Katedralu je projektirao Francesco di Giacomo iz Venecije, a gradnju započeo mletački majstor Lorenzo Pincino. Kada je posao povjeren Jurju Dalmatincu, taj naš veliki majstor kasne gotike svojim je zamislima i zahvatima promijenio prvobitnu koncepciju crkve.
Povećao ju je, uveo nova konstrukcijska rješenja i obogatio hram skulpturalnim ukrasima. Nizom inventivnih i dekorativnih rješenja godinu za godinom oblikovao je baziliku neobične ljepote. Digao je poprečni brod, kor, sakristiju te osnovu za znamenitu kupolu. Posebnom pozornošću načinio je krstionicu hrama s dekorativnim motivima. Zidne plohe ukrasio je plitkim nišama, a apside opasao vijencem sedamdesetak ljudskih glava na čijim je fizionomijama sposobnošću portretista izrazio karakterne i psihičke osobine.
Kada je slavni majstor umro, katedralu je dovršio Nikola Firentinac. Držeći se Jurjevih postupaka gradnje, izdigao je bačvaste svodove i velebnu kupolu do visine od 38 metara. Još dugo godina katedralu su ukrašavali mnogi umjetnici, a više je puta restaurirana.
Najveća nesreća dogodila se u rujnu 1991. kada su tri neprijateljske granate probile velebnu kupolu. Sanacija je trajala mjesecima dok ta, po svojoj ljepoti jedinstvena trobrodna romaničko-gotička bazilika, nije ponovno zasjala nekadašnjom ljepotom. Od 2001. taj je hram umjetnosti uvršten u svjetsku baštinu UNESCO-a.
HRT Magazin
|
