|
Alarmantni podaci: Od 1991. ubila se cijela brigada
branitelja
Najviše samoubojstava događa se u grupama najtežih
vojnih invalida, onih s oštećenjima organizma od 60
do 100 posto, onih kojima je država "dala" najviše
Iako je
od završetka Domovinskog rata u Hrvatskoj proteklo
20 godina, brojne vidljive i nevidljive ratne rane
još nisu zacijelile. Osim općeg nezadovoljstva
(dijela) hrvatskih branitelja društvenim položajem i
odnosom vlasti prema njima, danas o tome u najvećoj
mjeri svjedoče zabrinjavajući podaci o visokim
stopama morbiditeta, mortaliteta i samoubojstava u
braniteljskoj populaciji. Oni obolijevaju znatno
češće od niza malignih bolesti, umiru znatno ranije
i skloniji su izlaz iz životnih problema tražiti
dižući ruku na sebe. Posljednjih godina ubijaju se
znatno više nego civili, a osobito je zabrinjavajući
trend koji govori da se stopa samoubojstava civila
smanjuje dok stopa samoubojstava branitelja, osobito
posljednje tri godine, raste.
|
Skrivana službena tajna
Pokazala je to studija "Samoubojstva
hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj" koju je
financirao Gradski ured za branitelje Zagreba, a
izradili je ugledni psiholozi i psihijatri mr. Zoran
Komar i mr. Elvira Koić, uz svesrdnu pomoć dr.
Hermana Vukušića te ministra Predraga Matića koji je
ustupio službene podatke. Prva je to empirijska
studija ove vrste od početka Domovinskog rata:
dosad, gotovo sve rasprave o ovoj tematici počivale
su na paušalnim ocjenama i pretpostavkama, bez
cjelovitih podataka o broju i izraženosti suicida
među braniteljima, štoviše, sve do 2004. ti su
podaci tretirani u nadležnim državnim tijelima kao
službena tajna, dok se u pozadini takvog stava
skrivala činjenica da zapravo nitko nije znao niti
pokušavao doznati koliko je branitelja počinilo
suicid.
A stvarnost govori da se u Hrvatskoj
od 1991. do konca 2014. ubilo 2734 branitelja,
cijela jedna brigada Hrvatske vojske. Najviše
suicida branitelja zabilježeno je u Zagrebu: njih
320, no pritom treba imati na umu da je najviše
branitelja otišlo u rat upravo iz glavnog grada.
Najviše branitelja s obzirom na broj stanovnika
ubija se u kontinentalnoj Hrvatskoj, ponajviše u
Bjelovarsko-bilogorskoj i Varaždinskoj županiji, a
najmanje u priobalnom području. Posljednje tri
godine ruku na sebe podiglo je 427 branitelja, što
je u usporedbi sa stopama civilne populacije
dvostruko više. Mnogima će biti zapanjujuće čuti da
se najviše suicida događa upravo u grupama najtežih
vojnih invalida, onih s oštećenjima organizma od 60
do 100 posto, onih kojima je država "dala" najviše.
U razdoblju od 1999. do konca 2014. suicid je
počinilo 296 HRVI-a. Također, iznenađuje što je
podjednako suicida zabilježeno i kod onih HRVI-a
koji su invaliditet zadobili isključivo na temelju
ranjavanja pa studija opovrgava hipotezu o
veteranima s dijagnozom PTSP-a kao najrizičnijoj
skupini. To upućuje na to da nije obuhvaćen tzv.
prikriveni PTSP o čijim razmjerima se može samo
nagađati.
- Zbog dugotrajne negativne
kampanje koja se u društvu vodila prema braniteljima
oboljelima od PTSP-a, može se očekivati da su mnogi
od njih koji su razvili simptome te bolesti
izbjegavali potražiti stručnu pomoć ili pokrenuti
postupak za ostvarivanje invalidskog statusa. Koliko
si je njih u takvom stanju oduzelo život, nikada
nećemo saznati - tumači mr. Komar.
Hrvatski vojnici tijekom rata u
prosjeku su doživjeli čak 15 traumatskih događaja,
što upućuje na njihovu višestruku traumatiziranost.
