Ministar zna sve
Sudačka je rasprava, prema postulatima Suda, tajna i
povjerljiva, a suci - bez obzira na to iz koje su
države - neovisni i nepristrani. No član Arbitražnog
suda Slovenac Jernej Sekolec u nekoliko je navrata,
potkraj prošle i početkom ove godine, telefonski
razgovarao sa strankom u postupku, članicom stručnog
tima i zastupnicom pred Sudom Simonom Drenik iz
slovenskog Ministarstva vanjskih poslova, o meritumu
stvari te joj prenosio detalje iz povjerljive
rasprave, izjave i mišljenja predsjednika Suda
Gilberta Guillaumea i ostalih arbitara - Nijemca Brune
Simma i Britanca Vaughana Lowea te Hrvata Budislava
Vukasa. Ta komunikacija nije dopuštena.
Prenio je tako izjavu koju je pripisao predsjedniku
Suda po kojoj mu je ovaj, vrlo rano u postupku, rekao
kako su "Slovenci dobili što su htjeli na moru", što
bi možda moglo upućivati i na pristranost sudaca.
Otkrio joj je i podatak da će razgraničenje na moru,
odnosno podjela Savudrijske vale / Piranskog zaljeva
ići u omjeru "trećina Hrvatskoj, a dvije trećine
Sloveniji, ako ne i više u korist Slovenije".
Podsjetimo,
hrvatska strana traži da razgraničenje ide crtom
ekvidistance, odnosno da se zaljev podijeli po pola.
Jernej Sekolec i voditeljica Odjela za međunarodno
pravo u slovenskom MVP-u Simona Drenik savjetovali su
se o problematičnim točkama za Sloveniju, analizirali
sudačka mišljenja, dogovarali strategiju te planirali
kako će Sekolec i privatno, na večeri, utjecati na
pojedine suce da promijene mišljenje u korist
Slovenije. U tim razgovorima Sekolec i Jernej
funkcioniraju kao tim, a ne kao ono što jesu u
arbitražnom postupku: nepristrani sudac i stranka u
postupku.
Štoviše, Sekolec je zatražio od Simone Drenik i
konkretnu pomoć - pripremu dokumenata kojim je želio
utjecati na suce, a što je Simona Drenik pristala
učiniti te potvrdila da je i slovenski ministar
vanjskih poslova Karl Erjavec upoznat s njezinim
radom. Dokumente je Sekolec želio prikazati kao svoje
zabilješke jer više nije bilo moguće dodavati nove
dokaze u spis, nakon što su obje strane predale
materijale. Da su znali da rade nedopuštene stvari,
govori i to što su pazili da zametnu tragove te da se
autorstvo dokumenta ne može pripisati Simoni Drenik.
Ovi navodi itekako ugrožavaju cijeli arbitražni spor,
koji države ne stoji samo pet milijuna eura, koliko
iznose honorari stručnih timova te troškovi suda, već
i onog nemjerljivog novcem - teritorija.
Istraga u Haagu
Prve spekulacije o mogućim nepravilnostima u
arbitraži pojavile su se nakon izjave slovenskog
ministra vanjskih poslova Karla Erjavca u emisiji TV
Velenja 23. ožujka. Tada je Erjavec kazao kako je "po
neslužbenim informacijama" optimističan kako će
"Slovenija dobiti izlaz na otvoreno more", što bi
značilo da će Sud odlučiti u korist Ljubljane. Kad se
digla bura u Hrvatskoj, iz slovenskog su MVP-a
demantirali da imaju ikakve povlaštene informacije.
Večernjem listu tada je savjetnik na Sudu zadužen za
arbitražu Hrvatske i Slovenije Dirk Pulkowski obećao
da će Sud provesti istragu.
Ministrica vanjskih i europskih
poslova Vesna Pusić zatražila je potom od Arbitražnog
suda i od slovenske strane očitovanje o izjavama
ministra Erjavca te zatražila odgovor na pitanje je li
postojala komunikacija između Slovenije i Arbitražnog
suda. U odgovoru iz Haaga, poslanom Ljubljani i
Zagrebu, kazali su kako je interna istraga pokazala da
curenja informacija - nije bilo. No transkripti
razgovora između Simone Drenik i Jerneja Sekoleca to
opovrgavaju. Sekolec i Drenik razgovarali su telefonom
15. studenoga 2014. te 11. siječnja 2015. To je
vrijeme kad su već obje strane predale memorandume i
protumemorandume u kojima su iznijele zahtjeve i
predočile sve dokumente na kojima se zasnivaju
tvrdnje.
