Milorad Pupovac, dakako, mora biti krajnje rezerviran
prema tom prijedlogu jer sve drugo vodi u nove sukobe.
Ali se prešućuje da Srbi već i sada imaju ekskluzivni
status u odnosu na ostale manjine u Hrvatskoj, nakon Å¡to
se za posljednjih ustavnih promjena PupovÄev SDSS
odrekao dvostrukog prava glasa, koje inaÄe imaju sve
ostale manjine, u korist svoja tri zajamÄena saborska
zastupnika. Dakako, sve uz pomoć HDZ-a!
Srbiji se ništa ne može zamjeriti, ona
ima svoje nacionalne ciljeve. Ali što mi hoćemo?
Najbolji primjer jest otvoreno pismo predstavnika
hrvatskih institucija iz Vojvodine najvišim državnim
dužnosnicima Srbije i Hrvatske, u kojemu izražavaju
nezadovoljstvo djelatnošću srbijanskih vlasti koje je
usmjereno na razgradnju hrvatskoga manjinskoga korpusa
na sjeveru BaÄke. To je pismo u Hrvatskoj gotovo posve
preÅ¡ućeno! Ni jedan naÅ¡ politiÄar na njega se nije
osvrnuo. A Äinjenica je da su srbijanske znanstvene
institucije izravno ukljuÄene u stvaranje "bunjevaÄke
nacije", posebice SANU. Na posljednjim unutarnjim
izborima za Älanove Hrvatskoga nacionalnog vijeća
Tadićeva Demokratska stranka istaknula je listu "svojih"
Hrvata. Kako bi to bilo da za unutarnje izbore srpske
zajednice u Hrvatskoj HDZ istakne svoju listu "HDZ
Srba"?!
Cilj svega toga jest folklorizacija
Hrvata u Vojvodini, oduzimanje svake politiÄke snage i
samostalnosti, Å¡to na kraju vodi u potpunu
asimilaciju. U Srbiji još ima mnogo Hrvata koji se
boje reći da su Hrvati. Dovoljan je samo jedan
incident uoÄi popisa i mnogi će se obeshrabriti. Zar
nije dovoljno da su Srbi na pravoslavni Badnjak u
Subotici pjevali "Bit će mesa, klat ćemo Hrvate"? Što
o tome kaže Josipović te njegovi savjetnici Jović i
Tatalović, ili Romana Vlahutin koja je zasjenila Joška
Paru? Je li i to dio pomirenja Srbije i Hrvatske?
Nas se uporno uvjerava da se sa
Srbijom moramo pomiriti kao NjemaÄka i Francuska. U
sklopu toga trebao bi ostati neimenovan inicijator
agresije na Hrvatsku i BiH. Josipović tako govori o
"konglomeratu loših politika", a Tadiću su krive
"politike devedesetih". U odnosima NjemaÄke i
Francuske jasno je gdje se rat vodio i tko ga je
poÄeo, a na suÄ‘enju u Nürnbergu ta je politika osuÄ‘ena
kao i njezini predvodnici.
U sluÄaju Srbije do danas nije
odgovarao nitko iz vrha JNA, a Srbija ne priznaje
agresiju. DapaÄe, Srbija te generale Å¡titi i prijeti
Hrvatskoj reciprocitetom budemo li ih mi proganjali.
Ne priznaje postojanje logora na svom podruÄju u
kojima su zatoÄeni i ubijani Hrvati, za ratni zloÄin
želi suditi Purdi kojeg je Srbija otela iz Vukovara,
odvela u logor i prisilila na priznanje. Londonski je
sud ustanovio u sluÄaju Ejupa Ganića da Srbija barata
politiÄkim optužnicama, a Purdin sluÄaj takoÄ‘er je
politiÄki! Gdje je sad Josipović koji inaÄe žestoko
brani Manolića i Boljkovca? Tadić pak nije vratio
gotovo ništa od obećanih dokumenata vukovarske
bolnice... Treba li još primjera da se u Srbiji ništa
nije promijenilo?
Branitelji i mnogi drugi krajnje su
iziritirani neÄinjenjem hrvatskih vlasti,
prešućivanjem, poslušništvom prema van... Josipović i
Tadić idu u proces pomirenja na pogrešnim temeljima.
Oni mogu biti prijatelji i slikati se, dovoditi u
Zagreb cajke na crvenom tepihu, ali u stvarnosti to
pomirenje puca kao kokice u mikrovalnoj!
Zvonimir
Despot
VeÄenji list
|