|
Možda ste opazili, poštovani čitatelji ovih stranica, da
Hrvatsko kulturno vijeće u zadnje vrijeme gotovo i nema
posebnih priopćenja.
Zašto? Jer se radi o uzaludnom
poslu, jer ne postoji dostojna adresa, a priopćenja ne
dolaze do šire hrvatske javnosti budući da ih mediji
ignoriraju te još jedino Hina dobro obavlja svoju
temeljnu zadaću.
Komu poslati priopćenje? Hrvatskom
saboru koji vrvi anonimcima i diletantima, hrvatskoj
Vladi koja će možda odgovoriti kratkim pismom koje ne
znači ama baš ništa niti daje nade da će bilo što biti
poduzeto? Ministarstvu kulture, koje je potpuno
dezorijentirano i u kojemu djeluju velikosrpski
provokatori?
Još je jedan razlog zašto ne pišemo
priopćenja, barem ne u tolikom broju kao do sada.
Naime, sat otkucava i bliži se vrijeme kada će se na
političkoj sceni pojaviti pokret koji će na
parlamentarnim izborima smijeniti nesposobne stranke,
odgovorne za propadanje Hrvatske. Kada to bude, a bit
će jer drugoga izlaza nema (osim nemira i kaosa), onda
HKV i ne će imati potrebu pisati priopćenja.
Jedno takvo nenapisano priopćenje u
drugim bi okolnostima svakako zasluživala najnovija
drskost Pupovčevih "Novosti" koje su od početka snažno
krenule putem onoga "Srbobrana" na prijelazu 19. u 20.
stoljeće - putem očitog i neskrivanog protuhrvatstva,
s bezočnim napadima na hrvatske institucije, hrvatsku
državu i naravno Oružane snage Republike Hrvatske,
stvorene u doba unutarnje i vanjske srpske agresija na
RH.
|
No, komu poslati priopćenje? Hrvatskom saboru koji
svjesno podupire srpski ekskluzivizam, oduzimajući u
Saboru mjesta Hrvatima koji žive izvan domovine, i
dajući mjesta Srbima kao izdvojenoj manjini nad
manjinama? Hrvatskoj Vladi koja želi oživjeti "zajednice
srpskih općina" da bi valjda stvorila zakonske
mogućnosti za autonomije ili nove krajinske organizme?
Ministarstvu kulture koje se otvoreno stavlja na stranu
velikosprskih pretenzija i financira knjigu poput one
"Jezik i nacionalizam" u kojoj se Hrvatima odriče pravo
da svoj jezik nazivaju svojim, narodnim imenom?
Svi oni ne zaslužuju da im se šalje
priopćenje, štoviše, proigrali su priliku da se s
njima razgovara jer su se nakon svakoga našeg
upozorenja i opomene povlačili u svoj autistični kut,
slično većini medija koji guraju glavu u pijesak i do
beskonačnosti (u odnosu na HKV, ali ne samo na HKV)
ponavljaju "Ignorabimus!". Podsjeća me to vrlo
slikovito na situaciju svršetkom osamdesetih godina
prošloga stoljeća, a znamo i kako je ignoriranje
završilo i što se potom događalo.
Oni moraju otići.
Njih trebaju zamijeniti ljudi kojima
povijest nije nepoznata, kojima sadašnja situacija
nije nesavladiva i kojima budućnost nije neprozirna.
Ljudi koji su svjesni klopke liberalizma u koju je
upala Hrvatska i srozala se gospodarski i duhovno,
preuzimajući vrijednosti i vrjednote protivne onim
nacionalnim (a ujedno i univerzalnim) vrijednostima na
kojima je počivalo hrvatsko društvo. Ljudi koji znaju
što je suverena država i kako se ona ponaša u svakoj
prilici.
Tada se ne će moći dogoditi ni jedna
od pojava kojima smo sada svjedoci: da nekad
nacionalno svjesna hrvatska stranka uzme u koaliciju
srpsku stranku proviđenu kadrovima koji su bili u
neprijateljskim redovima, ne će se moći dogoditi da
samoproglašeni vođa nekakvog Srpsko narodnog vijeća
usmjeruje hrvatsku politiku i voda sa sobom hrvatskoga
predsjednika kao medvjeda, ne će se moći dogoditi da
usred Zagreba izlazi srpski list koji vrijeđa hrvatske
osjećaje i (naravno) Hrvatsku vojsku i Hrvatski
domovinski rat, da hrvatske vojnike, hrvatske
branitelje prikazuje kao vampire, da se raduje padu
hrvatskih zrakoplova u stilu zlurade osvete onima koji
su zaslužni za obranu i opstanak hrvatske države - one
države koja je nastala ne samo na težnji Hrvata da
imaju vlastitu državu, nego i prije svega na težnji da
budu slobodni, da imaju okvir za svoju kulturu, da u
miru jačaju i rastu i da im više nikada nitko ne bude
gospodarom, da ih nitko nekažnjeno ne vrijeđa u
njihovoj zemlji, da im ne nameće svoj jezik i svoju
(ne)kulturu. A ti koji su to činili kroz cijelo
dvadeseto stoljeće bili su upravo Srbi. Ne Finci, ne
Korejci, nego Srbi, koji su se (dio njih, a ostali
uglavnom šutjeli i držali fige) napokon puškom i nožem
okomili na Hrvate i - doživjeli poraz.
Jesu li? Privremeno. U Hrvatskoj su
izgubili rat, ali su u Bosni i Hercegovini, staroj
hrvatskoj postojbini, proširili srpske granice i uzeli
pola Bosne. To što je njihovo genocidno osvajanje
blagoslovljeno u Daytonu, jedna je od najvećih sramota
suvremene civilizacije. No bilo je to ujedno i
sokoljenje Srba iz Hrvatske koji su, premda vojno
pregaženi u Oluji, imali rašta da se uzdaju u
privremenost poraza i na tomu zdušno radili, to više
kada su nakon Tuđmanove smrti vidjeli da imaju posla s
političkim idiotima, te da prolaze kao kroz maslac sa
svojim subverzivnim idejama, odnosno novim srpskim
nasiljem nad hrvatskim pučanstvom. Štoviše,
zahvaljujući žalosnom profilu hrvatskih "elita" bili
su pozvani, objeručke prihvatili da uđu u koaliciju i
neočekivano se našli na vlasti. Deset godina nakon što
su se prvi hrvatski prognanici počeli vraćati u
Vukovar! Slično kao da su 1955. SAD svoju nemalu
japansku manjinu pripustile da participira u vlasti i
dale joj mjesto potpredsjednika.
No takvo razmišljanje je potpuno
nepoznato još i dalje neprirodno ideologiziranoj
hrvatskoj politici koja zadršće pri samom spomenu
imena Srba, priznajući tako da je opterećena
nepostojećim hipotekama i dajući do znanja da im je
spremna beskonačno popuštati, kao što popušta i u
drugim, "europskim" područjima. Takav način ponašanja
hrvatske državne vlasti ne izaziva zahvalnost ili
barem pristojno ponašanje Srba (to jest njihovih
političara i medijskih promotora), nego nova
zahtijevanja i nove otvorene drskosti koje ovih dana
kulminiraju, snažno uznemiruju hrvatsku javnost i
vrijeđaju uspomenu na šesnaest tisuća poginulih
hrvatskih branitelja i isto toliko ranjenih, na tisuće
i tisuće ubijenih civila i stotine i stotine djece
koja nam sada nedostaju.
Kažem, sat otkucava. Ubrzo će stvari
doći na svoje mjesto, a i Srbi će doći na mjesto koje
im pripada kao manjini, zaštićenoj postojećim ustavnim
zakonom. Citirat ću za kraj čovjeka koji je bio odan
južnoslavenskoj ideji, ali ne i fanatik. Zove se
Strossmayer. On je rekao: "Ja mnijem da Srbima ne
treba prostiti gdje nemaju pravo, jerbo upravo tim
bivaju smjeliji i drzovitiji."
Hrvoje
Hitrec
NATRAG NA START |