Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   

 

SNAGA BLIZINE     (20.12.2017.)

Zagrljaji i dodiri pružaju nam osjećaj sigurnosti i zaštićenosti

Staja s jaslicama. Krzno koje grije u noći. Dijete se mazno privija uz majčino tijelo. Tamo gdje je toplo, gdje osjeća punu zaštitu. Jer mladi ljudski život je ranjiv. Treba zaštitu. Zato majka s ljubavlju drži ruku oko svog djeteta i svakim pogledom, svakim dodirom daje mu do znanja: "Ti si za mene najveća sreća na svijetu."

Sigurnost znači osjećati se zaštićeno i voljeno. "Sve je u redu. Ništa ti se ne može dogoditi. Ovdje si siguran”, čini se da Marija šapće svome sinu Isusu na slici talijanskog slikara Giovannija Battista Salvi (1609-1685). Na kraju, ali ne manje važno, da bi samu sebe ohrabrila. Jer biblijska je obitelj bila u opasnosti. Kad je Isus rođen, Marija i Josip su morali pobjeći od Rimljana samo s onime što su nosili na sebi.

"Oko godine nula naše ere, legenda o Kristovom rođenju stvorila je nešto što prije nije postojalo u ljudskoj povijesti", kaže psihijatar Daniel Zimmermann, 47-godišnji analitičar sudbine iz Baden-a. "Umjesto bogatstva, u središte ljudske čežnje uselilo se nešto novo: potreba za blizinom, sigurnosti i intimnosti. Oslikana je bliskom vezom između Marije i Isusa. Moglo bi se reći: Isusovo rođenje bilo je i rođenje žudnje za sigurnošću u našem svijetu".

Od tada su, kroz sva vremena, nastajale slike Marije s Isusom. Bilo na ranim ikonama, crkvenim slikama iz srednjeg vijeka ili na novijim prikazima: svi pokazuju idealan odnos majke i djeteta. Nešto što duboko dira ljude. Ljubav koju si svatko želi.

I današnji parovi majka-dijete, zagrljeni, prsa na prsa, srce na srce, kao da su zajedno na nekoj drugoj planeti, djeluju jednako magično. Oni koji ih vide zajedno na kauču sklupčane, dok su svi ostali zabavljeni ukrašavanjem božićnog drvca, njih dvoje čežnjivo ih vraćaju u vlastito djetinjstvo. U vrijeme, kad im je majka iz očiju čitala sve želje, baka pekla pitu od jabuka i božićne kolače, a otac pričao priču prije spavanja. Kada se život osjećao poput bajke.

Žudnja za blizinom i sigurnošću dana je čovjeku u kolijevci. Ta snažna želja jamči opstanak. Bez zaštite i tjelesne topline, čovjek kojemu dulje treba da postane neovisan, bio bi bespomoćno izložen opasnostima koje vrebaju vani. Sigurnost je važna za odrastanje. Samo oni koji se kao dijete osjećaju sigurno, mogu kasnije razviti netaknuti emocionalni život. Iz osjećaja sigurnosti, stvaraju se sigurne veze i osnovno povjerenje. Povjerenje da život može biti dobar usprkos svim nevoljama. "Ako ta nada nedostaje, ljudima će biti bit teško", kaže Daniel Zimmermann. "Djetetu koje nikad nije doživjelo taj ohrabrujući osjećaj, nedostaje unutarnji kompas."

"Sigurnost je univerzalna pojava", kaže profesor psihologije Hans Mogel iz Njemačke. U 19 zemalja, od Engleske preko Tajlanda do Australije i Kostarike, pitao je više od 3'000 ljudi što im znači sigurnost. Bez obzira na to gdje žive, kakav posao rade ili kojoj religiji pripadaju: “sigurnost je čežnja koja ljudima daje snagu", piše u svojoj knjizi “Sigurnost: izvor snage". "Samo onaj koji se osjeća zaštićen, može aktivno oblikovati svoj život i osjećati se ugodno u svojoj koži. Osjećaj zaštićenosti ima pozitivan učinak na zdravlje. Tko se redovito mazi i tijesno uz partnera leži, primijetit će da su mu puls i krvni tlak niži. Stres se smanjuje, osjećaj boli se smanjuje. Da ne spominjem osjećaj usamljenosti koji spontano nestaje u vrijeme intenzivne intimnosti. Zato ljudi i kasnije idu u potragu za nekadašnjom srećom. Nakon izgubljenog raja. Zemljom obilja vlastitog djetinjstva, gdje su dobili zagrljaje, poljupce i ohrabrenje, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu."

Stoga svi gradimo vlastiti krov nad glavom, kako bismo se udobno smjestili. Kako bismo se povukli i odmorili, opustili se, napunili energijom. Kako bismo u krevetu, uvaljeni u debele pokrivače, ponovno osjetiti toplinu gnijezda i zaboravili sve neugodno. Jer, vlastita četiri zida sigurno su utočište od teškog svijeta činjenica. Mjesto koje nas štiti od stvarnih i percipiranih opasnosti. U starijoj dobi ljudi čak trebaju dodatnu dozu sigurnosti, što im omogućuje da pronađu uporište, jer tijekom godina postaju ranjiviji. Povjerenje i blizina neposredne okoline također su dio sigurnosti. Prisutnost prijatelja koji jamče ljudsku toplinu. Obitelj koja može biti poput stijene u valovima. Ljudi od povjerenja koji nas nose i ako treba mogu priskočiti u pomoć.

Kruna sigurnosti je ljubav. Zato što daje osjećaj zaštite i razumijevanja - bez nepotrebnih riječi. Bilo koja ljubav, čak i u kasnom dobu, u izvjesnom je smislu povratak u sigurnost koju je čovjek upoznao u djetinjstvu i više je ne želi izgubiti. Sigurno mjesto s kojeg može novo otkriti i zavoljeti.

Priredila Dunja Gaupp

www.hkz-kkv.ch

150 - 2017

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch