- Kako ste obilježili ovogodišnju obljetnicu pada
Vukovara?
U medijima se pogrešno upotrebljava
riječ 'pad'. Ja bih rekao da je ispravnije i točnije
to nazvati 'okupacijom'. Kao i svake godine, dan
prije obučem se u svečanu odoru i odem na groblje
srbočetničke agresije i genocida, zapalim svijeću na
grobu svoga oca i na središnjemu križu te se u miru
pomolim za sve ubijene domoljube.
- Bili ste prvi zapovjednik
obrane Borova naselja i Trpinjske ceste, a znamo što
se sve tamo događalo. Sjećate li se svih živih i
mrtvih branitelja koji su se zajedno s Vama borili u
obrani grada i koliko ih se okupi svake godine na
obljetnici?
Mnogo je vremena prošlo i jedan dio
događaja i osoba jednostavno je nestao. Mnogo je
branitelja poginulo, umrlo od posljedica torture u
zatočeništvu srbijanskih kazamata, a, na žalost,
mnogi su digli ruku na sebe. Višegodišnjim
sotoniziranjem i oduzimanjem stečenih prava,
branitelji su dovedeni na rub postojanja. Unatoč
svemu, za odavanje počasti na taj dan izdvajaju i
posljednju kunu za putovanje do Vukovara, na čemu im
zahvaljujem.
- Zadnjih nekoliko godina
provlačila se teza u pojedinim medijima da je
predsjednik Tuđman izdao Vukovar. Slažete li se s
time, odnosno je li se moglo pomoći gradu, a nije se
htjelo, kako to vole provući pojedinci?
Naslušali smo se raznih teza svih
ovih godina o tim temama. S pozicije branitelja
grada, mogu reći da je kronično nedostajalo
protuoklopnih sredstava za blisku borbu, kao i
ostalih sredstava i strjeljiva. Pomoć je pokušana
probojem kod Marinaca, ali, na žalost, nije uspjela.
S obzirom na teško stanje u gradu mogao se steći
dojam da nam se ne želi pomoći. U to vrijeme
Hrvatska je napadnuta po cijeloj dužini svojih
istočnih granica i mislim da su se svi što više
htjeli opskrbiti oružjem i različitom borbenom
tehnikom, ali u to vrijeme to nije bilo moguće.
- Kako ste doživjeli i osobno
reagirali na Vladino uvođenje ćirilice u Vukovaru?
Nakon strahovitih zločina i
razaranja grada, to je nevjerojatna i užasna odluka
aktualne vlade koja je tim činom pokazala da ne
poštuje i ne vrjednuje tisuće žrtava koje su svojim
životima osigurale da ti isti sada žive debelo iznad
prosjeka običnoga stanovnika RH. Na taj način u iste
žrtve ponovo pucaju i ponovo ih ubijaju.
- Kako tumačite ponašanje Bojana
Glavaševića, sina Siniše Glavaševića i pomoćnika
ministra branitelja, u odnosu prema Vukovaru, ali i
braniteljima?
Koliko mi je poznato, njegovi
roditelji nisu bili u dobrim odnosima. Majka ga je
odvela u srpski dio BiH. S obzirom na njegove godine
i činjenicu da je iz miješanoga braka, bio je dobar
materijal za oblikovanje, tako da me njegovi istupi
ne začuđuju.
- Prije nekoliko godina javno
ste prozvali ministra Predraga Matića da nije
dragovoljac rata. Stojite li i dalje iza svojih
tvrdnji?
Sve što sam iznosio u javnosti
istina je i naravno da iza toga stojim.
- Što sve zapravo znate o
ministru Matiću iz 1991. Što je radio, gdje, kako?
Veliki dio svojih spoznaja već
nekoliko puta podijelio sam s javnosti i očekujem da
se konačno tim pozabave i institucije ove države jer
bi zakoni trebali važiti za sve jednako.
- Je li Vas ministar Matić tužio
zbog Vaših izjava, odnosno je li Vam se ikada javio
i pokušavao razgovarati s Vama? Ako nije, zašto je
tomu tako?
Iznosio sam samo istinu, a istina se
ne može tužiti. Po zakonima ove države, to su dužni
činiti svi koji saznaju za kriminalne radnje, bez
obzira na to tko ih počinio.
- Sudeći prema registru
branitelja iz kojega je ministar izbacio dragovoljce
Domovinskoga rata, sudeći prema knjigama koje je
izdao, ispada da je Predrag Matić najveći heroj
Vukovara?
Naravno da je zbog kompleksa
mobiliziranoga radio na tome da se ukine status
dragovoljca tako da je i on konačno postao jedan od
pet stotina tisuća istih.
- Kako komentirate činjenicu da
je ovdje riječ o stopostotnome invalidu koji je
nakon što je postalo poznato da će postati ministar
naglo ozdravio?
To je fenomen za Oskara, ali o tome
se treba očitovati Dorh te ministar rada i ministar
zdravstva.
Poltronska vlast i dalje mazi Srbe
i nastoji ih ne uvrijediti istinom o zločinima koje
su počinili
- Slažete li se s činjenicom da
se obilježavanje vukovarske tragedije održava bez
govora dok se, primjerice, u Jasenovcu, doslovno
trgaju tko će za govornicu?
Osim što je teroristima omogućen
opći oprost, vraćena su im i sva prava, a njihove su
žrtve izjednačene s našim žrtvama. Tako je brojka od
1050 nestalih sada narasla na nešto manje od 1700.
To još uvijek nije dovoljno pa ih poltronska vlast i
dalje pazi i mazi te nastoji ne uvrijediti ih
istinom o zločinima koje su počinili. Ipak, njihove
tri ruke važnije su od svega.
- Ima li, po Vašemu mišljenju, nade
da će se srpska zajednica uklopiti u činjenicu da
žive u Hrvatskoj i da se ne mogu ponašati onako kako
se danas ponašaju?
Dok postoje političari trgovci
koji ih drže u zabludi i lažima, mislim da se stanje
teško može promijeniti, iako ima laganih pomaka što
smo mogli vidjeti na prošlim izborima.
Andrea
Černivec, Hrvatski tjednik
dg/www.hkz-kkv.ch |
