Zamisao o podizanju u istočnome Sarajevu spomenika atentatoru Gavrilu Principu, koji je u Sarajevu 28. lipnja 1914. hitcima iz pištolja ubio prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, ne bi bila samo dodatna politička podjela toga grada nego nadasve uzdizanje na pijedestal budućnosti - terorizam, jedan od najvećih globalnih zala današnjice koji osuđuje čitav kulturni svijet.

To bi bila, istodobno, jedna drska demonstracija zločina crnih ruku, kakvim inače obiluju prostori u dosegu velikosrpskih interesa, i to nakon što završe Zimske olimpijske igre u Sočiju, koje će u veljači proteći u znaku posebnih mjera predostrožnosti zbog straha od terorizma.

Ubojstvo Ferdinanda u Sarajevu bilo je okidač početka Prvoga svjetskog rata koji je prouzročio višemilijunske žrtve. Osim što bi podizanje takva spomenika na jednome zapaljivom i nestabilnom geopolitičkom području moglo dovesti do novih nasilja, ono bi bilo vjetar u leđa na početku ovoga stoljeća velikosrpskome programu koji je bio uzrokom golemih žrtva tijekom prošloga stoljeća, od Prvoga svjetskog rata do zaključno velikosrpske agresije na BiH i Hrvatsku.

Dodatni spomenik teroristu u Beogradu bio bi novi znak da ne samo što nije završio Prvi svjetski rat, nego da se nije odustalo od velikosrpskoga projekta. Upozorenje da Beograd, nasuprot početku pregovora o pristupanju EU, nastavlja sa svojim starim planovima, i svime onime što je dobro opisao i raščlanio u svojoj knjizi 'Svjetski rat i Hrvati' Ivo Pilar, nasuprot maglama koje je proizveo Jugoslavenski odbor i svega što je derivirano iz njega kao lažno jedinstvo, čak i pod okriljem socijaldemokracije i komunističke partije, jer se uvijek radilo o zadovoljenju velikosrpskih apetita.

Odmah nakon balkanskih ratova, kako piše Pilar, nisu srpska javnost ni novinstvo niti tajili da je dioba Austro-Ugarske i stvaranje velike Srbije iz njezinih jugoslavenskih krajeva samo pitanje vremena - dies certus on, incertus quondo (Dan koji će doći, ali se ne zna kada.).

Potporu za ovo svoje uvjerenje našla je Srbija u besprimjernome uspjehu svoje propagande u hrvatskim zemljama. Ne samo da je pretežni dio pravoslavnoga življa bio dobiven za beogradske planove nego je i kod Hrvata postizavala uspjehe s kojima nije ni računala, piše Pilar. Pritom upozorava kako je Srbija spretnom agitatornom politikom, tendencioznim podupiranjem našega obrta vojnim liferacijama, zatim prigodnim odlikovanjem i podupiranjem hrvatskih umjetnika, književnika, glumaca i ostalih u javnosti vidljivih ljudi, postizavala sve veći upliv u Hrvatskoj tako da se u Srbiji uvriježilo uvjerenje: Hrvatska je zrela da padne Srbiji u krilo, Hrvati će podupirati Srbe kad dođe do obračuna s Monarhijom. lako je Pilar očekivao novi preporod nakon velikoga potresa - Prvoga svjetskog rata, hrvatski je narod upao u velikosrpsku klopku, u kojoj je ostao zarobljenikom, na razne načine, do pojave Franje Tuđmana na hrvatskoj političkoj sceni.

U hrvatskim izdanjima povijesti, kao i Općoj enciklopediji JLZ-a, jedan nesumnjivi terorist bez kolebanja je prikazivan kao nacionalni junak. Desetljećima se oko toga terorista stvarala junačka jugomitologija. Bratstvo i jedinstvo dokazivalo se, valjda, i time da su u atentatu na Ferdinanda sudjelovali Srbi, Hrvati i Muslimani. Citirane su njegove riječi prilikom sudskoga postupka: 'Ja sam nacionalist Jugoslaven. Moja je težnja ujediniti sve Jugoslavene u kojoj bilo državnoj formi i osloboditi ih od Austrije'.

Gotovo stotinu godina knjiga Ive Pilara 'Svjetski rat i Hrvati' iz 1915., u kojoj je razobličena lažna politika hrvatsko-srpskoga narodnog jedinstva, ali i velikosrpski planovi, ostala je prešućena i nedostupna široj javnosti. Nešto slično kao što je ostala nerazjašnjena i smrt Ive Pilara 1933. Slika o Prvome svjetskom ratu kao imperijalističkome i osvajačkom, sadržavala je, međutim, jedan veliki paradoks, proizveden u jugoslavenskim historiografskim radionicama, koje su prikazivale sudjelovanje Srbije u tom ratu kao osloboditeljsko.

Srbija je u Prvi svjetski rat, to treba biti konačno svima jasno, ušla s jasnim osvajačkim planovima i apetitima - stvaranja Velike Srbije, stoje ostvarivala gotovo čitavo stoljeće. Pred hrvatskom je historiografijom otkopati ideološke naslage i objektivno prikazati uzroke i posljedice toga rata jer su uvelike utjecali na sve što se dogodilo do kraja stoljeća, kad se na koncu velikosrpska agresija obrušila na Hrvatsku i BiH.

I danas upozoravajuće zvuče Pilarove riječi da malo ima naroda koji su tako izloženi neprijateljstvima, sa svih strana kao mi Hrvati. Mi imamo neprijatelja, koliko ima strana svijeta, tvrdio je.

Pobjedom nad srpskim agresorom u hrvatskome obrambenom ratu 1991. - 1995., ne samo što je stvorena hrvatska država nego se raspalo još jedno, u povijesnome nizu, lažno jedinstvo, ovoga puta ono hrvatsko-srpsko. Braneći velikosrpski memorandumski projekt, hrvatski Srbi koji su se uvijek orijentirali po Beogradu, okrernuli su se protiv svoje Domovine i na kraju nakon olujnoga poraza pobjegli glavom bez obzira.

Arogantno, kao da se ništa nije dogodilo, sada nanovo pokušavaju lažnjacima, u prigodi božičnoga slavlja po julijanskome kalendaru, uspostaviti neko novo, ali ništa manje dvojbeno, političko i kvazielitističko jedinstvo. U tome ozračju patrijarh srpski Irinej drsko je objavio novi teritorijalni ustroj Hrvatske na eparhije, bez političkog odgovora hrvatskih vlasti.

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, nasuprot svim podjelama i lažnim jedinstvima - talijanaškim, austrofilskim, madžaronskim i jugofilsko-veliko-srpskim - koji su tijekom povijesti uvijek onemogućavali iskorak hrvatskome narodu, stvorio je "temelje za izgradnju moderne europske države i novoga hrvatskoga narodnog jedinstva, koje nakon petnaestogodišnjega zastoja sada ponovno ima priliku pokazati svoju snagu.

Podizanje spomenika Gavrilu Principu u Sarajevu bio bi nesumnjivo žestok udar na BiH, ali i upozorenje svim državama koje su bile žrtvama velikosrpskoga projekta da im narodna obrana, kako bi rekao Ivo Pilar, mora ostati temeljna orijentacijska točka njihove politike i narodne organi-zacije, raznim kišobranima usprkos.

Piše: Marko Curać, Hrvatski tjednik
30.01.2014.