Weltwoche je želio znati više o tome. U Zürcher Oberlandu naišli smo na obitelj Ehrismann, u neupadljivoj obiteljskoj kući između Tössa i Kantonsstrasse: majka Simone (37), otac Martin (39) i kći Alina (19). To troje su osnivači "Tihog prosvjeda" i oni vode udrugu, naravno s mnogim pomagačima, uglavnom autonomnim. Jednostavnim jezikom: "zloslutna" organizacija koja je proteklih mjeseci izmamila tisuće ljudi na ulice, obiteljska je organizacija. Sastoji se od oca, majke i maloljetnice. Obitelj iz srednje društvene klase koja do sada nije imala nikakve veze s demonstracijama.
TEŠKA LEKCIJA
Simone je izučena trgovačka službenica; Martin se školovao za polimehaničara i sada putuje po cijeloj zemlji kao uslužni tehničar u poljoprivrednom sektoru; Alina trenutno radi naukovanje kao tesar. Možda je neobično da je Simone postala majka u sedamnaestoj godini - i da dva desetljeća kasnije i dalje živi s ocem njihove kćeri i dvoje druge djece, očito sretna. Nije im uvijek bilo lako. A to je bilo moguće samo zato što Ehrismannove nikad nije bilo briga „što ljudi govore“. Uvijek su išli svojim putem.
Kad je u ožujku 2020. izbila epidemija korone, Martin i Simone također su bili zabrinuti. Ali proturječne vladine naredbe ubrzo su ih zabrinule više od virusa. Kratko početno isključivanje i dalje je bilo razumljivo - ali zašto su mjere održane nakon što je val odavno splasnuo? Zašto ste djecu izveli iz škole i zaključali ih kod kuće, iako nisu u opasnosti? Zašto taktika strašenja? Ne bi li kriza brže završila kad bi se zaštitili oni koji su bili u stvarnoj opasnosti?
Simone se prva pobunila. Ispitivala se o režimu korone na svom radnom mjestu. Budući da nije dobila odgovore, počela se braniti. Otpuštena je, iako je bila dugogodišnja i provjerena zaposlenica. I Martin se počeo detaljnije informirati. Iako gotovo da nije bilo infekcija, obaveza nošenja maske uvedena je tijekom ljeta, malo po malo - prvo u javnom prijevozu, zatim u mjestima za odmor i na kraju posvuda. Isti mediji i političari koji su maske u proljeće smatrali beskorisnima, sada su hvalili prisilno prikrivanje kao spas čovječanstva, kako bi opravdali zaključavanje. Sve to jednostavno nije imalo smisla. Što je propaganda bila prodornija, to je Martin manje vjerovao.
Na jesen se i Alina počela buniti. Zahvaljujući liječničkoj potvrdi, oslobođena je obaveze nošenja maske. No, trgovačka škola jednostavno je prkosila zakonu. Učiteljica ju je prvo pred cijelim razredom ismijala, prije nego što je Alinu izbacila iz učionice. Nakon nekoliko natezanja simo-tamo, Alina je smjela ponovno slijediti nastavu, odvojena od ostalih, u šupi od pleksiglasa.
Bila je to teška lekcija. Neki su učenici otvoreno stali protiv nje, niti jedan nije stao na njezinu stranu, većina je šutjela pognutih glava. Ali Alina se nije dala slomiti socijalnom izolacijom. Što je brutalnije bilo nasilje, to je njen otpor postajao sve jači.
Imajući sve ovo na umu, 24. listopada 2020. Martin Ehrismann uputio je prvi poziv na Telegramu pod oznakom "Tihi prosvjed". Tjedan dana kasnije marširao je sa Simonom u demonstraciji protiv režima Corone na ciriškom Helvetia trgu. Za Ehrismannove je to bio prvi demo u životu. "Tada mi je postalo jasno kako to ne treba raditi", sjeća se Martin. Sam prosvjed nije bio od koristi. Moćnike se mora pobijediti vlastitim oružjem i njihove mjere prikazati apsurdnima. Uvijek strogo legalno. Video isječak iz Hamburga dao mu je ideju: ako želite udaljenost i higijenu, učinite to kako treba - s bijelim omatanjem cijelog tijela.
