S druge strane nevjerojatna je šutnja i Hrvatske
odvjetničke komore, šutnja Pravnih fakulteta u
Hrvatskoj, ali i u BiH i sl.
Od strane političara poput prof.
Dr.sc. Ive Josipovića redovnog profesora Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je donedavno
vodio upravo katedru krivičnog prava, a sad se nalazi
privremeno na položaju Predsjednika RH - brojno puta
stižu iste izjave - to je stvar pravosuđa. Pod riječju
"pravosuđe" misli se samo na sudove Srbije, BiH i
Hrvatske, a ne misli se na Ministarstva pravosuđa koja
nisu pravosuđe već su političko državno tijelo.
U slučaju izručenja branitelja Pudre
ili Hrvatskoj ili Srbiji, ili njegovog puštanja na
slobodu sve je krenulo u pravnom smislu - u krivome
smjeru.
Sama potjernica za braniteljom Purdom
(kao i za drugim hrvatskim braniteljima) koju je
raspisao srpski Interpol, pravno je nevažeća bez
obzira da li je branitelj Purda načinio neko kazneno
djelo ili ne. I po toj pravno nevažećoj potjernici sud
u BiH, ne bi smjeo ni raspravljati o meritumu stvari,
već ju treba samo formalno odbaciti, jer za bilo kakvo
odlučivanje nisu ispunjene temeljne formalne procesne
pretpostavke.
U slučaju Purde, kao prva stvar koja
se trebala procesno formalno pravno riješiti jest
pitanje je li Srbija kao međunarodni pravni subjekt -
pravno aktivno legitimirana tražiti izručenje građana
Hrvatske, za djela počinjena u Hrvatskoj, pa tako i
Purde?
To je pitanje
svih pitanja u slučaju zahtjeva za izručenje hrvatskog
branitelja Tihomira Purde, jer se pojavljuje kao
prejudicijelno pitanje, bez kojeg rješenja, nije
moguće donijeti nikakvu drugu pravno valjanu odluku o
meritumu same stvari tj. da postoji ili ne postoji
činjenični supstrat koji tvori elemente kaznenoga
djela za kojeg ga se tereti i traži izručenje.
To je trbalo biti istaknuto u notama
Ministarstva pravosuđa RH i BiH, prema Srbiji, a ako
Srbija i dalje ustraje na izručenju to je kao
prejudicijelno pitanje trebao riješiti sud u Osijeku,
a i sud u BiH po službenom postupanju, ali i po
uputstvu Ministarstava pravosuđa RH i BiH, ali i same
Srbije, kad bi ona istinski stvar htjela rješavati
pravno, a ne politički.
Kako to izgleda u praksi ilustrirat ću
jednim hipotetskim slučajem. Možete li zamisliti da je
neki amarički kriminalac negdje u New Yorku ubio
dvojicu Hrvata američkih državljana, pa je taj
kriminalac potom pobjegao u Kanadu, i da je za njime
Hrvatska raspisala potjernicu putem hrvatskog
interpola, i Kanada ga po toj tjeralici hapsi. Prvo
što bi američko pravosuđe učinilo - postavilo bi
prigovor kanadskom pravosuđu da Hrvatska nije pravno
aktivno legitimirana tražiti njegovo izručenje. I to
bi sud u Kanadi u jednom danu riješio i ne bi odbio,
već bi odbacio hrvatski zahtjev za izručenje zbog
nepostojanja pravne ovlasti (aktivne legitimacije)
Hrvatske za traženje izručenja. Laički rečeno - taj
kriminalac nije napravio ništa što se tiče Hrvatske,
pa Hrvatska nema ni po kojemu propisu formalno pravo
tražiti njegovo izručenje.
Potpuno je identična situacija sa
hrvatskim braniteljem Purdom. Djela koju mu se
pripisuju, inkriminiraju (bez obzira da li lažno ili
istinito) učinjena su poslije medjunarodnog priznanja
Republike Hrvatske, dakle učinjena su više ne u
Jugoslaviji, ili Srbiji, već u međunarodno priznatoj
državi Republici Hrvatskoj koja je to postala danom
odluke o samostalnosti, a djelo je počinjeno na njenom
teritoriju i nakon proglašenja odluke o samostalnosti.
