Danas Jadranka Kosor šalje poruke o nejedinstvu između
čelnika Kukuriku koalicije, među kojima bi jedan doveo
MMF, a drugi ne, jedan bi otpuštao činovnike, a drugi
tvrdi da neće biti otpuštanja, dok ih većina bježi od
teme vjeronauka u školama i tek se rijetki usuđuju o
tome reći što misle.
Ukratko, mnogo je sličnosti između sadašnje i
prethodne kampanje za parlamentarne izbore, makar su se
mnogi akteri promijenili, ili u najmanju ruku sazreli u
odnosu na prije četiri godine. Milanović je mnogo
promišljeniji u nastupima, ne otvara teme na kojima
zatim poentira HDZ, pokušava se približiti svakom biraču
pa izbjegava suvišno intelektualiziranje i korištenje
izraza koje malo tko razumije.
Čačić je prihvatio dodijeljenu mu ulogu drugog
čovjeka oporbene koalicije i u perspektivi drugog
čovjeka buduće vlade, dok se prije četiri godine
slavodobitno nudio za budućeg premijera i tvrdio da je
ta ideja moguća kad nitko s punim pravom nije vjerovao
da bi stranka srednje kategorije mogla popuniti
najmoćniju političku funkciju u Hrvatskoj. Sve to išlo
je na ruku HDZ-u koji je na kraju profitirao od
oporbenog nejedinstva i osvojio pojedinačno najviše
glasova, što mu je omogućilo povoljnu startnu poziciju
da oko sebe okupi koalicijske partnere i zadrži vlast.
Nakon 25. studenoga 2007. potvrdilo se staro pravilo
da svi hrle u šator pobjednika, pa je Sanaderu potajno
koaliciju nudio i Čačić. Danas je HDZ u potpuno drugoj
situaciji, pa je koalicijske partnere prisiljen tražiti
prije izbora da bi što je moguće više umanjio izborni
krah koji mu predviđaju i, ako bude moguće, došao u
poziciju da ne bude u potpunosti izbačen iz produžetaka
koji slijede nakon izbora, kad počinje određivanje
mandatara za sastav buduće vlade. HDZ se stoga ozbiljno
prihvatio kampanje u kojoj prije svega želi zadržati
povjerenje svojih članova i tradicionalnih birača kako
im se ne bi ponovila situacija s predsjedničkih izbora
kada su se HDZ-ovi glasovi rasuli na više kandidata,
umjesto da svi odlučno podupru stranačkog izabranika
Andriju Hebranga. Međutim, Hebrang je jednostavno bio
nametnut za kandidata iznenadnom odlukom Ive Sanadera
koju je donio u paketu sa svojom ostavkom. Tome nisu
prethodile nikakve konzultacije ni unutar HDZ-a, a
kamoli s HSS-om i drugim srodnim strankama, posebno
onima na desnici koje su na kraju svojom kandidaturom
Hebrangu odnijeli dragocjene postotke.
Nije
neobično da je službenu kampanju HDZ počeo na mjestu
gdje je Tuđman 1989. osnovao stranku te nakon toga u
njegovu rodnom Velikom Trgovišću
Za parlamentarne izbore HDZ se ipak ozbiljnije
pripremio, jer ipak su to najvažniji izbori na kojima
se bira onaj tko će vladati Hrvatskom iduće četiri
godine. Izostala je, doduše, koalicija s HSS-om kakva
se još u proljeće i ljeto činila izglednom, ali ušlo
se u aranžmane s onima za koje je ocijenjeno da bi
samostalnim nastupom mogli ugroziti HDZ, prije svega s
Hrvatskom građanskom strankom Željka Keruma, koja je
na izborima za Županijsku skupštinu
Splitsko-dalmatinske županije 2009. dobila 53.542
glasova. Koalicijom nisu previše zadovoljni svi u
HDZ-u, ali poluči li uspjeh u IX. i posebno u X.
jedinici, i oni će od toga imati koristi. Pitanje je
može li Kerum računati da će ponoviti rezultat od
prije dvije i pol godine, pa je za sada sigurno da će
od koalicije profitirati on i njegova sestra Nevenka
Bečić, koji su osigurali zastupnički mandat.
Što se tiče koalicije s DC-om i stavljanjem
Miroslava Tuđmana na listu u I. izbornoj jedinici, ni
to nije sasvim bez racionalne osnove. Vesna Škare
Ožbolt je na predsjedničkim izborima 2009. dobila u
cijeloj Hrvatskoj 37.373 glasa i uspije li dobar dio
tih birača ponovo privući na svoju stranu, oni bi
trebali dati glas HDZ-ovim listama. Isti je slučaj i s
Tuđmanom, koji je 2009. kao kandidat za drugog
nasljednika svog oca dobio zavidnih 80.784 glasa, od
toga u Zagrebu 22.433. Sama činjenica da je HDZ uspio
privući sina svog utemeljitelja imat će odjeka među
Tuđmanovim štovateljima i u osvajanju desnog biračkog
tijela HDZ-u može samo koristiti. Velik dio HDZ-ovih
birača je posljednjih godina i otišao raznim desnim
opcijama, jer su bili nezadovoljni svojom strankom,
smatrajući da se udaljila od Tuđmanovih načela, čak i
onda kad se deklarativno zaklinjala u Tuđmana. Nije
stoga neobično da je službenu kampanju HDZ počeo na
mjestu gdje je Tuđman 1989. osnovao stranku i nakon
toga u njegovu rodnom Velikom Trgovišću.
