Prošla su vremena kada je seks sve prodavao, kada su uz sise i guzice na plakatima reklamiralo čak i gedore, čarape, ili novi modeli kombajna. Danas je novi trend u marketingu provokacija zamotana u demagogiju društvenog angažmana.

Benetton je već godinama najpoznatiji po takvoj vrsti samoreklamiranja. Posljednji slučaj u kojem se Benedikt XVI. i kairski imam žvale, samo je posljednja slika u kojoj Benetton parazitira na jakim simbolima ili tuđoj patnji i nevolji kako bi promovirao svoje šareno smeće. Nema mnogo vremena kako je isti Benetton šokirao svijet i "ove prostore", kada je u svrhu svoje reklamne kampanje iskoristio autentičnu odoru ubijenog hrvatskog vojnika iz BiH na kojoj je još svježa krv toga čovjeka. Ili kada je donio stravičnu sliku umirućeg od AIDS-a na kojoj stoji njihov logo.

Perverzija

Slika one anoreksične manekenke koja sablasno bulji s plakata sa stršećim kostima, već je opće mjesto njihovog marketinga. Kao i objava fotografija osuđenika na smrt ili eksploatacija gladne afričke djece uz pomoć koje, zajedno s ugojenom bjelačkom djecom, rade na humanom osvješćivanju svijeta. U slučaju pape i imama, Benettonovci tvrde kako su željeli poslati poruku tolerancije i mira, kao što u svim drugim navedenim slučajevima, kao, ne reklamiraju sebe i svoje proizvode, nego pronose etičku misiju o poštivanju različitosti i pravde u svijetu pa onaj tko kupi njihov proizvod kupuje upravo takav visoki etički i humani identitet. Ova vrsta marketinga je oblik najsramotnije instrumentalizacije i parazitiranja na tuđoj patnji i tragediji umotana u humanitarni angažman i "senzibiliziranja javnosti" za probleme rata, mira, anoreksije, različitosti i društvene pravde...
Benetton vam zapravo ne prodaje svoje šarene artikle nego svjetonazor s multikulturalnim, humanim i tolerantnim porukama punim čovjekoljublja. Koje li perverzije!

Granica dobrog ukusa i ljudskih prava

Kako kapitalizam u svojoj naravi živi od tuđe nevinosti i eksploatacije, nije ništa novoga niti sablažnjivoga, sve dok se ne prijeđe granica dobroga ukusa i osnovnih ljudskih prava, što je Benetton u svojoj "umjetnosti" odavno učinio, posebice kada se usporedi kako sami žive vrednote koje propagiraju. Naime, ova multinacionalna kompanija, za koju u trećem svijetu rade raznobojna maloljetna djeca i po deset sati dnevno za plaću od nekoliko eura po danu, gdje se žene svih boja koža tretiraju kao tegleća marva bez ikakvih prava, simbol je svega najgorega na ovome svijetu. Ne trebamo ići u treći svijet da bi se raskrinkala njihova parazitska ideologija i propaganda, dovoljno je ostati u Osijeku i pitati radnice Benettona u bojaonici za koliko novca rade u neljudskim uvjetima, koliko puta smiju ići na pišanje, što im se događa u slučaju zdravstvenih problema, kada i pod kojim uvjetima smiju na godišnji...
Zapravo, teško je reći radi li se tu o tvornicama ili o radnim logorima. Papa i imam koji se žvale, samo je još jedna u nizu njihove demagogije umotane u umjetnost. Benetton parazitira na jakim simbolima, na ljudskoj patnji i patnji svojih radnika. Tko nosi njihov logo, tko kupuje njihovu robu, može li to činiti mirne savjesti? Svakome na izbor.

Piše: Ivica Šola
Glas Slavonije