Zato je trebalo očekivati da će u poraću biti
izrazito ranjiva društvena skupina, s oslabljenim
mehanizmima suočavanja s izazovima života, u
socijalnom kontekstu dalekom od idealnoga.
Razloge za alarmantne rezultate
studije valja potražiti u sustavnoj stigmatizaciji
branitelja. Postupno ali postojano, planski ili
nehotice, sve se više guraju na margine, što u njih
izaziva sumnje u opravdanost i smisao vlastitog
sudjelovanja u ratu. Suočavajući se s izazovima
civilnog života koji su u ratu idealizirali, dio
njih potražio je izlaz iz tog nepodnošljivog stanja
oduzimanjem vlastitog života. Želja za samoubojstvom
pojavljuje se pod utjecajem više čimbenika, tumači
mr. Komar. Osjećaj osujećene pripadnosti proizlazi
iz - nemogućnosti zadovoljenja potrebe za
pripadanjem. Drugi je uzročnik opažanje pojedinca da
je na teret drugima, stoga vjeruje kako bi smrt bila
vrednija od takvog života i mržnje prema samome
sebi. Treći je čimbenik stečena sposobnost za
počinjenje suicida, u čijoj su podlozi smanjeni
strah od smrti i povišena tolerancija na fizičku bol
- iskustvo koje nose iz rata.
"Osjećaje ushićenosti pobjedom u
ratu ubrzo zamjenjuju osjećaji nerazumijevanja,
napuštenosti i usamljenosti, a ubrzo slijedi
povratak u stvarnost u kojoj je ratni zapovjednik
'obični' vodoinstalater ili činovnik s klimavim ili
propalim brakom, okružen nerazumijevanjem jer 'što
on još hoće, rat je davno završio'. Premda ih se
deklarativno tretira kao 'najzaslužnije', branitelji
su getoizirani prijevremenim umirovljenjima i
nerijetko instrumentalizirani u političkim spletkama
i obračunima", tumače autori studije koji
upozoravaju i na obitelji branitelja kao skupine s
potencijalno povećanim rizikom suicidalnog
ponašanja. U konačnici, nameće se zaključak o
neuspjehu, preciznije, krahu postojećeg sustava
psihosocijalne skrbi za sudionike Domovinskog rata.
Narušeno samopoštovanje
I psihijatar dr. Herman Vukušić
upozorava da su rezultatima studije uvelike
pridonijele silne negativne predodžbe o veteranima,
zbog čega ova populacija ima narušen osjećaja
samopoštovanja i digniteta.
- Tretman branitelja kao iznimno
ranjive skupine zahtijeva visoku razinu političke
korektnosti što nije slučaj, štoviše, oni su predmet
politiziranja ili manipulacije. Odgovornima za to
smatram sve vlasti, ne samo aktualnu, zbog čestih
zamjena teza i prebacivanja krivnje na žrtvu, koje
datiraju još od 90-ih. Braniteljima treba odati
priznanje i zahvalnost. Oni ne traže mnogo. Mogli
bismo se ugledati na primjer SAD-a gdje na Dan
veterana svaki američki gimnazijalac odlazi na
grobove vojnika - kaže dr. Vukušić. Možda i
najbolnija je empirijski utemeljena pretpostavka da
će u budućnosti stope samoubojstava branitelja i
dalje rasti, s obzirom na starenje te populacije i
činjenicu da se konstantno najviše stope suicida
bilježe u najstarijim dobnim skupinama (od 50 do 65
i više godina). A najveći broj njih danas se tek
nalazi pred ulaskom u najrizičniju životnu dob.
"Bili bismo sretni da ova studija nikada nije morala
biti napisana. Nesebičnost, hrabrost i poštenje svih
onih koji su branili i obranili Hrvatsku obvezuju
nas da ih se sjećamo i poštujemo njihovu žrtvu",
poručili su autori studije.
Renata Rašović, Večernji list, www.hkz-kkv.ch
Jedan križ za
jedan život - akcija kojom su branitelji 2014. upozoravali na problem suicida
|