Rođen je u Zagrebu 31. listopada 1825. godine u
intelektualnoj obitelji.
Otac mu je bio profesor povijesti na Zagrebačkom
sveučilištu, a majka mu je bila učiteljica. Završio
je studij prava, bio pisac i govorio je desetak
stranih jezika. Najbolji prijatelj cijeloga života,
još iz gimnazijskih dana, bio mu je Otac Domovine
dr. Ante Starčević. Zajedno su osnovali, 1861.
godine, Hrvatsku stranku prava.
Dr. Ante Starčević, kao što znamo, bio je ideolog
hrvatskoga državnoga prava, utemeljenog na hrvatskoj
povijesti od stoljeća sedmog, kada smo imali svoje
samostalne države, kneževine i kraljevine, sve do
1102. godine, kada smo ušli u Personalnu uniju sa
Mađarskom, i 1526. godine s Austrijom, ali smo kroz
svoj Hrvatski državni sabor sačuvali kontinuitet
svoje hrvatske državnosti, do ostvarenja u
Domovinskom ratu svoje suverene, samostalne i
slobodne Republike Hrvatske.
Dr. Eugen Kvaternik je bio nestrpljiviji i u svoje
vrijeme je teško podnosio dominaciju Austrije i
Mađarske nad hrvatskim narodom. Djelovao je već tada
i u međunarodnom revolucionarnom pokretu, te je se i
na međunarodnom planu najprije pokušavao izboriti za
oslobođenje Kraljevine Hrvatske, kako se tada
govorilo "od švapsko-mađarskog gospodstva".
Bio je, u nekim razdobljima, i zastupnik Hrvatske
stranke prava u Hrvatskom saboru, ali kako je uvijek
bio beskompromisan borac za hrvatska prava, to su ga
austrijski i mađarski moćnici, uz pomoć tadašnjih
domaćih izdajnika, kojih je uvijek bilo, kao na
žalost i danas, najviše u zastupničkim mandatima
onemogućavali. Poznate su riječi dr. Ante
Starčevića: "Uistinu, mi Hrvati doživjesmo što
ne doživi ni jedan drugi narod - kad nas tuđe himbe
ne prevariše, tuđe spletke ne spletoše, kad nam
nikakva izvanjska vlast ne skloni narod na poniženja
i sramotu, nego to sve učiniše protiv pravu i volji
naroda njegovi domaći izrodi." (Iz knjige
"Nekolike uspomene", Zagreb, srpanj 1870. godine).
Eugen Kvaternik je znao da je veliko nezadovoljstvo
hrvatskoga naroda, osobito nakon Hrvatsko-mađarske
nagodbe 1868. godine i mislio je to nezadovoljstvo,
kako u narodu, tako i u redovima hrvatske krajiške
vojske, iskoristiti za opći narodni ustanak. Imao je
svoje suradnike i potporu nekoliko stotina krajiških
vojnika, a mislio je da će se ustanak brzo proširiti
i na ostale. Osnovali su privremenu hrvatsku vladu
na demokratskim principima, na čelu sa Eugenom
Kvaternikom, te planirali osvojiti Rakovicu, kao
sjedište privremene vlade.
Krenuli su ustanici sa hrvatskim zastavama 8.
listopada 1871. godine iz mjesta Broćanac blizu
Rakovice. Međutim, brzo je reagirala austrijska
vojska i opkolila cijelo područje. Ustanici su se
nastojali probiti prema Bosni i pri tom su, u mjestu
Klanac, poginuli vođe ustanka Eugen Kvaternik, Ante
Rakijaš i Vjekoslav Bach, te mnogi pobunjeni
vojnici.
Nakon sloma pobune nastale su teške represalije
nad hrvatskim narodom. Mnogi su uhićeni i suđeni na
teške robije, pa i na smrt. Uhićen je tada bio i dr.
Ante Starčević, kao i cijelo vodstvo Hrvatske
stranke prava, ali, kako im nije dokazano da su
znali za pripreme, oslobođeni su nakon višemjesečne
istrage. Djelovanje Hrvatske stranke prava bilo je
zabranjeno sve do 1878. godine, a njihovo glasilo
"Hrvatska" obustavljeno.
Prvi spomenik Eugenu Kvaterniku postavljen je u
Rakovici 4. listopada 1933. godine, autora Marijana
Matijevića, učenika Ivana Meštrovića. Taj spomenik
je uklonjen odmah nakon 1945. godine, a na to mjesto
je postavljen spomenik palim partizanskim borcima.
Nakon više godina sami su ga ponovno postavili na
malo udaljenije mjesto.
Za vrijeme Domovinskog rata četnici su okupirali
Rakovicu, sve hrvatsko stanovništvo protjerali, a
kuće spalili. Spremnik Eugenu Kvaterniku su
devastirali, odbacili i na njemu vježbali gađanje.
Nakon Oluje nađen je teško oštećen, te je
restauriran i ponovno postavljen na svoje mjesto, te
svečano otkriven 8. listopada 1996. godine, povodom
obilježavanja 125. obljetnice Rakovičke bune.
Godine 1921. u organizaciji Braće hrvatskoga
zmaja, kosti Eugena Kvaternika i njegovih suboraca
Ante Rakijaša i Vjekoslava Bacha svečano su
prenešene u Zagrebačku katedralu, u grobnicu iznad
oltara, s hrvatskim banom Petrom Zrinskim i knezom
Franom Krstom Frankopanom, osuđenim i ubijenim u
Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, u vrijeme
austrijskog cara Leopolda I, iz razloga što su se
zauzimali za samostalnu i slobodnu Hrvatsku. Kosti
su im, u organizaciji iste udruge, prenešene u
Zagrebačku katedralu 1919. godine.
Eto, kako završavaju hrvatski domoljubi i
velikani, ako nemamo svoju samostalnu i slobodnu
državu Hrvatsku, ako nam upravljaju tuđini ili
veleizdajnici iz našega naroda.
Stoga, u znak zahvalnosti i sjećanja na svoje
stradale velikane, budimo, uz molitvu, promišljeni i
oprezni i na ovim sadašnjim predstojećim izborima,
te glasujmo za Domoljubnu koaliciju, na čelu sa
obnovljenim Tuđmanovim HDZ-om.
Srdačan pozdrav i Božji blagoslov!
Dr. Ružica Ćavar,
počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i
obitelj i
počasna članica predsjedništva Hrvatskog
žrtvoslovnog društva
www.hkz-kkv.ch
|
