Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SOCIJALISTIČKA EUROPA      (07.12.2011.)

"Za tri do pet godina riješit ćemo nezaposlenost"

izjavljuje don Ivan Grubišić - Savez za građansku i etičku Hrvatsku (Večernji list, 24.08.2011.) i nadodaje: "Prihvate li se naša načela po kojima treba urediti Hrvatsku, jamčimo da ćemo za tri do pet godina riješiti zapošljavanje, odnosno pravo na rad, pravo na dom i pravo na građansko dostojanstvo".


Propustio je reči kome je to, gdje i kada osporeno pravo na rad ili pravo na dom, kao i to da pravo na građansko dostojanstvo uništavaju oni koji su u blato bacili naše generale i branitelje.

Don Grubišić, kao i ostali kukurikavci, lijeve su orjentacije i navodno socijalno osjetljivi. Socijalisti su i u Europskoj uniji vrlo glasni i revni u kupovanju socijalnog mira, socijalnom pomoći. Kamo je to dovelo članice EU, vidimo - na rub financijskog ponora.

Zemlje članice EU gotovo da se više i ne mogu reformirati. Model države koja svima ugađa i pomaže - socijalne države - model je koji ne funkcionira. Samo to nitko od socijalista ne želi priznati, jer bi time ugrozili svoje položaje.

Dok se Europa s mukom pokušava izvuči iz teške recesije, u Kini i Indiji su svi strojevi u punom pogonu. Ako ništa drugo, Europa je ipak uočila tu novu dinamiku na svjetskom tržištu. Naime, nedavno je počela dogovarati slobodnu trgovinu s Indijom i drugim azijskim državama (udruženje južno-azijskih nacija). Neuspjeh tih razgovora nije mogao ostati nezapažen u medijima. Pregovori EU s azijskim privrednim "tigrovima" pali su u vodu. Zašto? EU je inzistirala na zabrani rada djece, zaštiti okoliša i jamstvu određenih socijalnih standarda. Azijati su se ljubazno zahvalili i odbili potpisati, a trgovačke ugovore napravili su sa SAD i Australijom.

Širenje socijale

To je samo jedan od mnogobrojnih primjera koji dokumentira galopirajući gubitak realnosti socijalnih EU država, među kojima će se izgleda uskoro naći i Hrvatska. Umjesto da se svesrdno pozabave činjenicom da će više od dvije milijarde Indijaca i Kineza odrediti ekonomsku budućnost našeg društva, EU države se grčevito drže zastarjelog društvenog modela - upravo toga previše pristojnoga socijalnog društva.

Nevjerojatno, ali istinito: jedna EU država kao što je Njemačka investira 2/3 svoga državnog proračuna od 290 milijardi eura u socijalna davanja i dužničke usluge. U Njemačkoj ca. 60 % biračkog tijela direktno ili indirektno profitira od države. Prije svega zahvaljujući preopterečenom socijalnom sigurnosnom sistemu koji kao posljedicu ima državno zaduženje 2,5 puta veće od BDP-a. Nekadašnji socijalistički ministar privrede Wolfgang Clement izjavio je nedavno da su to "ispadi, koji će teško opteretiti sigurnosni sistem slijedeće genereacije, koji javne djelatnosti tjeraju u spiralu zaduženja zbog čega one neće biti u stanju kontrolirati buduće izazove naše zemlje".

Što vrijedi za Njemačku, vrijedi i za cijelu EU. Stalno proširenje socijalnih davanja građanima - i onima koji nisu uistinu potrebiti - stalno povečanje prelijevanja novca u socijalu, doveli su EU na rub fiskalne propasti. Financijske obaveze socijalne države u korist njezinih teško razmaženih birača daju se ispuniti samo putem eskalirajućeg zaduženja. Jahanje je to na tigru, koje će tragično završiti u onom momentu kada tržište kapitala ne bude više htjelo posluživati nezasitnu glad EU-država.
Taj je razvoj doveo do brisanja programskih razlika između socijaldemokrata i građanskih političara, isto kao i u Hrvatskoj. Doduše, nova građanska vlada u Njemačkoj obećava svojim građanima smanjenje poreza, ali u svom napuhanom budžetu ne vidi nikakav potencijal za uštedu. Naprotiv - i ona nadograđuje socijalnu pomoć. Brojke na satu zaduženja vrte se u međuvremenu tako brzo, da prijete požarom. Isto se će se dogoditi i Hrvatskoj.

Pametni ljudi uče na tuđim grješkama, budale na svojim vlastitim. Europa nije ništa naučila iz iskustva komunističko-socijalističkih zemalja, gdje je prelijevanje novca iz fonda u fond bila uobičajena praksa, a Hrvati su zaboravili kako im je stvarno bilo.

Kakvu ulogu u toj uistinu opasnoj situaciji igra EU?

Ona predstavlja idealiziranu točku kojoj se pribjegavaju svi političari koji su izgubili svaku vezu sa stvarnošću. Umjesto da kod kuće reformiraju propali politički model, političari pojedinih država i eurokrati zajedno se trude socijalnu državu postaviti na internacionalnu razinu. Usklađivanjem europskog socijalnog i ekološkog standarda i time povezanom samoizolacijom na van, političarima Njemačke, Francuske, Italije i Engleske uspjeva isključiti nepoželjnu tržišnu utakmicu unutar EU.

