|
Teško je povjerovati što se trenutno događa u Rheinland-Pfalzu, ali nažalost to je tužna stvarnost
Tamo živi 49-godišnji Sirijac koji je 2015. godine pobjegao od rata. Ubrzo nakon toga podnio je zahtjev za spajanje obitelji, a lokalne vlasti to su odobrile. Kako su izvijestili "Rhein-Zeitung" i "Bild-Zeitung", podnositelj zahtjeva ima 4 žene, s kojima ima 23 djece. Od toga 22 su u Njemačkoj - dvanaest kćeri i deset sinova u dobi od jedne do 22 godine.
|
Prema Kur'anu, muškarcima je dopušteno imati četiri žene. Međutim, prema njemačkom društvenom pravu muslimanskim muškarcima samo je jedna žena priznata. U opisanom slučaju podnositelj zahtjeva odlučio se za glavnu suprugu, također 49 godina STARU, s kojim sada živi u Montabauru s petero djece. Ostale tri žene sada su službeno samo prijateljice koje su vlasti distribuirale u razna mjesta u Rheinland-Pfalzu.
Time je tjedan za gospodina A. dobro ispunjen, jer je u razgovoru s novinama Bild izjavio da prema svojoj religijI ima obavezu svaku obitelj jednako često posjećivati. Jednom je sa suprugom broj 2 u Winningenu i petoricom djece, zatim dva, tri dana sa suprugom br. 3 u Ruppachu s četvero djece i suprugom broj 4 u Mayenu s troje djece.
Za klasičan rad tj. zaposlenje, naravno nema vremena. Ali zašto i bi kada prima 30.000 eura mjesečno u gotovini i neizravnim državnim naknadama kao što su stanovanje, zdravstveno osiguranje i drugo, za cijelu obitelj (što iznosi 360.000 eura godišnje).
U osnovi, moralo bi se tužiti vlasti koje su izdale dozvolu za regres. Kako se osjećaju zaposlenici s prosječnom bruto plaćom od 2'500 eura, koji primaju neto poreznu stopu od oko 1'600 eura mjesečno? Da bi nahranili ovu sirijsku veliku obitelj, potrebno je oko 20 zaposlenika, primjerice medicinskih sestara ili obrtnika, koji ne zarađuju toliko po mjesecu, ali koji moraju ustajati svako jutro, ići na posao po svakakvom vremenu i živjeti od svoga rada, uključujući i plaćanje stana, zdravstvenog osiguranja, auta ...
Ovaj ekstremni primjer jasno pokazuje kako pogrešna politika azila može završiti, ako se na vrijeme ne postave granice. U listopadu prošle godine list "Die Welt" pisao je kako se može očekivati dolazak četiri do osam osoba po jednom prihvaćenom muslimanskom tražitelju azila kroz spajanje obitelji. Iz tog razloga, Konfederacija je - opravdano - odobrila pretežno samo privremenu zaštitu. To opet znači da u to vrijeme, obično dvije godine, spajanje obitelji nije moguće. To kratkoročno pomaže, ali dugoročno ne rješava problem.
Stoga, savezna vlada mora donijeti odgovarajuće zakone, tako da samo zbog toga u narednih nekoliko godina ne dođe više od tri do četiri milijuna muslimana u Njemačku.
Ovo se događa ne samo u Njemačkoj (orginalni članak OVDIJE), jednaki slučajevi poznati su i u Švicarskoj. Zapadna civilizacija je izgubila osjećaj za realnost i zato se ne moramo čuditi nevjerojatnim odlukama vladajučih u Europi. Kada je ljudima dobro, čini se da izgube svaku mjeru, zato valjda i nestanu upravo onda kada dostignu najvišu razinu razvoja.
Priredila D. Guapp
|
