Hrvatska će konačno završiti dugogodišnje pregovore za ulazak u Europsku Uniju te će postati punopravna članica Europske Unije 1. srpnja 2013. godine, osim ako građani Hrvatske na referendumu ne kažu:

Hvala, NE!

Političke elite kojima je glavni strateški cilj, kako vlasti tako i oporbi, ulazak u EU, u strahu da će građani glasovati protiv, promijenile su Ustav kako bi omogućili da manjina umjesto većine donese odluku o pristupanju Europskoj Uniji. Umjesto odredbe da na referendumu treba za ulazak glasovati 50 posto plus jedan od ukupnog broja birača, omogućeno je da većina izašlih na izbore, bez obzira koliki je postotak izlaska na izbore, donese odluku.

Dakle omogućeno je da manjina od 20 ili 25 posto od ukupnoga broja birača donese odluku umjesto većine koja ne izađe na izbore.

Njemačka uz pomoć SAD-a zaustavila Britaniju i Francusku

Međutim, nakon prvostupanjskih presuda generalima Gotovini i Markaču ogorćenje protiv politike Haaškoga suda prelilo se u još veće ogorčenje protiv Europske Unije, što je i razumljivo jer je Europska Unija stalno vezano za Haaški sud Hrvatskoj postavljala nove i nove ultimatume tražeći da Hrvatska donosi odluke protiv vlastitih interesa. Ogorčenje građana nakon prvostupanjske presude generalima Gotovini i Markaču vjerojatno je utjecalo i na promjenu ponašanja Europske Unije prema Hrvatskoj.

Ključno je pitanje, zbog kojih se razloga preko noči promijenio odnos prema Hrvatskoj. Zašto se odustalo od strategije koju su nametale Velika Britanija, Nizozemska pa i Francuska da treba usporavati i odgađati ulazak Hrvatske u Europsku Uniju te da treba tražiti zajedničko rješenje za sve balkanske zemlje, odnosno da se nikako ne smije dopustiti da Hrvatska uđe u Europsku uniju mnogo vremena prije Srbije. Pobijedila je strategija da će ulazak Hrvatske u Europsku Uniju dovesti do najbržeg proširenja Europske Unije na Srbiju i druge balkanske zemIje. U tom cilju je i izručenje Mladića dio iste te strategije da se nakon primanja Hrvatske u ubrzanom postupku i Srbija primi u Europsku Uniju. Promjenu politike prema Hrvatskoj nije moguće razumjeti izvan konteksta onoga što se događa u Bosni i Hercegovini, odnosno izvan konteksta borbe velikih sila za utjecaj na Balkanu. Vodi se strateška borba između različitih politika i različitih interesa u okviru borbe za novi svjetski poredak.

Vladimir Putin, odnosno Rusija, čvrsto se ubacila na Balkan, u Srbiju i Republiku Srpsku, i tu žele dokazati Amerikancima kako se bez njih ne može upravljati svijetom. Amerikanci u nastojanju da se pokažu prijateljima Muslimana otvaraju veliki prostor svojoj saveznici Turskoj i njenom utjecaju na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini.

Unutar Europske Unije Njemačka je odlučila zaustaviti Englesku i Francusku, odnosno protunjemačku politiku koja je branila interese Srba, a osporavala interese Hrvata jer oduvijek kod njih postoji strah da će Njemačka preko Hrvata zavladati na Balkanu. Zato nije slučajno što Angela Merkel već dulje vrijeme poziva bosanskohercegovačke političare na konzultacije u Berlin, a sigurno je zajedno s Obamom razgovarala i o tomu kako rješavati kvadraturu bosansko-hercegovačkoga kruga. Dakle nema nikakve dvojbe da bez čvrste američke potpore i velike uloge Njemačke ne bi bili slomljeni otpori Velike Britanije, Francuske i Nizozemske i onih snaga Europske Unije nesklonih primanju Hrvatske u Europsku Uniju.

Jos strašnije presude Praljku i ostalima?

Sjedinjenim Američkim Državama ne odgovara preveliki utjecaj Rusije na ovim prostorima. Europska Unija, iako razjedinjena, također želi imati važniju ulogu na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik Međunarodne zajednice potpuno je ispustio situaciju iz ruku u Bosni i Hercegovini te tamo vlada prava nacionalistička muslimanska histerija u medijima protiv ravnopravnosti hrvatskoga naroda. Ukidaju se daytonska prava Hrvata na ravnopravnost bez formalne promjene Daytonskog sporazuma i na vlast se postavljaju formalni Hrvati, ustvari sejde bajramovići hrvatskoga naroda, ljudi koje nije izabrao hrvatski narod, nego su ih izabrali Bošnjaci. U takvoj situaciji Europska Unija traži od Amerikanaca potporu da ona preuzme odgovornost za Bosnu i Hercegovinu i da njezin predstavnik preuzme ulogu Visokog predstavnika Međunarodne zajednice.