Za pametnoga je to dovoljno, da što god Srbija navede
u svojim "optužnicama" za donošenje odluke nije
mjerodavno, bilo što da pruži u dokaz svojih tvrdnji -
nije mjerodavno. Mjerodavno je samo da li je formalno
pravno aktivno legitimirana kao pravni subjekt -
tražiti Purdino izručenje ili ne? Odgovor je kristalno
jasan - Srbija formalno pravno i međunarodno pravno
nema aktivne legitimacije za izručnje niti jednoga
hrvatskoga branitelja za bilo kakva djela ili nedjela
počinjena na području suverene države Republike
Hrvatske.
To je trebao biti i pravni i politički
poklič svih hrvatskh političara i posebno -
Predsjednika države, Predsjednika Sabora i
Predsjednice Vlade RH.
Svi oni koji su završili pravni
fakultet, njima se ovakvo "pravno" ponašanje ne smije
i ne može oprostiti. Ako im je to znanje u struci,
kakvo im je tek ono drugo političko koje nikada nisu
ni učili.
I zato hrvatske branitelji - NE BOJTE
SE!
Još mali
dodatak tekstu;
Sjetite se samo kad su počela ratna
događanja u Vukovaru, međunarodna zajednica je poslala
svoje promatrače. Promatrače?! - Što oni imaju
promatrati?! Nije u igri vojni poligon i mirnodopska
vojna vježba! Ili neki viteški turnir. Oni su trebali
promatrati umiranje Hrvatske - in vivo! Njeno zauvijek
nestajanje sa ovih prostora. I o tome su željeli imati
izravne svjedoke, promatranje uživo i neposredno. I
unaprijed su držali spušteni palac prema dolje! Jer su
bili više nego sigurni - u pobjedu. Doista! Više nego
sigurni!
Ali, oni nisu znali da to i neće biti
pravi rat, već - samo bijes poraženog đavola. I naišli
su na narod koji je upravo po tom pitanju u Europi
moralno najjače naoružan. I zato nisu uspjeli. Jer to
je posve drugačiji karakter rata od onog kojeg oni uče
iz svojih vojnih enciklopedija. I nisu znali da je to
posljednji duhovni krik Nemanjićeve dinastije
opsjednute vlašću, koja je samu sebe osudila na
propast jer se i duhovno pridružila silama zla.
(Kad je Nabukodonozor kralj Asiraca,
poslao svoga vrhovnog zapovjednika sve vojske
Koloferna na Betuliju da porazi Židove (koji su bili
gotovo nenaoružani) Holoferno je upozoren da s tim
narodom bude vrlo oprezan, jer da moć toga naroda ne
leži u oružju već u pouzdanju u Boga, i da će se
osramotiti. Ali nije poslušao. I znamo da mu je cijelu
brojnu vojsku porazila samo jedna žena - Judita. I
njemu osobno odsjekla glavu Doista.
Kad su srpski generali Mrkšić,
Šljivančanin i Radić ušli u razoreni Vukovar, na koji
je palo oko tisuću različitih razornih projektila po
glavi stanovnika, (s topničkim dnevnicima) pa su tamo
zatekli tek šačicu branitelja - pitali su ih - Pa
dobro, tko je onda pobio toliku našu vojsku?
Mučeništvo Vukovara je mrlja na
savjesti europskih i UN političara. I zato ne bojte
se! Dolazi novo vrijeme u kojem ćemo mi biti slavljeni
kao moralni heroji - kao heroji Istine, a oni (svi oni
međunarodni čimbenici i svi koji su u toj prljavoj
sotonskoj antimarijanskoj raboti na bilo koji način
sudjelovali) sramit će se i svoje sjene. Tamo se je
zaplesalo plesom ludih.! Ovo što se sada događa to su
samo zadnji trzaji umirućeg Zla...! I još jedan dokaz
da mnogi iz povijesti nisu ništa naučili.
Piše Mile Prpa |