Usput, 17. studenog prošle godine prigodom pravednog
oslobađanja naših generala u Haagu ritualno je, po ne
znam koji put, zapaljen hrvatski državni stijeg usred
Beograda, ali i na prepunom stadionu kod nogometne
utakmice Rad-Hajduk (iz Kule, Vojvodina); kakva samo
šačica 'naprednih' radikala!
Ali, idemo dalje: Kukavna hrvatska
politička 'elita' prihvatila objeručke tu Nikolićevu
ispriku kao da se Srebrenica nalazi u Hrvatskoj, a
nije ni u 'Bosni' nego, sramote li međunarodne, u
Dodikovoj 'RS'., kao da je Ratko Mladić bio
bosansko-srpski general, a njega plaćala JNA-centrala
iz Beograda po nalogu 'hrvata' Veljka Kadijevića,
danas Moskovljanina!
Raspisali se jednako kukavni,
(anti-)hrvatski 'neovisni' mediji, a glasno kukuriče i
Radmanovo 'Prisavlje' o velikom zatopljenju naših
odnosa sa Srbijom, u 'regionu'. A vrijedna Pusićka
pozvat će 'vasceli' srbijanski vrh u Hrvatsku da nam
uveličaju pristup Europi, 1. srpnja og., blago nama!
Stiže odmah i reakcija s Istoka, kao izvidnicu šalju
nam 'komšije' moćnog srbijanskog Vučića kojeg će,
vjerovali ili ne, po državnom protokolu primiti cijeli
politička 'elita' RH uključivo i Pusićka,
eu-ministarka!
Tko je taj 'veleglavati gospodin'? -
Aleksandar Vučić je doslovno 'čovek za sve'! Ovo što
slijedi sastavljeno je prema radio-emisiji 'Sendung
vom 30. Juli 2012., Radio forum, Funkhaus Europa':
Nakon skoro četvrt vijeka, od kako je
u Srbiji na vlasti višestranačje, jedan-jedini
partijski lider kontrolira sve ključne poluge vlasti u
zemlji. To je predsjednik Napredne Stranke, Aleksandar
Vučić, dakle stranke koja je proistekla iz bivše
Šešeljeve-pročetničke, Srpske radikalne stranke.
Mladi vučić promijenio je četničku
dlaku, a ćud??
Čak i nekadašnji komunistički režim
držao je nepoćudnom definiciju takozvane 'akumulacije
vlasti', koja je korištena u forumima kada bi se neko
dokopao previše vlasti. Kako do nje ne bi došlo,
posebno se pazilo onda, a i od kako je početkom 90-ih
u Srbiji uvedeno višestranačje, da jedan čovjek
istovremeno ne drži kontrolu nad aparatom sile, a
posebno ne nad obavještajnim službama. Posljednji
veliki gospodar tajni (života i smrti!) bio je
Aleksandar Ranković, ali je i on nad sobom imao ne
samo svemoćnog JeBoTe-a nego i partijski sistem koji
ovako nešto nije dozvoljavao.
Vremena su se izgleda promijenila, pa
je sada predsjednik Srpske Napredne Stranke,
proistekle iz bivše Šešeljeve Radikalne Stranke,
Aleksandar Vučić ne samo ministar obrane u novoj
srpskoj vladi, već i njen potpredsjednik za borbu
protiv organiziranog kriminala i korupcije, te
koordinator svih službi 'državne bezbednosti'. Vučić
je tijekom 90-ih bio udarna šaka četnikoidne Srpske
Radikalne Stranke okorjelog ratnog zločinca Vojislava
Šešelja, s 28 godina postao je ministrom informiranja
u vladi 'balkanskog krvnika' Slobodana Miloševića,
1999. g., tijekom čijeg su mandata autokratski
zatvarane dnevne i nedjeljne novine.
Danas je Vučić 'jači' nego što je to
nekada bio Aleksandar Ranković, on je postigao što
nitko prije njega nije: Istovremeno je u vladi gdje
kao ministar obrane zapovijeda vojskom, a prema
koalicionom sporazumu stavio je pod kontrolu civilnu
'Bezbednosno-Informativnu Agenciju', te obje
vojno-obavještajne službe, 'Vojnu Bezbednosnu
Agenciju' i 'Vojnu Obavještajnu Agenciju', odnosno ono
što inače po funkciji nadzora pripada
Predsjedništvu/Predsjedniku republike.
