11. studeni 1991. g. u Hrvatskoj je rat, piše Mladen
Kušec u svom ratnom dnevniku. Radili smo na dječjim
iskazima o ratu koje sam prikupila radeći s prognanom
djecom šibenskog zaleđa. Svjedočim tim danima i meni
tada čudnim Mladenovim riječima "zvao me Siniša i tražio
neki broj faxa da mi pošalje nešto napisano za svoju
dušu i za dušu Vukovara".
Siniša je osjetio nedostatak ljubavi
na mnogim stranama, u Mladenovu ljubav imao je
povjerenja. Sinišina ljubav pretočena je pristiglim
faxovima u knjigu "Priče iz Vukovara" objavljena u
ratnim danima 1992.
Što bi danas Siniša Glavašević napisao
o ljubavi? O ljubavi prema svom Vukovaru koju je tako
moćno iskazao u strašnim danima stradanja. Što bi
napisao o ljubavi svih nas prema njegovom i našem
Vukovaru? Njegova beskrajna ljubav iskazala je
strahove.
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde,
istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim
vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer
smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar
kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne
mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i
pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi
ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po
smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe
glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči
budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje
prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših,
i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još
mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao
moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša
imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali i primili
prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer,
kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem
ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem
ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost
jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate
iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje
korijene, zatim svoju sadašnjost, a onda,, ako vam
ostane snage, uložite je u budućnost. A grad, za nj ne
brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven.
Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. (S.G. Priča o
gradu)
Što nam to
poručuje Siniša ? Siniša pita "tko će?", on poziva
"pridružite se",poručuje "morate iznova
graditi","svoju snagu uložite u budućnost".Govori "mi"
, ne "ja".
Siniša kaže "Grad - to ste vi", dodajmo, Hrvatska to
smo mi.
Siniša se ne bavi neprijateljem, njegova poruka je
ljubav.
Samo ljubavlju
gradimo, "nema leđa jačih od mojih i vaših".
Danas u Vukovar dolazi predsjednik zemlje koja je
razorila Vukovar i ubila Sinišu Glavaševića. Danas
Siniša ne slavi svoj pedeseti rođendan zbog mržnje.
Danas
4.studenog 2010. g. na rođendan Siniše Glavaševića
primit ćemo političku poruku predsjednika zemlje koja
je razorila Vukovar i ubila Sinišu Glavaševića. Bit će
to poruka u kojoj nema ljubavi. Da nisu ubili Sinišu
naučili bi od njega što je to ljubav. Nisu ni za
vrijeme uskraćenih Sinišinih rođendana učili kako je
to Siniša iskazivao ljubav, zašto je volio a ne mrzio.
Sinišine poruke ljubavi natkriljuju
Grad, ni danas mu ničija mržnja ne može uskratiti tu
ljubav dolazila ona vojničkim čizmama ili ulaštenim
političkim cipelama. Đon je đon.
Poruka je za nas, a ne njih.
Marija Slišković
04.11.2010. |