Počelo je 7. studenoga 2020. u Bellevueu u Zürichu, s 47 ljudi odjevenih u bijelo; tjedan dana kasnije, u St. Gallenu već postoji 150 demonstranata; prva izvještavanja medija o navodnim "aluminijskim kapama" (luđacima), na koje njemački agit novinar odmah baca "smeđi kaput" (fašisti); Aarau slijedi 12. prosinca sa 250 sudionika. Demonstracija u Winterthuru planirana za 19. prosinca otkazuje se nakon zabrane. Jer "tihi prosvjed" drži se zakona.
POHVALA POLICIJE
Sljedeće tjedne prosvjednici koriste za manje akcije. U bijeloj punoj zaštitnoj opremi odlaze na željezničke stanice i trgovačke centre, naoružani metrom, uvijek pedantno na minimalnim udaljenostima. A oni zapravo i kupuju, tako da im se ne možete zamjeriti opstrukcija. Policija je pozvana nekoliko puta. Ali ona nema ništa protiv kupaca koji ne rade ništa drugo nego provode mjere na posebno pedantan način.
Ono što sada slijedi je eksponencijalni razvoj. 6. veljače 2021. 800 ljudi odazvalo se na demo poziv u Zugu. 20. veljače u Wohlenu ima ih već 3.000. Po prvi puta međunarodni tisak postaje svjestan "tihog prosvjeda". "Tihi prosvjed" sada je udruga s desecima dobrovoljaca. Ali Ehrismannovi nikada nisu odustali od upravljanja. Cijela obitelj muči se od jutra do mraka, stvarajući slogane i grafike, odgovarajući na upite i pravi narudžbe. Samo se financije reguliraju izvana. Sve treba ostati čisto.
Sustavno brojanje učesnika prvi put će se održati 6. ožujka u Churu. Na trg je došlo najmanje 4'600 prosvjednika iz svih društvenih slojeva. A onda Liestal, gdje organizatori prestaju brojati nakon izbrojanih 8.600 sudionika. Raspoloženje je i dalje mirno, osim zafrkancije s antifašističkim aktivistima s kapuljačom, koju Blick stilizira u tučnjavu. Suprotno izvješćima nekih medija, policija se također nema na što žaliti. Umjesto toga, hvali kooperativno ponašanje i nesmetanu suradnju s "Tihim prosvjedom".
Efektivno, većina njih nije nosila maske na demonstraciji, što je u suprotnosti sa zahtjevom za maskom. Ali za to se ne može kriviti organizatore. U više su navrata pozivali na poštivanje propisa Federalnog vijeća. Nisu bili ovlašteni provjeravati sve jesu li kod sebe imali potvrdu o masci. To nije učinila ni policija, ali to je bio dovoljan izgovor da se proteklog vikenda zabrani skup "Akcijska suradnja Urkantona" u Altdorfu i demonstracija "Tihi prosvjed" planirana za 24. travnja u Rapperswilu.
Što sada? Simone Ehrismann uz duboki uzdah: "Nastavit ćemo." Ali, strogo će se pridržavati zakona, koji su joj uvijek bili najvažniji. "Tihi prosvjed" stoga nije bio ograničen na otkazivanje demonstracije u Altdorfu, grupa je izričito pozvala na odustajanje od neovlaštenih aktivnosti. Mnogi su joj to zamjerili. Pored gomile prijetnji i poruka mržnje svjedoka Corone, sada postoje oštre kritike iz vlastitih redova.
Ehrismannovi su bili sasvim normalna građanska obitelj, dok im se svijet nije preokrenuo. Nikad nisu tražili pažnju. Jednostavno su pokušavali slijediti vlastitu savjest i napraviti ispravnu stvar.
Alex Baur, Weltwoche
Priredila Dunja Gaupp
|