Ovo može ići i dalje, pa iako policiju
kontrolira premijer vlade i lider Socijalista Ivica
Dačić, ukoliko na mjestu direktora policije bude
izabran kadar 'naprednjaka' (ex-Šešeljevih radikala!),
to će značiti da će 'sposobni' Vučić praktično moći
koordinirati i sve akcije MUP-a i zaokružiti neviđenu
'akumulaciju vlasti'; 'bog i batina'!
Stoga je, valjda, i protokol neovisne
RH-države prilagođen političkoj snazi moćnog
srbijanskog Vučića!? Možemo samo zamisliti kakav će
prijam biti kad nam u Zagreb stigne cijela srbijanska
politička vrhuška na čelu s 'naprednjakom' Tomislavom
Nikolićem, od milja zvanim 'GROBAR'!? Pa, zbog mira u
'regionu' i zbog Teršeličkinog Rekom-a, Zoran
Pusić-Eugen Jakovčićeve Documenta-e, a sve u cilju
iskrenog sučeljavanja s prošlošću najbolje bi bilo da
mu hrvatska politička 'elita' priredi srdačan doček u
njemu jako dobro poznatom hrvatskom selu Antin!
Zašto baš tamo?
Nekadašnji šef Ureda za informiranje u
Đinđićevoj Vladi, Vladimir Popović, tvrdio je u izjavi
za beogradsku Televiziju B91, u svibnju 2007., kako mu
je nekadašnji šef srbijanske Službe državne
bezbjednosti (SDB) Jovica Stanišić ispričao da je
tadašnji Šešeljev zamjenik Tomislav Nikolić, u
hrvatskom selu Antin, u jesen 1991. osobno pobio jednu
skupinu civila. Evo te izjave, citat:
"On je
'91., on lično, u selu Antin, zapadna Baranja,
prilikom posete nekom dobrovoljačkom odredu SRS, došao
kao funkcioner, i kad se tamo pekao vo, jagnjetina na
ražnju i kad se malo napio, uveče je, kako bi im
pokazao da je i on pravi Srbin (četnik!), uzeo
kalašnjikov i neke babe i dede, njih jedno deset,
petnaest pobio i bacio ih u bazen", rekao je
nekadašnji suradnik Zorana Đinđića, prenoseći tvrdnje
SDB-ovca Jovice Stanišića.
Dakako, po
uhodanom četničkom protokolu, to je bilo sasvim
dovoljno da ga Vojislav Šešelj 1993.g. na Romaniji
svečano inaugurira u četničkog vojvodu. koje titule se
do danas nije odrekao!
Međutim, tvrdnje o sudjelovanju
Tomislava Nikolića u masovnim zločinima tijekom
srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku(genocidu!?)
nikada nitko nije pokušao rasvijetliti izuzev Srpkinje
Nataše Kandić, ni Zoran Pusić, ni Vesna Teršelič, čak
ni uzoriti Mladen Bajić a o našem 'kamiličnom'
predsjedniku da i ne govorimo! Uostalom, pa ionako
ćemo, u prvom redu zahvaljujući YU-Pusićkoj, uskoro
uzajamno -Hrvatska i Srbija- povući tužbe za genocid
(dakako i ratnu štetu, temeljem hrvatske tužbe iz
1999. g.) pa smo sve bliže izjednačavanju žrtve i
agresora odnosno premijerovoj 'teoriji' o građanskom
ratu. Jer, Šešeljevi, Nikolićevi četnici su masovno
ubijali hrvatske građane (odnosno seljake). Sjetimo se
samo kako je Milan Paroški u pratnji Vojislava Šešelja
govorio u hrvatskom selu Jagodnjak: "Ko vam kaže
da ovo nije Srbija, ubijte ga ko kera pod tarabom!"
I što reći na kraju nego dopuniti Ružu
Tomašić kako u Hrvatskoj ima i podosta nazovi-Hrvata
koji se ponašaju kao tuđinci/gosti u vlastitoj zemlji,
olako i lakomisleno opraštajući grijehe onima koji ni
ne pomišljaju oprost zatražiti ili, nedajbože,
prihvatiti ponižavajuću katarzu. Jedini Srbin koji je
iskreno zatražio oprost od svojih dobrih
'komšija'-Hrvata bio je kninski zubar Milan Babić pa
su ga našli, 5. ožujka 2006.g. kako se objesio u
haškom zatvoru, vezicama za cipele o. niskopodni
radijator!!!
Piše: Damir Kalafatić |