U svijetu na margini događaja raspravlja se i o Hrvatskoj. Čelnici Europske banke ozbiljno sumnjaju u izjavu ministra financija Slavka Linića da će Hrvatska ostvariti gospodarski rast od 0,7 posto. Predsjednik Europske banke, Suma Chakrabarti, kaže kako je nedavno na sastanku MMF-a održanom u Washingtonu - "gdje nažalost nisam vidio nikoga iz Hrvatske" - izrečeno niz zabrinutih pitanja vezanih za Hrvatsku i svi se pitaju što će biti s njom, stavljaju je u kontekst sa Slovenijom i Ciprom.

Zamjenik direktora EBRD-a za strategije i politike, Peter Sanfey, izrazio je sumnju da će Hrvatska ostvariti bilo kakav gospodarski rast u 2013. i kaže kako nije samo globalna kriza utjecala na hrvatsko gospodarstvo nego i loše reforme, pa je konstatirao, baš kao i hrvatski sindikati, da je posljednjih godina hrvatskom stanovništvu sve teže.

Nadomjestak za srpsku vaspitnu palicu

U tim kontekstima za očekivati je da će odgovorni političari u Hrvatskoj baviti se ključnim pitanjem - potonućem hrvatskoga gospodarstva, ili barem odgovoriti na sumnje i skepsu kojom globalni financijski krugovi ocjenjuju hrvatske neprilike i Linićevu sportsku prognozu. Potpredsjednik vlade Branko Grčić, naprotiv, i dalje prodaje maglu. Izjavio je, kako prenosi Hrvatski radio 25. travnja ujutro - "Ova vlada radi na pripremi papira, dokumentacije, da bi neka vlada iza nas imala što raditi". Kompletnu dokumentaciju "ove vlade" nitko ozbiljan ne uzima ozbiljno ni u svijetu niti doma. Tako stoje stvari glede izvršne vlasti.

Zakonodavna je razina nešto kreativnija. Šef saborskog Odbora za vanjsku politiku, Milorad Pupovac, bavi se sporednim, ali od 1878. utabanim kolosijecima. Na inicijativu SDSS-a, dakle Pupovca, održana je 24. travnja zajednička sjednica saborskih odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i medija. Raspravljalo se o govoru mržnje. Sjednica je završila bez ikakvih zaključaka. Navodno će svaki odbor donijeti svoje zaključke, pa će se nastaviti trakavica skretanja pozornosti s nesposobnosti vlade uz pomoć govora mržnje.

Govor mržnje danas je najvećim svojim dosezima zamijenio neprežaljenu "vaspitnu palicu", "pendrek", gdjegdje balvane, a ponajčešće je zamjena za grubo tesanu ili klesanu toljagu. S toljagama velikosrpske politike hrvatske politike nisu našle valjanoga odgovora sve do pojave dr. Franje Tuđmana i kristalne kocke vedrine besprijekorne Oluje.
Zato je protiv Tuđmana i Domovinskog rata kao jedinoga mogućega i efikasnoga odgovora na velikosrpsku agresiju, dopušten stvarni govor mržnje lansiran iz višecijevnih bacača razmještenih po strankama, izvršnoj, zakonodavnoj i sudbenoj vlasti i medijskim vatrenim položajima. Govor mržnje danas je postao i jako sredstvo za podgrijavanje vječne ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Oni nisu Srbi u Hrvatskoj, poznato je od ranije, ako nisu u nekom dramatičnom stupnju iracionalne ugroženosti.

Pupovčeva toljaga je čimbenik. Opet

Trenutno u Hrvatskoj politikom "ove vlade u ovoj zemlji" najugroženija je skupina 4.284.889 Hrvata. Oni pak prema logici šefa Odbora za vanjsku politiku, poznatoj iz političke povijesti velikosrpske taktike za mirnodopska razdoblja, govorom mržnje ugrožavaju 186.633 Srbina u Hrvatskoj. To je nedopustivo. Zato je Pupovac uzeo u ruku toljagu govora mržnje.

Pupovčeva toljaga ušla je u politički život, postala je čimbenikom. Opet. Nažalost, tijekom rasprave dva saborska odbora nitko nije Pupovčevu toljagu stavio na svoje pravo povijesno mjesto. Toljaga se, poznato je iz povijesti civilizacije, ne uzima u ruke ako se ne želi nekoga opaliti po glavi. Tako je još od prve, kamene toljage. Pa da vidimo o čemu se radi. Riskiram, znam, da ovaj tekst i moja glava uđu pod egidu govora mržnje, a to znači da ni toljaga nije daleko. Htio sam reći kako Pupovčev govor o govoru mržnje doživljavam kao govor mržnje.

