku katastrofu i dužničko ropstvo, njihovi se
poreznici i policija bave prodavačima pereca.
Obrtnički sirotan u Varaždinu usprotivio se
inspektorima koji su mu htjeli naplatiti kaznu i
izvrijeđao ih, što nije u redu. Ali još manje je u
redu što je policija od kroćenja "prijestupnika"
napravila uličnu scenu za publiku Špancirfesta koja ih
je, kako se lijepo vidi i čuje na snimci, zgrožena i
revoltirana, molila da bar ne osakate čovjeka. Slično
varaždinskim očevicima reagirali su i čitatelji mnogih
portala, od kojih su se neki i ponadali da je
varaždinski slučaj početak općeg otpora nasilnoj i
nesposobnoj vlasti. Jer, policajci i poreznici su samo
izvršioci, a zapravo je riječ o djeci komunizma
Josipoviću, Milanoviću i drugima koji narodu u stilu
svojih ideoloških predaka žele oteti posljednju kunu.
Ne, braćo Srbi! U 90-e nas vraća
ministrica Pusić
Griješe Srbi kad napadaju ministra
Orsata Miljenića, koji kao uvjet za EU od Srbije traži
da sudi svojim ratnim zločincima kao što je sudila i
Hrvatska, te ga optužuju da se vraća u devedesete
godine. Ne, braćo Srbi! U te se godine vraća
ministrica Vesna Pusić, koja kao i 1992., kad je u
Zagrebu organizirala okrugli stol "Hrvati i Srbi" za
kojim se izjednačavala krivnja za rat, i sad amnestira
Srbiju. Kao ministrici vanjskih poslova nije joj
sporno, pa onda to ne problematizira ni u Vijeću EU,
što Srbija ne sudi svojim ratnim zločincima, a
istodobno je svoju nadležnost za ratne zločine zakonom
proširila na druge države te se takva, i uz pomoć
Vesne Pusić, želi prokrijumčariti u Europsku uniju.
Utjeha je jedino što bi je idući izbori iz hrvatske
politike mogli otpuhati za sva vremena.
Antifašizam kao riječ u ratu i kao
fašizam u miru
Zbog nekih Karamarkovih istupa, spora
oko ulice koju bi splitski SDP nazvao po Prvom
splitskom partizanskom odredu i još nekih događaja
opat stare rasprave o Titu, fašizmu, antifašizmu... I
uvijek se iznova "zaboravlja" - biti protiv hrvatskog
antifašizma ne znači biti protiv antifašizma i ne
znači biti fašist. Odreda svi hrvatski antifašisti, to
jest partizani i komunisti koji su u Drugom svjetskom
ratu sami sebe zvali antifašistima a tu su riječ kao
temeljnu imali u svojim dokumentima i u nazivima
svojih političkih tijela poslije rata sudjelovali su u
stvaranju sustava koji je bio poput fašističkog. S
jednom partijom, jednim vođom, s gušenjem svake
slobodne misli i slobode medija, progonom, zatvaranjem
i ubijanjem političkih protivnika, otimanjem privatnog
vlasništva...., komunizam u Hrvatskoj nije se bitno
razlikovao od bilo kojeg totalitarizma u svijetu, pa
ni fašističkog. Dakle, antifašizam u Hrvatskoj
postojao je samo kao riječ u ratu, a na djelu u miru
bio je kao i fašizam.
Ljevičari imaju svoje ikone - masovne
ubojice
Pošto je jedna ulica u Posedarju
nazvana po Zvonku Bušiću, ljevičarski se novinari
pitaju što će na to priznanje hrvatskom "teoristu"
reći Amerikanci. Pa, recimo, neki bi, poput Noama
Chomskog, mogli ponoviti kako je svakom američkom
predsjedniku poslije Drugog svjetskog rata trebalo
suditi kao ratnom zločincu. A ima i podosta
Amerikanaca koji bi primijetili kako je Obama dobio
Nobelovu nagradu za mir dok je vodio tri rata. Osim
toga, prilikom Bušićeve otmice zrakoplova policajac je
poginuo slučajno, bez namjere, dok su mnogi ugledni
državnici i revolucionari u svijetu ubijali planski i
masovno, a za iste hrvatske ljevičare bili su - ikone.
Samo Hrvatska nema nacionalne
interese!?
S manje ili
više odlučnosti neke su se zemlje Europske unije
usprotivile sankcijama Rusiji. Usprotivila se
Slovačka, zbog slovačkih nacionalnih interesa (opskrba
plinom itd.). Usprotivila se Češka zbog čeških
nacionalnih interesa. Usprotivila se Mađarska zbog
mađarskih nacionalnih interesa. Zbog nacionalnih
interes usprotivila se i Srbija, koja je na putu u EU.
Ako Rusija obustavi Hrvatskoj isporuku plina, Hrvati
bi se ove zime mogli smrzavati na pet stupnjeva ispod
ništice. Zoran Milanović se nije usprotivio sankcijama
Rusiji, nego, dapače, mjesecima po njoj pljucka.
Zašto? Zato što kukurikavska Hrvatska nema nacionalne
interese.
Autor: Milan Ivkošić, Večernji list
Nedjelja, 31. kolovoza 2014.
|