Europska super država, slika je nacionalne države. Ona svoj smisao nalazi u preraspodjeli - bilo u uslugama avanturističke socijalističke poljoprivrede ili pod parolom regionalnog razvoja. Lisabonski ugovor zaklinje se na "solidarnost" unutar članica i osigurava Brislu više kompetencije u području zaštite okoliša, zdrastva, socijale i vanjske trgovine.

Noviji napadi EU na porezni sistem i bankovne tajne u Švicarskoj, objašnjavaju se upravo tom pozadinom. Kao ne članica, Švicarska, zemlja u srcu Europe, drsko izbjegava "trud harmoniziranja" EU, a time i planiranja uvjeta natječaja na najnižem mogućem nivou. Bazirani na socijalnim obavezama države, okvirni uvjeti EU prostora ne mogu se napraviti atraktivnim. Stoga se okvirni uvjeti alternativnog prostora pokušavaju napraviti neatraktivnim. Bilo u Švicarskoj ili u Indiji i Azijskim državama.

Socijalna država je utopija

Nedavno je Njemačka proslavila 20 godina od pada berlinskog zida. Ujedinjenje Njemačke predstavlja interesantan primjer za logiku EU socijalne države. Nakon raspada socijalizma zapadna je Njemačka stajala pred problemom kako integrirati jedno privredno opustošeno područje sa 16 mil stanovnika. U ono je vrijeme istočna Njemačka trebala privredno dostići zapad, što se moglo postići atraktivnim investicijskim uvjetima, niskim porezima i minimalnom birokracijom. Ali, razmaženim građanima zapada, takva konkurencija unutar vlastite zemlje nije bila atraktivna. Zato su se odlučili napuhanu zapadnu državu izobilja, jednostavno preslikati na istočni dio. Prijedlozi za posebnu privrednu zonu bili su elegantno gurnuti u stranu. Rezultat je poznat. Zapadni dio je samo još nekoliko godina mogao zadržati svoje izobilje, a istok je postao stanovništvom opustošena industrijska pustinja čiji su stanovnici dobrim dijelom umirovljenici i primatelji socijalne pomoći.

Dok razmahano tržište Azije iz siromaštva diže milijune ljudi, kvaliteta života naglo raste i omogućava nastajanje novog srednjeg društvenog sloja, tvrđava Europa se zabarikadirala u socijalnom muzeju. Odavno je očevidno da je socijalno-ekonomski politički model zapadne Europe propao. No, nedostaje snage za priznanje realnosti. U Europi se rađe koncentriraju na zabranu reklamiranja alkohola ili starih svjetiljki, spašavanju industrijskih poduzeća subvencijama i velikim narudžbama, i kupnju građanskog mira neodrživim socijalnim obećanjima.

Dok u Indiji i Kini građani oko svojih vlada grade živo civilno društvo, Brisel se razvija u jedan dekadentan centar lobista i svakojakih manipulacija. Nakon što su EU države, prije svega Španjolska i Velika Britanija, teško pogođene zadnjom krizom tržišta nekretnina i financijskom krizom, model države izobilja se urušava i približila svojoj propasti.

I baš u to vrijeme Hrvatska bi trebala pristupiti toj i takvoj Europskoj zajednici! Doduše, sličnosti su nam velike. Hrvatska se još nije riješila socijalističkog načina razmišljanja "da se država mora brinuti za čovjeka", a EU ga je usvojila u vrijeme izobilja koje je nastalo na temelju ne socijalističkog, nego kapitalističkog načina rada i razmišljanja.

Izjave poput one don Grubišića da će "riješiti zapošljavanje, odnosno pravo na rad, pravo na dom i pravo na građansko dostojanstvo", isprazne su riječi, jer ta prava ni do sada nisu bila osporena. Treba riješiti problem gdje naći radno mjesto, ako ne postoji proizvodnja? Pitanje je, tko će investirati u bilo kakvu vrstu proizvodnje, ako država propisuje zakone koji poduzetnicima uskraćuju slobodu personalne politike? Ako namješteniku nije moguće dati otkaz bez da se odmah svi pobune i izađu na ulice, onda će svaki razuman poslodavac nastojati raditi s čim manje ljudi i s ugovorima na određeno vrijeme. Jer on je taj koji snosi riziko poslovanja i mora imati mogućnost brzog reagiranja na tržišnu situaciju.

Političari bi dobro uradili kada bi tu realnost primili na znanje i prilagodili joj svoje postupke. Država se mora maknuti iz javnih usluga, mora razgraditi birokraciju, smanjiti poreze, mora štedjeti u vremenima koja su dobra, da bi u teškim vremenima mogla investirati i pokrenuti privredu. Država mora osigurati infrastrukturu koja će olakšati proizvodnju i komunikaciju, a socijalu ograničiti samo na stvarno teške slučajeve. Potrebni su hrabri koraci naprijed, nikako unatrag u socijalističko-sklerotičnu prošlost.

Piše: Dunja Gaupp

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch