16. prosinca 1866. u Zagrebu je otkriven veliki spomenik slavnog narodnog vođe, koji je i danas jedan od najdojmljivijih simbola hrvatskoga prkosa i borbe za slobodu. Veličanstvena statua, prvi zagrebački spomenik u bronci, rad je glasovitog bečkoga kipara Antona Dominika Fernkorna. Zanimljivo je da je davna svečanost snimljena i na fotografiji Franje Pommera koja se smatra prvom reportažnom snimkom u Hrvatskoj. Ni Beč ni Pešta nisu blagonaklono gledali na podizanje spomenika banu Jelačiću, jer su u to doba ojačali Mađari pregovarali s Habsburzima o preustrojstvu monarhije.
A Jelačića su smatrali zatornikom svoje revolucije!
No unatoč svim teškoćama, osobito onima financijskima, hrvatski je narod dobrovoljnim prilozima sakupio potrebna sredstva pa je spomenik dovršen i postavljen na istoimenom zagrebačkom trgu.
Mnogi protunarodni režimi nisu se usudili dirati taj veličanstveni simbol hrvatstva. Tek 1947. godine komunistički su moćnici potajno i protuzakonito rastavili i maknuli Jelačićev spomenik. Taj se barbarski čin opravdavao neutemeljenim Marxovim ocjenama o “kontrarevolucionarnoj ulozi Hrvata” u 1848. godini, a htjeli su se prigušiti i hrvatski nacionalni osjećaji.
Od potpune propasti spomenik je spasio dr. Antun Bauer koji je njegove dijelove čuvao u podrumu zagrebačke Gliptoteke, čiji je bio ravnatelj. Jedan od prvih poteza nove demokratske vlasti u Hrvatskoj bilo je vraćanje spomenika i Jelačićeva imena glavnomu zagrebačkom trgu. U velikom slavlju ban Jelačić je ponovno isukao sablju na mjestu odakle je u dramatičnim okolnostima krenuo sa svojim četama u borbu za opstojnost hrvatskoga naroda.
|
