Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   

 

UMRO SAMUEL SCHLESINGER        (03.08.2019.)

Nesvakidašnji hrvatski prijatelj i prvi hrvatski počasni konzul u Izraelu

24. srpnja, u 83. godini života, u Tel Avivu umro je Samuel Schlesinger. Dan kasnije pokopan je na groblju u Savyonu. Prigodnim govorima od njega se oprostilo nekoliko prijatelja i članova obitelji. Jedan od njih bio je i Bugi Yaalon, bivši ministar obrane Izraela. Pogrebu je nazočila i hrvatska veleposlanica u Izraelu Vesela Mrđen Korać. Hrvatsko veleposlanstvo donijelo je i vijenac. Naime, pokojnik je bio prvi hrvatski počasni konzul u Izraelu. Neka mu je vječna slava za sve što je napravio kako bi istina o Lijepoj Našoj postala dio realnosti u Izraelu.

Tko je bio Samuel Schlesinger?

Rođen je u Zagrebu 28. svibnja 1936. godine. Otac mu je bio Židov iz Slavonskoga Broda, a majka, rođena Špoljarić, bila je podrijetlom iz staroga hrvatskog mjesta Kosinj u Lici. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, a 1942. s ocem nekoliko dana provodi u ustaškom zatvoru u Savskoj. Odatle su ih izbavili članovi obitelji s majčine strane koja je bila katolička. Godine 1948. Schlesingerova obitelj iz Zagreba odlazi u tek uspostavljeni Izrael. Obitelj je morala otići pred terororom Titova komunizma poput mnogih židovskih obitelji. Ali u Izraelu ih je strašno mučila nostalgija. S ocem je odlazio na more u Izraelu i zajedno su plakali i pjevali “Daleko mi je biser Jadrana”. Obožavao je Hrvatsku, 90-ih je rušio srbijanske promidžbene podvale, sretan je bio kad je upoznao predsjednika Tuđmana, dolazio u Hrvatsku, bio ponosan na svoj lički karakter.

U filmu koji sam radio o njegovu životu, Samuel Schlesinger opisao je prvo vrijeme provedeno u Izraelu: 'Poput mnogih, i mi smo mislili da nas u Svetoj zemlji očekuje filharmonija i raj na zemlji. Dočekali su nas pustinja, pijesak i Arapi koji su nas stalno napadali. Bilo je vrlo teško. Bili smo razočarani. Moj je otac bio glazbenik, stalno me vodio u Hrvatsko narodno kazalište, išli bismo nedjeljom u Maksimir, Zagreb je bio prekrasan. U Izraelu ničega takvoga nije bilo. Cesto sam s ocem znao ići na more u Izraelu. Tamo bismo plakali i pjevali 'Daleko mi je biser Jadrana'!

Po vlastitome priznanju, u životu ga je mnogo puta spasio njegov uporni lički karakter. Nakon samo nekoliko godina, sestra i on ostali su bez majke i oca. On misli da ih je ubila tuga za domovinom. Živjeli su u kibucu. Samuel je odslužio vojsku, završio ekonomiju i odmah započeo ozbiljno raditi. Bavio se različitim poslovima, ali najveći, golemi uspjeh, počeo je ostvarivati svojom kompanijom 'Ashdod Bonded'. Kompanija je najveći cargo terminal u Izraelu koji zapošljava oko 300 ljudi i ima godišnji promet oko 3.5 milijarde dolara. Prije desetak godina predao ju je sinu Roy u koji ju i danas uspješno vodi. Inače, Samuel ima dvoje djece: sina Roya i kćer Natali. Svatko od njih ima po troje djece.

Samuela Schlesingera upoznao sam 1993. u Tel Avivu. Bio je iskreno zabrinut za sudbinu Hrvatske i na svaki je način želio pomoći. U to vrijeme Hrvatska je pokušavala uspostaviti prijateljske odnose s Izraelom, ali nije bilo lako. Stvaranje neovisne Hrvatske u Izraelu je dočekano s mnogo sumnji i bojazni od nekakva ponavljanja sudbine Židova u Drugome svjetskom ratu. Srbijanska propaganda protiv Hrvatske posebno je u Izraelu bila aktivna. Mislim da ne pretjerujem ako kažem da je stvarano ozračje kako je Židovima u Hrvatskoj bilo gore nego u nacističkoj Njemačkoj.

Samuel, koji je sam prošao iskustvo ustaškoga zatvora, znao je kakvo je biće hrvatskoga naroda, znao je koliko Hrvati žele svoju neovisnu državu i upravo zato bio je prvi koji je u Izraelu svjedočio hrvatsko pravo na nezavisnost i slobodu izvan srbijansko-komunističkoga zagrljaja. Nije mu bilo lako, ali njegov ugled i kontakti koje je kao osobito uspješan poslovni čovjek imao, dovelo je do stvaranja Lige prijateljstva Izrael-Hrvatska u kojoj su članovi bili i neki istaknuti izraelski diplomati, političari i legendarni generali poput Motti Hoda, osnivača izraelskoga ratnog zrakoplovstva. Posredstvom takvih ljudi koji su, nakon što ih je doveo u Hrvatsku da se uvjere o kakvoj se državi radi, on je stvorio prvi čvrsti most prijateljstva između dviju država koje danas imaju besprijekorne odnose.

Na svaki način, prepun strasti (osobno sam svjedočio tomu), on je Arielu Sharonu, Ezeru Weizmanu, Shimonu Peresu i drugima, pričao o hrvatskim ljudima i o zemlji Hrvata, njegovoj domovini. Govorio je kako se radi o prijateljskom, a ne neprijateljskom narodu i kako je siguran da će uskoro tisuće Izraelaca hrliti u Hrvatsku. Za samo nekoliko godina sva njegova predviđanja ostvarila su se. Uspostavljeni su odlični odnosi, stalna je kulturna, sportska i ekonomska razmjena, a prošle godine u Hrvatsku je došlo oko 150.000 Izraelaca. Samuel je bio vizionar i iskreni domoljub. Često je dolazio u Hrvatsku. Bio je presretan kada sam ga upoznao s predsjednikom Tuđmanom. U njemu je vidio državnika, lidera, a ne političara koji se brinuo samo o sebi i svojim interesima. Uvijek je posebno isticao svoju Liku, svoj Kosinj, za koji je bio posebno vezan. Stoga nimalo ne čudi njegova gesta kada je 2015. župi svoje majke u Kosinju poklonio Meštrovićevu skulpturu sv. Ante. Bio je dirnut ljudima koji su ispunili crkvu i riječima župnika koji gaje pozdravio.

S njim i njegovima ispraćao sam stare i dočekivao neke Nove godine u Tel Avivu, zajedno smo ljetovali, putovali, gledali kazališne predstave u Izraelu i Hrvatskoj. Njegova kuća uvijek je bila otvorena za svakoga tko je došao iz Hrvatske. Sluteći da je kraj blizu, zamolio me da mu donesem grumen hrvatske zemlje iz Like. Obećanje sam, naravno, ispunio. S tim grumenom zemlje rodne mu grude otputovao je Samuel Schlesinger u vječnost. Otišao je čovjek velikoga srca koje je kucalo za mnoge koji su bili u nevolji, ali posebno toplo i nježno kucalo je za Hrvatsku. Neka mu je vječna hvala za sve što je napravio da bi istina o Lijepoj Našoj postala dio realnosti u Izraelu.

Piše: JAKOV SEDLAR
Hrvatski list, 1. kolovoza 2019.

www.hkz-kkv.ch

175 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: