“Hrvatska od Srbije može naplatiti štetu. Za takve zahtjeve postoji čak i pravni okvir. Riječ je o Sporazumu o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije, koji je potpisan 23. kolovoza 1996. Prema članku 7. tog Sporazuma, dvije su se države obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo sa po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu“.
Zborio je tako u studenom 2012. godine, tadašnji međunarodni tajnik HDZ-a i današnji ministar vanjskih poslova gospodin Davor Stier dok je kao dio oporbe dokazivao našu žalosnu hrvatsku svakodnevicu, „ulizivanja i podilaženja“ biračima.
Podsjetimo se da SR Njemačka i danas otplaćuje ratnu odštetu Državama protiv kojih je ratovala i na koje je izvršila agresiju. Podsjetimo se da i danas plaća mirovine i naknade ljudima koji su bili zatočeni u logorima i koji su preživjeli stradavanja od Njemačkih vojnika.
U međuvremenu, Hrvatska tužba za genocid na Haaškom sudu, iako odbačena po pitanju genocida dala je jasnu definiciju da Srbija treba isplatiti ratnu odštetu potvrđujući izrijekom:
– da je Republika Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju
– da je na Republiku Hrvatsku izvršena agresija od strane JNA i srpskih snaga
Davor Stier, nažalost danas kao ministar vanjskih poslova čija bi funkcija u Državi morala biti i pokretanje tog pitanja, naglo gubi pamćenje po pitanju naplate ratne odštete od Srbije, ali i ono puno bitnije, zanemaruje dobrobit svog hrvatskog naroda i RH u cjelini slušajući naredbe svojih europskih „vazala“.
Kakve su prave činjenice?
Republika Hrvatska je u Domovinskom ratu 1991.–1995. godine, pretrpjela velike ljudske gubitke, stradanja branitelja i stanovništva, te ogromne materijalne štete, a što je bitno obilježilo njen gospodarski i socijalni razvoj u protekla dva desetljeća. Ministarstvo rada i socijalne skrbi, te Državna revizija za popis i procjenu ratne štete, 2006. godine napravili su opsežan dokument sa točnim izračunom počinjene izravne materijalne štete za uništenu imovinu kao i nematerijalne štete, a koja se odnosi na žrtve i stradalnike rata te branitelje po raznim osnovama.
Izračunom je utvrđeno da počinjena izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosi 236.431.568.000 kuna ili da olakšamo usporedbu, oko 32 milijarde eura, dok su ukupni izdaci za žrtve i stradalnike rata, te branitelje po raznim osnovama bili veći od 36 milijardi kuna, sa godišnjom tendencijom rasta od 4,578 milijardi, čime se u 2017. godini dug neizravne štete popeo na preko 82 milijarde kuna ili oko 11 milijardi eura.
I dok projugoslavenske udruge uz ideološke partnere u SDP-u i SDSS-u osporavaju tu naplatu, dok razni hrvatski dužnosnici kao što su akademik Željko Reiner, bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač izbjegavaju tu temu, hrvatski narod voljom svojih vladara i na štetu vlastitog gospodarskog i ekonomskog boljitka vraća pobunjenim Srbima stanove, mirovine i niz drugih prava za koja su bili zakinuti dok su svoje puške imali okrenute prema hrvatskoj opstojnosti, stvarajući iluziju koju srpski pobunjenici debelo naplaćuju… „da je hrvatski narod bio agresor u obrani svoje vlastite zemlje“.
Značajno je u tom kontekstu spomenuti i sastanak braniteljskih udruga sa ministrom pravosuđa Antom Šprljom, 2016. godine u Ministarstvu hrvatskih branitelja, gdje je jedna od točaka zahtjeva pri otvaranju poglavlja 23. i 24., bila i naplata ratne odštete od strane Srbije, a koja je na neobjašnjiv način u prepisci nestala iz točaka zahtjeva.
Što bi naplata ratne odštete od Srbije značila za hrvatsku budućnost?
Nedavno je spomenuto da je vanjski dug RH 47,2 milijarde eura i uzmemo li u obzir da je ukupni zbroj ratne štete oko 43,5 milijarde eura, nije teško zaključiti da bi se od Hrvatske stvorila zemlja budućnosti i blagostanja za hrvatsku djecu i hrvatski narod za što su se branitelji borili i ginuli. Mirovine hrvatskih stradalnika više ne bi bile teret i trošak Državnog proračuna RH, već bi trošak za iste snosili oni zbog čije je agresije i došlo do stradavanja i umirovljenja djela hrvatskih građana koji su branili svoj dom .
Nažalost, Vlada šutnjom i medijskom blokadom sakriva tu činjenicu pred vlastitim narodom. Ne želi blokirati pregovore EU sa Srbijom dok se ne riješi pitanje ratne odštete, a misao o boljoj Hrvatskoj ostavlja samo kao san svakog poštenog hrvatskog građana. Koliko god se mi nadali boljim vremenima, našu Vladu brine jedino mišljenje i zadnja riječ koju imaju europski birokrati i „prijatelji“ Srbi koji im osiguravaju stabilnu vlast.
Narodu kojeg gazi i uništava vlastita Vlada, za boljitak i prosperitet naše djece i hrvatske opstojnosti ostaje samo jedinstvo i svijest iskazana u Domovinskom ratu, kako bi referendumom stali u obranu svojih nacionalnih interesa i rekli „NE“ ulasku Republika Srbije u EU, sve dok se ne dogovori isplata ratne odštete nastala agresijom od strane JNA i srpske vojske.”
Autori i potpisnici u ime HVR ČUVARI DOMOVINE:
Mario Maks Slaviček
Renato Šelj
Guido Hornik
|