Premda se pokazalo da je mudrije ne pisati o predstavama koje režira Oliver Frljić, jer je to tom ekshibicionistu najveća reklama, Äak i oni koji vole njegove provokacije misle da je i za njega to bio vrhunac degutantnosti.
Oni koji misle da je baÅ¡ super “pokokatiâ€, pa makar na kazaliÅ¡nim daskama, politiÄke, kulturne i javne, novinarske likove koje ne podnose i ne dijele njihove, kako kažu, konzervativne, nazadne i nacionalistiÄke ideje, predstavu će proglasiti satirom i umjetniÄkom slobodom.
U meÄ‘uvremenu je hrvatsko druÅ¡tvo uistinu sazrelo, pa je općeprihvaćena Äinjenica da kazaliÅ¡te sve trpi i da je na tom mjestu sve dopuÅ¡teno. Pa kad je već tako, zamislimo novu preradu navodnog Pirandellova djela i zamislimo druge likove. Zamislimo da svinjske glave nose Frljić, Bojan GlavaÅ¡ević, Aco Stanković, Vili Matula, Sanja Sarnavka i Mladen Badovinac iz TBF-a. I zamislimo da rade sve Å¡to su radili Hasanbegović i druÅ¡tvo u predstavi, znaÄi od Å¡mrkanja kokaina, tuljenja, izvlaÄenja ne hrvatske, nego jugoslavenske zastave iz vagine, kao i da ih na kraju predstave upucaju uz pokliÄ da treba pobiti komunjarske, jugofilske svinje.
Bi li to bio skandal? Vrlo izgledno, i bio bi to okidaÄ zbog kojeg bi se digle sve progresivne snage hrvatskog druÅ¡tva, javile bi se brojne udruge, nevladine, kulturnjaÄke i novinarske, te bi takvu predstavu proglasile ne samo govorom mržnje, nego i masovnim pozivom na likvidaciju politiÄkih protivnika. Formalno-pravno takvi kritiÄari naravno ne bi bili u pravu jer, sjetimo se, kazaliÅ¡ne daske sve trpe i u kazaliÅ¡tu je sve dopuÅ¡teno. I ta bi predstava, dakle, bila satira, umjetniÄka sloboda. I kada bi se takva predstava organizirala u regularnom kazaliÅ¡tu i od nekog regularnog redatelja, mogli bismo zakljuÄiti da je Hrvatska stasala i postala tolerantno druÅ¡tvo u kojem je moguće da rat na kazaliÅ¡nim daskama ne preraste u graÄ‘anski rat.
No, kako se može opravdano sumnjati da bi jedan desno-konzervativni kazaliÅ¡ni redatelj imao isti druÅ¡tveni tretman poput jednog lijevo-radikalnog, možemo odmah zakljuÄiti da je Hrvatska vjerojatno joÅ¡ uvijek nespremna da istu stvar mjeri istim arÅ¡inom. I premda će takva “desna†kazaliÅ¡na predstava vjerojatno ostati fikcija, to nas ne prijeÄi pokuÅ¡ati objasniti neÅ¡to oko Äega bismo se morali složiti – oko toga da ne postoji lijevi i desni govor mržnje, da ne postoji lijeva i desna satira i da na kraju ne postoje lijeve i desne umjetniÄke slobode.
Kada bi Hrvatska druÅ¡tvena, kulturnjaÄka i politiÄka scena bila puna ljudi koji su benevolentni, vjerojatno bi se mogao postići taj primarni dogovor oko pojmova i sadržaja, oko jednostavne istine i Äinjenice da postoje samo satira, umjetniÄka sloboda i govor mržnje. Dakle, bez ideoloÅ¡kih predznaka i atributa. Da bi takvo neÅ¡to u Hrvatskoj postalo moguće, potreban je možda samo hrabar iskorak nekolicine politiÄkih i javnih osoba i da, primjerice, politiÄar poput Davora Bernardića, ako se ikad dogodi ta za sada fikcijska desna kontrapredstava protiv Frljića i ekipe, nakon nje na svom Fejsu klikne jednaki lajk kao Å¡to je uÄinio i nakon ove predstave u kojoj je provedena umjetniÄka, no ipak masovna likvidacija desnih konzervativaca.
U Hrvatskoj je nažalost malo javnih mudrih ljudi koji shvaćaju da postoji samo jedna sloboda za sve, a puno je viÅ¡e onih koji smatraju da pravo na slobodu izražavanja imaju samo oni “progresivniâ€, dok “nazadniâ€, pa makar bila rijeÄ i o polovici hrvatske nacije, u javnoj sferi moraju biti uÅ¡utkani. Stoga, prema utabanoj liniji manjeg otpora, teÅ¡ko je zamisliti da bi bilo država, bilo neka lokalna samouprava odluÄila financirati predstavu u kojoj bi svinjske glave nosili Frljić i ekipa, Äije pak svinjarije moramo svi plaćati. ÄŒudna neka sloboda.
Davor Ivanković, VeÄernji list
|