Suđenje Mladiću dovest će do novih problema jer se ne može suditi Mladicu za genocid koji je napravio, a da se istodobno ne osudi i projekt toga zločina, a to je Republika Srpska.
Kako sada stvari stoje, očekivane presude Hrvatima iz Bosne i Hercegovinu, Praljku, Prliću i drugima, bit će još strašnije od prvostupanjskih Gotovini i Markaču jer ce to biti presuda Hrvatskoj kao agresoru na Bosnu i Hercegovinu i hrvatskome narodu Bosne i Hercegovine koji od spasitelja Bosne i Hercegovine postaje, eto, agresor i zločinac. Ako se tome doda da će nakon presuda ulogu Haaškog suda u procesuiranju i suđenju nastaviti sudovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, treba očekivati goleme probleme i destabilizaciju cijeloga područja. U takvoj crnoj situaciji za hrvatski narod nema previše veselja zbog zaokreta međunarodne politike prema Hrvatskoj.

Jedino je ostala zbunjena haaška peta kolona u Hrvatskoj, primjerice 15-ak udruga građana i nevladinih udruga koje su nedavno pisale i tražile da se zaustavi put Hrvatske u Europsku Uniju jer je Hrvatska, optuživali su, nedemokratska zemlja i jer mora još mnogo toga napraviti da bi postala pravna država. U takvoj situaciji hrvatski narod dočekuje dvadesetu obljetnicu državnosti i uspostavljanja Hrvatske kao suvremene i nacionalne države hrvatskoga naroda. Čak bi se moglo reći, bez euforije, više u crnini i tuzi nego u radosti.

Za referendum presudni događaji koji slijede

Međutim, dolazak Svetoga Oca bitno je promijenio situaciju u Hrvatskoj i raspoloženje naroda. Narod se probudio, ljudi su shvatili da je sudbina ipak u našim rukama, da ima nade i da hrvatski narod treba biti ponosan na ono što je učinio. Vjera Svetog Oca u hrvatski narod i njegovo zalaganje da je mjesto hrvatskoga katoličkoga naroda u Europskoj Uniji, promijenili su raspoloženje velikoga broja ljudi prema Europskoj Uniji. Kada bi se u sljedećih mjesec dana mogao održati referendum, jer hrvatski narod vjeruje Svetom Ocu i želi ga slijediti, s velikom sigurnošću se može reći da bi veliki broj Hrvata izašao na izbore i glasovao za ulazak u EU bez obzira na ogorčenje zbog prvostupanjskih presuda generalima Gotovini i Markaču.

Međutim, kako se referendum ne može održati prije kraja studenoga, a vjerojatno tek nakon Nove godine, teško je vjerovati da će sadašnje pozitivno raspoloženje koje je stvorio Sveti Otac u korist Europske Unije i tada imati presudno značenje. Čak bih se usudio prognozirati da će presudnu ulogu na izjašnjavanja građana za ulazak u EU imati događaji koji slijede, a koji su poglavito vezani za Haaški sud i odnos Hrvatske prema Haaškom sudu. Hrvatskoj će biti nametnut tzv. monitoring, što znaći da će svaka članica Europske Unije do primanja Hrvatske u Europsku Uniju u sljedeće dvije godine imati pravo ne samo nadzirati što se u Hrvatskoj radi, nego i tražiti da se bespogovorno provedu svi ultimatumi. Ako Hrvatska ne promijeni svoju politiku, onda ni veliko uvažavanje mišljenja Svetog Oca ne će biti dovoljno da Hrvati glasuju za ulazak u EU.

Da budem konkretan, tužitelj Brammertz pred Vijećem sigurnosti kritizirao je hrvatske dužnosnike što nisu pljeskali monstruoznim presudama, čime daje do znanja da će monstruozna presuda o udruženom zločinačkom pothvatu ostati u konačnoj presudi. Tada će hrvatska politika biti pred zidom, morat će prihvatiti presudu ili joj se suprotstaviti.

