Više smo puta doživjeli i osjetili jačinu senjske bure. Jednom zgodom nas je dočekala po izlasku iz kule, pa smo morali pričekati da malo popusti kako bismo došli do auta. Drugom zgodom nismo iz auta mogli ni izaći, a meni se činilo da ćemo svakog časa poletjeti koliko je auto podrhtavao od udara vjetra. Pomislila sam tada da su mlečani s razlogom zazirali približiti se Senju. Nikada nisu znali hoće li ih dočekati bura ili uskoci, kršni momci jakih mišića i domoljubnog naboja. Ah, kakav bi to bio fantastičan igrani film, kada bismo imali prave ljude na pravim mjestima državne uprave!
Ove godine je naša posjeta Senju izgledala drugačije no inače. Naime, igrom slučaja rekli bi neki, a ja kažem Božjom voljom, jedna nam je draga učiteljica, koju smo upoznali kroz Dječji likovno-literarni natječaj Hrvatske kulturne zajednice, predložila da planiramo malo dulju stanku u Senju. To je njezin grad i grad njenih predaka, pa bi nam rado pokazala i druge zanimljivosti Senja, nama još nepoznate. Sa zahvalnošću smo prihvatili tu prijateljsku ponudu i nekoliko sati proveli u njenom ugodnom društvu.
Uskim kamenim uličicama, tako tipičnim za sva mjesta na našoj obali, povela nas je do katedrale, ponešto drugačijeg izgleda od uobičajenih. Potrebno je stoga pojasniti da se katedralom naziva prva crkva u biskupiji. Ona postoji ondje gdje je i biskupija, a Senj je imao biskupiju već početkom petog stoljeća. Po arheološkim indicijama, vjerojatno je da je tadašnja Katedrala bila na istom mjestu.
Senjska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije je najznamenitiji arhitektonski spomenik prošlosti, vjere i kulture u gradu Senju i Gospićko-senjskoj biskupiji. U predkršćansko vrijeme na tom je prostoru bilo pogansko svetište Magne Mater, ali već u drugoj polovini 4. stoljeća tu je bila sagrađena starokršćanska crkva.
Senjska biskupija se prvi put spominje 1169. godine. Za katedralu je tada uzeta središnja gradska (župna) crkva, ali je za potrebe biskupskog bogoslužja trebalo proširiti i produžiti svetište. Njezin toranj postojao je sve do kraja 19. stoljeća, na njemu je stajala godina kada je s pripadajućom crkvom napravljen – 1000. Ta je crkva teško stradala 1239. godine u borbi između Senjana i templara (možda i tri godine nakon toga u vrijeme provale Tatara), pa je od nje sačuvan samo zidani dio današnjeg pročelja.
Tijekom povijesti senjski su biskupi obnavljali i dograđivali katedralu, od jednobrodne romaničke u 12. stoljeću, postala je trobrodna barokno-klasicistička. Veće preinake dogodile su se krajem 15. st. za vrijeme biskupovanja Andrije iz Modene. Temeljito preuređenje Katedrale zbiva se u prvoj polovini 18. st. kada dobiva današnji oblik. U 2. sv. ratu Senj je pretrpio velika bombardiranja (od listopada 1943. do veljače 1945.), katedrala je teško stradala, razoreno je krovište, pročelje s pjevalištem, orgulje, unutarnji pročelni zid s ostatcima gotičkih fresaka iz 15. st., svetište i glavni oltar te pokrajni oltari (kapele) Srca Isusova i sv. Križa.
Unutrašnjosti Katedral krasi glavni oltar u svetištu, postavljen u obnovi 1948. godine, izgrađen od bijelog bračkog kamena, prema nacrtu arhitekta Harolda Bilinića, na kojem se nalazi šest srebrnih relikvijara piramidalnoga oblika, vrijedan umjetnički rad koji potječe iz 18. st. Pred oltarima u kapelama nalaze se kandila i svijećnjaci od srebra i mjedi, napravljena u baroknim radionicama domaćih i venecijanskih majstora 19. stoljeća. Na jednom od bočnih oltara nalazi se u staklenom lijesu tijelo sv. Formoza, mučenika iz rimskih katakomba, dar pape Klementa XIII. biskupu Čoliću.
Kameni natpisi svjedoče o bogatoj povijesti Katedrale, neki spominju biskupa A. Mutina (1497.), na drugima su zapisane godine kada je Katedrala posvećena (1714., 1717., 1752.). Na renesansnom reljefu svetoga trojstva (1491.) nalazi se grb Ljudevita Perovića, koji izgleda isto kao hrvatski državni grb, te predstavlja njegovu najstariju prikazanu poznatu varijantu. Na ulazu u Katedralu dvije su kamenice - škropionice za blagoslovljenu vodu, koje potječu iz 18./19. st. Iznad ulaza je pjevalište s drvenom lijepo obrađenom kasetastom ogradom i orguljama koje su postavljene pedesetih godina 20. st., u okviru poslijeratne obnove Katedrale.
1990./1991. godine postavljene su nove klupe za vjernike s urezbarenim glagoljskim slovima, kao dokaz značaja glagoljice u Senju. Naime, 1248. godine papa Inocent IV. daje biskupu Filipu dopuštenje glagoljicu rabi svugdje gdje je do tada to bio običaj. Senjski, odnosno senjsko-modruški biskupi su tako postali i službeno glagoljaši, te su stoljećima bili zaštitnici i branitelji glagoljice i bogoslužja na staroslavenskom jeziku.
O bogatoj glagoljaškoj tradiciji u Senju svjedoče brojni kameni spomenici i rukom pisane knjige nastale u senjskim skriptorijima, te bogoslužne knjige tiskane glagoljicom, rad senjske glagoljske tiskare. Knjige, liturgijsko posuđe i ruho, biskupski portreti i namještaj, kameni spomenici i drugi vrijedni predmeti pohranjeni su u riznici Katedrale. Čuvarica toga blaga, voditeljica Sakralne baštine Senja gospođa Milena Rogić, spremno se odazvala zamolbi naše Mihovile i ljubazno nas primila u svoje malo carstvo, premda je bila nedjelja kada vrata ostaju zatvorena za posjetitelje. Sa zanimanjem smo pratili njeno izlaganje o pojedinim predmetima, njihovom nastanku i svrsi kojoj su služili. Za taj poseban doživljaj koji će nam ostati u trajnoj uspomeni, od srca zahvaljujemo gospođama Mileni i Mihovili.
Nastavili smo šetnju Senjom, još koješta vidjeli i saznali, no o tome u nastavku ovog putopisa za koji dan.
Dunja Gaupp, Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
grb Ljudevita Perovića, koji izgleda isto kao hrvatski državni grb, te predstavlja njegovu najstariju prikazanu poznatu varijantu.
Gotički grobni spomenik biskupa Ivana i Leonarda de Cardinalibusa iz 1392. g.
Ulaz u muzej Sakralne baštine
|
