Naravno da slika o Vukovaru u danima opsade nije crno -
bijela jer je i tada bilo onih koji su tu sliku namjerno
zaprljali ili pokušavali zaprljati. Stoga se treba
zapitati tko su ti koji su pokušali - a pokušavaju i
danas - promijeniti istinu o događajima.
Poznato mi je da HTV
ima kojekakvih snimki razgovora koji su već bile objavljivane, ali nikada na
ovakav način. Nemam ništa protiv da se i takve snimke objavljuju, ali one onda
od strane novinara moraju biti profesionalno obrađene, a posebno snimke iz HTV
arhive koje nemaju autora i čiji se izvor ne zna, a što je slučaj i s ovim,
nedavno objavljenim snimkama razgovora.
Kao i svim drugim poznavateljima tadašnjih prilika nameće mi se ovo pitanje:
jesu li urednik i novinar HTV-a bili upoznati s vrlo intenzivnim djelovanjem
KOS-a na području RH za vrijeme Domovinskog rata? S obzirom da se radi o
profesionalcima, pretpostavka je da jesu, pa tim više začuđuje da za prikazane
sporne snimke bezrezervno tvrde da su "skrivena istina".
Napokon, zbog čega je kod objavljenih priloga tekst "sjeckan" i "premontiran"
na način da se mijenja originalan smisao? Razumije se da, zbog kratkoće vremena,
nije moguće emitirati integralne transkripte, no, tih nekoliko rečenica je onda
trebalo navesti redom kako idu u transkriptu i čitave, a ne ih rezati.
Dalje, zbog čega su izostavljena pojašnjenja tamo gdje je to bilo potrebno,
konkretno kod emitiranja "Optužnice" S. Glavaševića?
Profesionalni novinari na, primjerice,
jednom BBC-ju ili TF1 teško da bi propustili
gledatelje upozoriti na kontroverze oko nastanka tog
dokumenta, a koju, osim nekih neposrednih sudionika
onog vremena, kao npr. dr. Vesne Bosanac, potvrđuju i
navodi iz Izjave Radenka Radojčića na informativnom
razgovoru s djelatnicima SZUP-a MUP-a RH od 15. ožujka
1994. i iz iskaza vezanog uz kreiranje Optužnice, str.
84.:
Iz listopada 1991. kao jedan od specifičnih letaka, ja se
sjećam letka pod naslovom "Jastrebova optužnica". Ovo bih detaljizirao. Naime,
puk. iz Obavještajnog odelenja RV i PVO, mislim da se zove Stamenković, donio je
pukovniku Rakočeviću prijepis teksta kontrole telefonskog komuniciranja Mile
Dedakovića "Jastreba" iz Vukovara. Da li je to bio telefonski razgovor ili
razgovor uhvaćen radio vezom, ili drugačije, ne znam, ali u svakom slučaju,
riječ je o integralnom razgovoru Dedakovića s nekim iz Zagreba.
U tom razgovoru Dedaković je tražio pomoć za Vukovar iz Zagreba, optuživši
kompletno hrvatsko vrhovništvo da je prodalo Vukovar. Ja nisam čitao taj
razgovor u cjelini. Meni je Rakočević iz tog razgovora napravio jedan izvadak, u
kojem su osnovne misli bile, da Vukovar krvari, pijemo vodu iz radijatora i sl.
a vi ste u raskoši. Iz ovakvog izvatka sačinili smo tekst, pod naslovom
"Jastrebova optužnica", u kojem smo u potpunosti citirali Dedakovićeve riječi
sa, naravno, dodatkom i potrebnom optužujućom konotacijom. U potpisu smo stavili
"Odbor za zaštitu Jastreba". Takav tekst prošao je proceduru odobravanja,
štampan je u letak i bacan iz aviona, ne znam na koja područja. Ovakav tekst,
skoro integralni, s letka, plasiran je u Međunarodni press centar, odakle je
replasiran uz prijevode, na engleski, njemački i francuski jezik, u svijet.
Također Vam ukazujem i na neke
činjenice vezane za objavljeni razgovor
Tuđman-Dedaković u dijelu gdje se spominje evakuacija
civila i 2000 djece:
a) izvor ovog dijela audiozapisa je
nepoznat, novinar Hrvoje Zovko nije otkrio izvor (a na
što, prema zakonu, ima pravo i profesionalnu obavezu),
a niti je iz priloga jasno kada se točno vodio navodni
telefonski razgovor;
b) iz Hrvatskog državnog arhiva
potvrđeno nam je kako ne postoji transkript ovog
razgovora, dakle, nije moguće provjeriti njegovu
autentičnost odnosno utvrditi je li i on ili nije iz
radionice KOS-a i da li je možda ta "vrpca" i kupljena
"na terenu"; naime, iz Izjave Radenka Radojčića
razvidno je da je praksa prodaje/kupovine različitih
snimaka (kazeta) s ratišta u bivšoj Jugoslaviji bila
opće raširena pojava: Dio iskaza vezanog uz
prodaju/kupovini različitih snimaka, str. 66. "Na
takvo razmišljanje iniciralo me i to, kada sam vidio
kazete sa snimljenim materijalima iz raznih dijelova
bivše Jugoslavije, a posebno sa ratišta u Hrvatskoj.