U svoju obranu pred toljagom govora mržnje mogu reći sljedeće: "Ugroženost" - bitni element velikosrpske ideologije naslov je rada hrvatskog povjesnika dr. Mate Artukovića objavljenog u zborniku radova s Dani dr. Franje Tuđmana - Hrvati kroz stoljeća (br. 3., Veliko Trgovišće, 2010. str. 199 -243). Da se ne pravim pametan, jednostavno citiram Sažetak rečenoga rada uvaženog povjesnika. Neka to bude shvaćeno kao dobronamjeran govor ljubavi o govoru mržnje.

Kult ugroženog Srbina

Dr. Mato, dakle, Artuković: "Ugroženost Srba i srpstva dominantna je ideja srpske politike od Berlinskog kongresa 1878. Od tada se vodi politika kontrolirana iz Beograda i obuhvaćala je sve okolne zemlje: Makedoniju, Kosovo, Ugarsku, Bansku hrvatsku, Dalmaciju, Bosnu i Hrecegovinu. U Hrvatskoj se stvaraju stranke koje financira Srpska vlada (najznačajnija je Srpska samostalna stranka). Jedan od bitnih elemenata ideologije tih stranka je 'ugroženost' Srba. Ona je u funkciji kao isprika za agresivno prisvajanje najprije hrvatske kulturne baštine, velikog dijela hrvatskog naroda, kojega se opet po potrebi proglašava nasljedno neprijateljski nastrojenim prema Srbima, odnosno genocidnim narodom.

Krajnji cilj politike 'ugroženosti' odnosno 'kulta ugroženog Srbina' jest pripajanje Srbiji 'vascelog srpstva' odnosno 'srpskih zemalja', u koje se ubraja Srbija, Kosovo, Makedonija, Bosna i Hercegovina, a uz njih još i (uvijek ovako raskomadane): Dalmacija, Lika, Krbava, Banovina, Slavonija, Srijem.

Najdramatičniji učinak ideja 'ugroženosti', odnosno 'kult ugroženog Srbina' ostvario je, koristeći teški zločin ustaškog režima u logoru Jasenovac, u proglašavanju dogme o milijunskim srpskim žrtvama u tom logoru. To je postala državna dogma pola stoljeća. U stvaranju te dogme veliku odgovornost snose hrvatski komunisti i SUBNOR. Tako je hrvatski narod proglašen genocidnim narodom.

'Kult ugroženog Srbina' pretočen u mit o Jasenovcu postao je bitna isprika za agresiju komunističke JNA i SR Srbije na Hrvatsku i bosnu i Hercegovinu. Pokazalo se da je ideja 'ugroženosti', 'kult ugroženog Srbina' sinonim za velikosrpstvo, koje ima transvremenski karakter".

Hrvatska financira toljage kojima dobiva po glavi

Dakle, zaključimo. Ugroženost je u velikosrpskoj ideologiji, umjesto sanuovske "neravnopravnosti" s drugim narodima, danas inducirana "govorom mržnje", čime je rečena ideologija pokazala "transvremenski karakter" (kružni tijek povijesti), ali i to da se terminološki i frazeološki odlično prilagodila novim uvjetima ("slovima") primjerenim 21. stoljeću.

Dodajmo tome jednu važnu aktualnu stvar na planu jezika, odnosno pravopisanja, koja ide uz bok toljage govora mržnje. Riječ je o osuvremenjivanju Karadžićeve jezične definicije srpstva. Ali, to je druga tema, premda joj je meta ista kao i spomenutoj toljagi. Spominjem je samo zato da skrenem pozornost na to da toljaganja ima na različitim područjima, ne samo na planu "ugroženosti".

Sve smo velikosrpske smicalice povijesno prošli - ideolozi velikosrpstva nisu već odavno smislili ništa novo, ali iz kružnog tijeka velikosrpske ideologije izašli (još) nismo. Politike hrvatskih stranaka pod nadzorom Partije pušu u jedra velikosrpskoj ideologiji kad god mogu, a od 3. siječnja 2000. nitko im ne stoji na putu, pa zato iz proračuna šakom i kapom financiraju sve što dolazi iz osuvremenjene velikosrpske kuhinje. Preciznije izdvajaju i više negoli "ugroženost" zatraži. Zauzvrat Hrvatska dobiva po glavi.

Piše: Nenad Piskač

Izvor: Portal HKV