Na račun HDZ-a već su izrečene kritike
da se stavljanjem Tuđmanova sina na svoju listu
simbolički vratio u prošlost i poništio sve ono
pozitivno što je stranka u zadnjem desetljeću učinila
na svojoj profilaciji u demokršćansku stranku
europskog usmjerenja, čime se pomakla više prema
političkom centru. Isti argumenti čuli su se i nakon
koaliranja s Kerumom, međutim, HDZ je shvatio da je
pravi spremnik njegovih glasova na desnici, a ne na
centru, tako da Kukuriku koalicija iz tih posljednjih
HDZ-ovih poteza neće izvući mnogo koristi. HDZ je
koalicijom s Kerumom možda izgubio mnogo svojih
birača, ali će opet vratiti druge, zbog pomirenja s
Tuđmanovim sinom ili uvrštavanja na liste istaknutih
predstavnika braniteljske populacije poput Damira
Krstičevića i Vesne Bosanac. Nije isključeno da će
mnogi HDZ-ovi članovi rezonirati kao Miroslav Tuđman
te u velikom broju izaći na birališta baš zato što im
je stranka u najtežoj situaciji od osnutka i što je
zbog Uskokove istrage u neravnopravnom položaju u
odnosu na konkurenciju koja taj uteg nema.
Iduća dva tjedna, koliko je još preostalo do
izbornog okršaja, pokazat će koliko je u tom kratkom
vremenu moguće promijeniti trendove. HDZ-u ide u
prilog to što se ono najgore što mu se moglo dogoditi
- otvaranje Uskokove istrage protiv stranke kao pravne
osobe - ipak dogodilo prije nego što je kampanja
službeno počela, još potkraj listopada. Danas je to
jednostavno činjenica koju svi znaju i koja više ne
izaziva velike emotivne reakcije.
S druge strane, Kukuriku koaliciji se
upravo uoči predaje lista dogodio se slučaj "Habuš",
koji je bacio golemu mrlju na tezu da koalicija nudi
nova i drugačija pravila ponašanja u politici nego što
je slučaj s HDZ-om. Novi varaždinski gradonačelnik
doživio je prije svega osobnu traumu prometnom
nesrećom u stanju teškog pijanstva, ali ona nije mogla
proći bez političkih konotacija. Naposlijetku je,
nakon kraćeg natezanja, kažnjen skidanjem s izborne
liste u III. izbornoj jedinici, ali je ostavljen na
dužnosti prvog čovjeka Varaždina. Takav rasplet
događaja možda neće Kukuriku koaliciji odnijeti velik
broj glasova, ali će možda natjerati mnoge koji su joj
željeli dati povjerenje da 4. prosinca ostanu kod
kuće, uz još jednom potvrđen stav da su svi u politici
isti i da nije samo HDZ taj koji ima monopol na
bahatost i voluntarističko tumačenje zakona i pravila
ponašanja. Prije četiri godine velik posao za HDZ
svojom je nesmotrenošću odradio Zoran Milanović, a
ovaj put bi od neočekivane pomoći mogao biti Goran
Habuš.
Doda li se tome i Čačićeva nesreća sa smrtnim
ishodom koju je izazvao u Mađarskoj, a koju Habušev
slučaj nije bacio u sjenu, nego ju je aktualizirao,
jasno je da je Kukuriku koalicija upravo u finišu
borbe za vlast nesvjesno došla u poziciju da njezini
potezi idu na ruku HDZ-u, kao što su dosad događaji u
toj stranci koristili njezinim suparnicima. HDZ igra
na sve ili ništa da bi zadržao vlast, pa su mu itekako
dobro streljivo za napad na oporbenu koaliciju i
Čačićev i Habušev slučaj, kao što se i SDP-u i dalje
predbacuje da nije glasao za samostalnost Hrvatske i
da je kriv za razoružanje Teritorijalne obrane uoči
izbora 1990. U kampanji u kojoj dominiraju takve teme
u sjeni ostaju konkretni programi koji se nude
biračima, a koji bi navodno trebali biti legitimacija
da se nekoj opciji da povjerenje za upravljanje
državom. Tako je bilo i 2007., kad izbore nisu
odlučili kvaliteta programa i kandidata, nego je kao
pobjednik izašao onaj koji je bio uspješniji u
ocrnjivanju konkurencije.
Marijan Lipovac
Vjesnik.hr
*****
Popularnost Habuša i Čačića toliko je
narasla da je već opjevana u gangi:
Predizborna ganga:
Vozi Čačić,
putem ljude gazi,
za njim Habuš, nimalo ne pazi.
Oooooj
|