U tom je
trenu bila već završila i usmena rasprava na Sudu, na
kojoj su predstavnici Hrvatske i Slovenije obrazložili
svoje stavove te su suci ostavljeni da u povjerljivim
razgovorima i diskusijama donesu pravorijek i odrede
granicu na moru i kopnu između dviju država. Jernej
Sekolec kontaktirao je Simonu Drenik 5. studenoga te
se potužio da je granica na kopnu još "otvorena" te da
nije zadovoljan tijekom rasprave. No tada izriče
znakovitu rečenicu predsjednika Suda Guillaumeu koja
bi mogla pokazati da je već tada - u ranoj fazi
postupka - odluka o slovenskom zahtjevu za izlazom na
otvoreno more riješena, ali daje mjesta sumnji i da su
suci možda bili pristrani. To je rečenica čiji se
odjek može naći i u izjavama slovenskog ministra
vanjskih poslova Erjavca.
- Guillaume mi je tijekom stanke za kavu rekao da ne
bih trebao toliko navaljivati i pritiskati. Rekao je:
"Dobili ste što ste htjeli na moru, zato ne biste
trebali toliko navaljivati." To mi je rekao - kazao je
Sokolec. Iste je navode ponovio i u sljedećem
razgovoru, u siječnju 2015.
- Mene je predsjednik već pritisnuo i rekao da ne
pretjerujem s tim (kopnenom granicom, op. a.). On
zapravo u glavi ima jedno jednostavno rješenje: vi
dobijete otvoreno more, ali tu (kopno, op. a.) ne
radite nikakve poteškoće - kazao je, ali i dodao da će
"i dalje navaljivati" oko kopna, odnosno važnih
stvari.
Podjela zaljeva
Granica na moru, rekao je Sekolec, riješena je tako
da crta razgraničenja u Savudrijskoj vali / Piranskom
zaljevu ide od ušća rijeke Dragonje u moru, ravnom
linijom prema talijanskoj granici. U razgovorima se ne
spominje na koji tok rijeke Dragonje se misli: na
staro korito ili na kanal sv. Oderika, u koji je
skrenuta rijeka.
- Mislim da postoje velike šanse da status bude...
da će unutrašnje vode ostati do bazne crte. A podjela
će biti ili 25/75 ili 33/66 (posto, op. a.) - kazao
je, navodeći kako bi trebao biti podijeljen zaljev
između Slovenije i Hrvatske.
Simona Drenik složila se s takvim ishodom.
- Vukas će sigurno skakati zbog toga - kazala je
Simona Drenik.
- On je ludio - potvrdio je.
- I još će ludjeti. Tu se ti moraš što ispravnije
ponijeti, što manje govoriti jer su oni ionako na
našoj strani - poentirala je S. Drenik.
Riječ "našoj" indikativna je i inkriminirajuća.
Prema članku 6. Arbitražnog sporazuma potpisanog
2009., Arbitražni sud provodi postupak prema
Fakultativnim pravilima Stalnog arbitražnog suda u
sporovima između dviju država. On pak kaže da se "pri
izboru arbitra mora voditi računa da budu neovisni i
nepristrani".
U pokušaju da ipak pomaknu crtu razgraničenja na jug
te tako dobiju "više" zaljeva, Sekolec uvlači važnost
koridora koji bi Sloveniji dao doticaj s otvorenim
morem. On inzistira da "sjevernija crta znači dulji
koridor" te da u tom slučaju - zbog dvosmjerne
plovidbe - mora biti širi. U tom trenu još nije bilo
odlučeno koji će režim i status imati koridor. Na
pitanje što je rekao Vukas, Sekolec kaže: "Ponavljao
je kao papiga: 'Trebamo samo režim, trebamo samo
režim.' Išao mi je na jetra." Vukas je dodao "da će
Slovenci imati najveću moguću slobodu u hrvatskom
teritorijalnom moru", no "tad ga je zgrabio Vaughan
Lowe i kazao da je to perverzno". Sekolec dodaje i to
da je sudac Guillaume impresioniran sporazumom
Drnovšek-Račan.
- To uopće nije loše, to što tamo piše. Tako mi je
rekao - prenio je stručnjakinji iz MVP-a.
I dok je Simona Drenik zadovoljna razgraničenjem,
jer im je "more najvažnije", pa je popustljiva oko
kopna, Sekolec nije. Sudac Guillaume, kaže joj
Sekolec, nije sklon dijelove južno od Dragonje dati
Sloveniji. Riječ je o području na kojem su, spomenimo,
i zaseoci koji su nekada pripadali Hrvatskoj.
- Gledali smo slike, googlali, gledali Google Earth,
vidjeli Jorasovu kuću... On je rekao: Znate, ovo je
mjesto... Nisam nešto za ekologiju. Taj južni dio je
za komarce i žabe - kaže Sekolec. Posebno mu smeta,
kaže, što "sudac Guillaume daje malo previše važnosti
1955." Naime, te je godine Hrvatski sabor odobrio
prijedlog da se iz NR Hrvatske izdvoji osam sela
(stvarno ih je bilo 25) u župama Pregara, Gradina i
Topolovac.