Također, radi nepostojanja sistema, tu su bili
prisutni i elementi privatizacije takvih materijala od
pojedinaca, gdje su pojedinci iskakali s
informacijama, saznanjima i dokumentima prema
novinarima, TV kućama, a čak su ih i prodavali. Uočio
sam da pojedinci radi takvih privatizacija, neke od
materijala, filmskih zapisa, prodaju stranim TV
postajama. Npr. Katančić Ivica iz KOG-a, prodao je
neke snimke talijanskoj televiziji, zatim Mladen
Savić, prodao je snimke ARD-u i TV Beograd. Savić je
čak imao dogovor o trampljenju sa TV Beogradom."
Također Vam ukazujem i na svjedočenje
Mustafe Čandića, bivšeg oficira KOS-a na sudu u Hagu,
dana 11. studenog, 2002. u predmetu protiv Slobodana
Miloševića, spominju se neki od načina djelovanja,
planova, ciljeva i akcija koje je KOS poduzimao s
ciljem destabiliziranja. Međutim, novinari HTV-a nisu
uopće smatrali potrebnim informirati gledatelje, makar
u bitnome, o postojanju operacije "Opera".
Ukazujem Vam na Izvadak sa suđenja:
Tužitelj:
Dajte nam jedan primjer. Kako su se prisluškivali
razgovori?
Svjedok Čandić: Evo, navest ću primjer razgovora između M. Dedakovića
Jastreba i generala Antona Tusa u Zagrebu. Na osnovi u više navrata
prisluškivanih razgovora između ove dvojice, napravljen je jedan razgovor, znači
s isječcima, u kojem Dedaković od Tusa traži pomoć u naoružanju, a ovaj mu kaže
da ne računa ni na kakvu pomoć i da je prepušten sam sebi, da se bori kako zna i
umije".
Tužitelj Nice - Pitanje: U redu. I na kraju, još u vezi s ''Operom''.
Da li je ista jedinica, odnosno isti detašman KOGa bio u to uključen i, ako je
isti detašman, možete li nam reći nešto o incidentu koji se dogodio na
željezničkoj pruzi kod Vinkovaca?
Svjedok Čandić - odgovor: Ja ne znam točno šta se desilo na toj
željezničkoj pruzi kod Vinkovaca, ali je meni Radenko Radojčić pričao, sav
oduševljen, da je u sklopu djelovanja ''Opere'', odnosno plana ''Opere'',
izvedena neka teroristička akcija na željezničkoj pruzi blizu Vinkovaca i da je
upotrebljeno ime pokojnog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana. Cilj
je bio da se prikaže da je to urađeno po Tuđmanovom diktatu i da se Tuđmana
natjera da to javno demantira što je on i učinio u dva navrata i tako je
postignut cilj koji su zamislili akteri ''Opere''. Zato je Radojko Radojčić bio
toliko oduševljen i pričao o tome.
Zbog
namjernog ili nenamjernog izostavljanja nekih od gore
navedenih informacija, kontroverzan prilog HTV-a teško
da može biti ogledni primjerak "istine" niti primjer
na kojem se mogu vježbati "sloboda medija", "prešućena
istina" i sl.
Umjesto svađa i teških riječi držim da je potrebno, bez ideoloških obojenosti,
otvoriti raspravu o tome jesu li u ovom slučaju novinari postupili profesionalno
ili ne. Apsolutno se slažem da ne smije biti tabu tema, ali isto tako sve sporne
stvari treba profesionalno rasvijetliti sa svih strana. Od javne televizije se
traži prije svega objektivnost i profesionalizam.
Stoga, pozivam Programsko Vijeće HRT-a kao i Hrvatsko novinarsko
društvo da se umjesto svađa i kažnjavanja okrenu stvaranju jasnih kriterija
za jačanje profesionalizma u novinarskom poslu, a novinare da istražuju i
pomognu u rasvjetljavanju svih mogućih nejasnoća, ali naravno na puno
profesionalniji način nego što smo to imali prilike vidjeti u nedavno
objavljenim prilozima na HTV-u o padu Vukovara.
Vesna Škare
Ožbolt
savjetnica Predsjednika RH za odnose s javnošću
(1991.-1999.)
22. prosinca 2011. |
