Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, svjedočila je 4. travnja o.g. pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu kao svjedok Hrvatske

Rekla je da je Vlada Srbije desetljeće uoči rata 1991. vodila "krstaški rat" protiv Jugoslavije "uništavajući sve federalne institucije savezne države" i da je krajem 20. stoljeća počela provoditi "projekt ujedinjenja svih Srba" koji je nastao još u 19. stoljeću.

"Srbija je Jugoslaviju oduvijek razumijevala kao Veliku Srbiju ... Srbija je uvijek negirala identitet i prava Hrvata, Makedonaca i drugima tvrdeći da su Hrvati ustvari Srbi durge vjere, da su Muslimani Srbi druge vjere, itd. Od smrti Josipa Broza Tita nijedna druga republika osim Srbije nije razmmišljala o odvajanju i odlasku iz Jugoslavije."

Srpski nacionalni program odigrao je ključnu ulogu u tragičnom raspadu Jugoslavije, rekla je. Amandmane na Ustav Srbije iz 1990, Biserko je nazvala "prvim secesionističkim dokumentom" u nekadašnjoj Jugoslaviji, kojim je Miloševiču bilo omogućeno nastaviti kampanju. JNA je bila pod kontrolom Srba, a vlasti Srbije su pripremale scenario za raspad Jugoslavije.

Zastupnik Srbije, Novak Lukić, upitao ju je na osnovu čega su zasnovane njezine tvrdnje o desetogodišnjoj pripremi Srbije za raspad Jugoslavije. Biserko je odgovorila da o tome svjedoče "brojni javni dokumenti i medijske najave rata kojima se srpski narod pripremao za ono što će doći. Od 1988. do 1991. inzistiralo se na tezi da je srpski narod žrtva obje Jugoslavije i najavljivao genocid prije svega u Hrvatskoj i BiH. Taj pogled na krizu u bivšoj Jugoslaviji zaokružen je Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, a zastupali su ga brojni akademici, Srpski pokret obnove i Srpska radikalna stranka u svojim programima. Srbija je ukinula status autonomije Vojvodini i Kososvu. Imala je dakle 4 glasa, nasuprot glasova Hrvatske, BiH, Solvenije i Makedonije, te na taj način blokirala savezno predsjedništvo i njegov rad, čime je prestalo funkcioniranje savezne države."

Savezna vojska je, prema njenim rečima, 1991. stala na srpsku stranu, de fakto i javno.

(hkz)