Zametanje tragova
- Ja sam pripremala naše političare da smo oko
Dragonje izuzetno pesimistični, tako da to u principu
znaju - odgovora mu S. Drenik. Poslije ga pita što je
kolega Vukas rekao u raspravi o kopnu, na što Sekolec
odgovara da je šutio. Simona Drenik odvraća: "Kad nema
ekspertize", a potom Sekolecu govori što bi mogao reći
u raspravi o kopnu, kako uz Dragonju tako i na
sjeveru. Sekolec je nezadovoljan jer "nije uspio
pridobiti suce da jasno kažu da su rijeke granice, a
onda bi on mogao još malo lijevo-desno s granicom".
- A znaš što je važno? - prekida ga Simona Drenik. -
Možda da Guillaumeu jednom samo kažeš da kopno nije
nevažno, da su nam važne samo četiri stvari: nasipi na
Muri koje smo gradili i koji su nam za obranu od
poplave, Brezovec, drage i solana... - savjetovala je
Simona Drenik. - To reci. I ne kompliciraj. On se
možda boji da bi se zakompliciralo, a ti kažeš: Ove
četiri stvari su nam, meni su važne, a čini mi se da
Hrvatima nisu. Ako izgubimo, bit će katastrofa -
savjetovala mu je.
Sekolec traži od Simone Drenik popis "efektivnosti".
Pod "naslovom" (titulus), znanost i praksa
međunarodnoga prava razumijevaju pravnu osnovu države
nad teritorijem. No u dvjema presudama Međunarodnoga
suda - u teritorijalnom sporu Indonezije i Malezije,
te Nikaragve i Hondurasa - pokazalo se da u nedostatku
jačega naslova, efektivnost (effectivités) u pogledu
izvršenja akata vlasti od jedne države može biti
presudno važno.
- Ne samo efektivnosti već i tvoji opisi i primjedbe
- traži Sekolec.
- Tu bih listu dao Dirku (Pulkowskom, službeniku
Suda, op.a.) da je uključi - kaže.
Tada se sudac Sekolec dotiče katastra. Simona Drenik
napominje da su podaci nepotpuni i da ga nije predala
ni slovenska ni hrvatska strana. No Sekolec traži da
ipak pregleda katastar i da mu osigura "streljivo".
- Znaš, ja bih njima rekao: Dragi arbitri, imamo
vrlo nepotpune podatke... Pogledao sam slovenski dio
katastra i dajem vam sljedeće primjere - tu, tu i
tu... Ako tamo ima nečega korisnog, ja bih to predao
kao svoj spis - kaže Sekolec.
- Ne znam koliko ćeš imati vremena u Ministarstvu,
koliko ćeš imati vremena zbog doktorata, a i da te ne
odvuku (na neki drugi posao)? - pita.
- Neće, to je dogovoreno s ministrom - kaže S.
Drenik.
- Da mi daš što više streljiva, lijepo, pregledno,
sektor po sektor. Ja ću to editirati tako da ću reći
da su moji zapisi... Mislim, da im eventualno, čisto
neformalno dam u ruke - kuje plan Sekolec.
Treba napomenuti da su svu dokumentaciju na osnovi
koje bi suci trebali donijeti odluku obje strane
morale predati u memorandumu i protumemorandumu te da
nakon toga, osim ako Sud ne zatraži, nema novih
dokaza.
No dokumente neće slati e-mailom, već Simona Drenik
predlaže Sekolcu da, kad bude u Ljubljani, dođe k
njoj.
- Ako budeš slao dalje te dokumente, onda bi bilo
najbolje da dođeš i doneseš kompjutor. Otvorimo file i
samo prenesemo podatke, zato da ti budeš naveden kao
autor... To je najsigurnije - savjetuje, a Sekolec se
slaže.
Sa sucem na večeri
Kako se kopnena granica nikako nije mogla riješiti
na potpuno zadovoljstvo Slovenaca, sugovornici
dogovaraju utjecaj na jednog od sudaca, Brunu Simma,
koji bi potom mogao sugerirati predsjedniku Suda da se
još malo pozabave tom temom.
- Što ako bi se, recimo, dan prije, ili ne znam kad,
susreo s Brunom? - pita ga Simona Drenik.
- Znaš što, ja ionako imam dogovorenu večeru kod
Brune kući - odgovara joj.
- Aha, super! Njemu bi mogao reći... "Ok,
razumijem", onako lagano, "ali kopno, meni se čini..."
Nemoj mu dati 500 argumenata, već reci: "Pogledaj,
mislim da nije tako." On će, po mome, to prenijeti
Guillaumeu. I ako Simma kaže: "Joj, meni se čini da
bismo kopno mogli još jedanput pogledati." Znaš što
mislim - dodaje Simona Drenik.
- Radit ću na Simmi - obećava Sekolec.
Arbitražni sud nedavno je potvrdio kako će odluku u
slučaju granice između Hrvatske i Slovenije izreći u
prosincu. Odluka je konačna i obvezujuća za obje
strane.
Sandra Veljković, Večernji list /www.hkz-kkv.ch
|