Ako ju ne prihvati, onda će se praviti velike teškoće oko ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, a ako ih prihvati, onda će to izazvati novo ogorčenje protiv ne samo hrvatske pokorničke politike, nego i protiv ulaska u EU. Do tada će biti i presude ne samo Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, nego i državnom i vojnom vodstvu Hrvatske kao navodnom agresoru na Bosnu i Hercegovinu kojima će Hrvatska biti stavljena u poziciju da od spasitelja Bosne i Hercegovine postaje zločinački agresor na Bosnu i Hercegovinu. I tu ne će biti izbora, morat ćemo ili braniti istinu i o Domovinskom ratu i o ratu u Bosni i Hercegovini, ili kapitulirati i prihvatiti da je ova država utemeljena na zločinu.

Već su izvršene pripreme za rad "malih haaških sudova" u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji će nastaviti suditi brojnim sudionicima tzv. udruženog zločinačkog pothvata. Ne će se više moći skrivati od javnosti da je Hrvatska ustvari prihvatila udruženi zločinački pothvat i da se sve daljnje optužnice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini temelje na presudi o udruženom zločinačkom pothvatu. Dakle presude Gotovini i Markaču kao sudionicima udruženog zločinačkog pothvata temelj su novih optužnica koje će i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu pretvoriti u veliku sudnicu.

Ovih dana u medijima je najavljena optužnica u osječkom haaškom malom sudu za slučaj Sisak, a najavljuju se i druge nove optužnice uključujući i nekim političarima. Dakle, Hrvatska je već faktično prihvatila, to je bio uvjet za ulazak u Europsku Uniju, da se kriminalizira herojska obrana mnogih hrvatskih gardova, odnosno da se u svakom herojski obranjenom gradu otvore procesi protiv sudionika navodnog zločinačkog udruženog pothvata, tako da se Osijeku, Splitu, Gospiću i Karlovcu novim procesima pridruže Sisak, Vukovar i drugi hrvatski gradovi.

Sanader u zatvoru, a njegova politika trijumfira

Pred narodom se ne će moći skrivati istina. Izaći će na vidjelo da je Hrvatska mnogo toga prihvatila što je suprotno našim nacionalnim interesima kao uvjet da bi završili pregovore sa Europskom Unijom. U stvari, morat će se narodu reći istina da su i hrvatska vlast i hrvatska oporba i hrvatski predsjednici (Mesić i Josipović) zaslužni za eventualni ulazak Hrvatske u Europsku Uniju jer su dosljedno prihvatili i proveli Sanaderovo načelo: "Nema toga što ne ćemo učiniti bez obzira na cijenu ako je to uvjet našeg ulaska u Europsku Uniju."

Paradoks je u tomu što je Sanader otišao, što sjedi u zatvoru, a što njegova politika trijumfira jer bez dosljednog provođenja njegova načela da ćemo sve učiniti što se od nas traži danas ne bi bilo moguće da se Hrvatska nađe pred završetkom pregovora i pred ulaskom u Europsku Uniju. Zato je nametnut nadzor kako bi se Hrvatsku natjerala da i dalje dosljedno provodi dosadašnju politiku i provodi sve što se od nje traži, čak i ono što je u suprotnosti s istinom, pravdom i našim nacionalnim interesima.

U sljedećih šest mjeseci, po mom mišljenju, ako Hrvatska nastavi s takvom politikom, bez obzira što hrvatski narod voli Svetoga Oca, što ga uvažava i sluša, unatoć njegovim preporukama da nam je mjesto u Europskoj Uniji, one ne će biti dovoljne da hrvatski narod prihvati ponižavajuću politiku, žrtvuje istinu o svojoj prošlosti i prihvati tezu kako je Domovinski rat navodno bio zločinački pothvat. Zato je moguće ne samo da referendum ne prođe, nego i da dođe do kraha sadašnjih političkih stranaka, i vladajućih i oporbenih, koje su sve svoje karte usmjerile na ulazak u Europsku Uniju.

Onaj tko u Hrvatskoj jasno kaze - ne prihvaćam monstruozne presude o udruženom zločinacčom pothvatu i agresiji na Bosnu i Hercegovinu, koji odlučno kaže kako nema toga što ne ćemo učiniti u obrani pravde, istine i dostojanstva hrvatskog naroda, dobit će sljedeće izbore, a svima onima koji nastave s pokorničkom politikom, ne će pomoći ni ulazak u Europsku Uniju.

Piše: dr. Zdravko Tomac
Hrvatski list
16. lipnja 2011.