U obilju osvrta na tzv. "satirički uradak" u srpskim
Novostima koji počinje stihom "Lijepa naša haubico", a
u kojemu autor koristeći kao predložak hrvatsku himnu
iznosi neshvatljiva i za većinu hrvatske javnosti
neprihvatljiva stajališta, izdvaja se osvrt poznatog
hrvatskog kolumnista, koji u tom "satiričkom" uratku
otkriva namjeru autora, kojoj se zacijelo i sam autor
začudio. Stoga začuđuje i teško je shvatiti da je
kolumnist (Marinko Jurasić u Večernjem listu) u tekstu
Lijepa naša haubico "otkrio" pozitivan
"antimilitaristički protest te ismijavanje očaranosti
vojnom paradom". Uz najbolju volju nemoguće je
objasniti tu neshvatljivu kolumnistovu spoznaju, i to
iz više razloga.
Antimilitaristički protest doista je
nešto pozitivno, posebice u suvremenom svijetu kada
se oružjem zvecka u mnogim dijelovima svijeta i kada
vojna industrija jača umjesto da slabi. Međutim,
budući da je kolumnist otkrio da se
"antimilitaristički protest"odnosi na stanje duha u
hrvatskom društvu, doista je u potpunosti promašio
smisao i namjeru autora uvredljive parodije hrvatske
himne.
Da bismo razumjeli o čemu je riječ, napomenimo da je u Novostima
dosad objavljeno mnogo tekstova - i to u negativnom tonu - koji se odnose na
obrambeni Domovinski rat, posebice o braniteljima koji su se branili od
jugosrpskog agresora, o Franji Tuđmanu, hrvatskim generalima, a nikada nismo
pročitali nijedan tekst koji bi osuđivao ili negativno svjedočio o agresoru,
dakle o onome tko je započeo i vodio napadački i osvajački rat. Nisu li oni koji
su sudjelovali u obrambenom ratu zapravo na strani mira, nisu li oni zapravo
pacifisti te ih ni u kojem slučaju ne možemo smatrati militaristima, za razliku
od agresorske vojske, koja je svoj militarizam stravično iskazala u rušenju
Vukovara, Osijeka, Karlovca, Siska, Zadra, Šibenika, Dubrovnika?
Zacijelo su oni koji su iz dna duše vjerovali u moć tenkova i
topova, s pomoću kojih su susjedima htjeli silom nametnuti svoju vlast,
zaslužili antimilitaristički protest, a ne oni koji su bili prisiljeni braniti
svoju slobodu i ljudsko dostojanstvo od njihove militarističke bahatosti i sile.
Svi lijevo liberalni mediji, te
Hrvatsko novinarsko društvo, ustali su u obranu
rugalačkog uratka iz srpskih Novosti naglašavajući
da je satira zaštićena slobodom izražavanja. No
spomenuti uradak uopće nije satira, jer da bi tekst
bio satirički, mora sadržavati određene značenjske
sastavnice. Prvenstveno treba imati na umu da se
satirom autori redovito osvrću na određene negativne
ljudske osobine, nakaradne i negativne društvene i
političke pojave, nastranosti i ljudske mane itd., a
nikako na dobre i plemenite vrijednosti i osjećaje.
Naime, satira je poruga, odnosno izvrgavanje ruglu nečega što
nije prirodno, što je nastrano i što izlazi iz okvira normalnoga ljudskog
ponašanja. Stoga u daljem tekstu namjerno o spomenutom uratku iz Novosti nećemo
govoriti kao o satiri i to s razlogom, jer taj uradak jednostavno nije
satirički, već isključivo rugalački.
Naime, spomenuti tekst ne govori ironično o nečemu što nije
prirodno, normalno i što izlazi iz okvira normalnog ljudskog ponašanja, već
izvrgava ruglu i vrijeđa shvaćanja i osjećaje većinskoga naroda, u ovom slučaju
hrvatskoga, koji vrednote opjevane u hrvatskoj himni poštuje, cijeni i voli.
Temeljno je s tim u vezi pitanje: Mogu li vrednote koje netko poštuje, cijeni i
voli biti predmetom poruge i uvreda?
Autor teksta Lijepa naša haubico poslužio se hrvatskom
himnom da bi iznosio svoje uvrede i da bi se narugao onima koji štuju i vole
određene vrijednosti, a koje su pak autoru rugalačkog uratka predmet prezira i
mržnje. Da je autor imao iskrene i časne namjere, ne bi se za svoj nečastan
uradak poslužio himnom koju čak i pojedini svjetski umjetnici i uglednici
smatraju jednom od najljepših i mirotvornih svečanih pjesama, koja isključivo
pjeva o ljepoti i ljubavi prema domovini, u kojoj ni u primisli nema slavljenja
oružja ni ratničkog duha.
Posebno visoku razinu nesnošljivosti
autor rugalačkog uratka u Novostima iskazao je
izvrgavajući poruzi dva stiha iz hrvatske himne.
Naime, stih koji u izvorniku glasi "da bi vazda
sretna bila" rugalac u svojoj pjesmi preoblikuje u
"da bi vazda sve pobila".
Doista nečuveno i ispod svake civilizacijske i uljudbene razine!
Pjesnik hrvatske himne poželio je svojoj domovini sreću u miru, slobodi,
duhovnom zadovoljstvu i blagostanju, a rugalac sugerira i podmeće da je sreća
"sve pobiti", dakle u općem klanju. To nas podmetanje hrvatskom narodu,
nažalost, podsjeća na pjesmu četnika koju su pjevali stupajući ulicama razorenog
Vukovara kad su pjevali "klat ćemo Hrvate". Pitanje stoga autoru
rugalačkog uratka: Zašto se nikada nije "antimilitaristički" osvrnuo na to
četničko pjevanje?
Drugi pak stih, na koji se rugalac-tekstopisac nadovezao,
izvorno u himni glasi "da svoj narod Hrvat ljubi", a u rugalačkom tekstu stoji "da
topništvo Hrvat ljubi". I tu se moramo sjetiti Vukovara, koji je topništvom
jugosrpskog agresora razoren do temelja. Stoga pitamo autora "rugalačkog uratka"
na temelju čega je zaključio da "topništvo Hrvat ljubi", kad su Hrvati od
agresorskoga topništva doživjeli stravična razaranja i ubojstva. Zacijelo netko
drugi, a ne Hrvat, "ljubi topništvo" i koristio ga je u agresiji na Hrvatsku
nadajući se da će mu topništvo donijeti pobjedu.
Hrvati su pak do određene količine topništva došli tek potkraj
Domovinskog rata i nisu ga rabili za razaranje gradova u Srbiji, već da bi se
obranili. Nisu ga čak prekomjerno koristili ni u oslobađanju Knina, u kojemu je
bilo središte vlasti pobunjenih Srba. Kad je pak riječ o "ismijavanju očaranosti
vojnom paradom", kako je ustvrdio gore spomenut kolumnist braneći rugalački
uradak, istina je posve drukčija. Hrvati su uistinu za vrijeme vojnog mimohoda u
Zagrebu bili očarani, ali ne oružjem i vojnom tehnikom, nego sjećanjem na
veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu i osjećajem ponosa što u nametnutom
ratu nije presudila vojna i oružana sila, nego hrabrost i ljubav prema domovini,
kao i svijest i vjera da je pravda na našoj strani.
Na kraju
pitanje odgovornima:
Zašto niste na primjeren način reagirali
na očigledne uvrede i izvrgavanje ruglu vrednota koje hrvatski narod poštuje,
cijeni i voli?
Tin Kolumbić, matica.hr
www.hkz-kkv.ch |