Bilo kako bilo, tekst kojeg smo skenirali iz
Beogradske Arene, zaprepašćujući je. U potrazi za
autorima ideje o osnivanju Hrvatske pravoslavne
zajednice, novinarka Beogradskih novosti i Arene
otkriva nam o tzv. Srbima u Hrvatskoj i ono što do
sada nismo znali.
Nismo znali da tzv. Srbi u Hrvatskoj
više ne posjećuju svoje crkve. Da se više niti ne
krste u njima. Da vjeronauk pohađaju u katoličkim
crkvama. Ni u vrijeme najvećih blagdana - Božića i
Uskrsa srpski pravoslavni vjernici u vrlo malom
broju dolaze u SPC. Potaknuti idejom o utemeljenju
Hrvatske pravoslavne zajednice, srbijanski novinari
ponalaze razlog u ovoj ideji, te za sve opet
optužuju, a koga će drugog, doli "fašisoidne
ustaše". Pri tom zaboravljaju da se radi o ljudima
koji, u većini slučajeva, ni sami neznaju kojoj
naciji pripadaju. Jedino još čega se sjećaju je, da
su pripadnici pravoslavne vjeroispovjesti i da od
pamtivjeka Bogu se mole, kakao su se i njihovi
pra-pra djedovi molili. Mnogi se još i danas pitaju,
pa da li je to dosta što se i kako se Bogu mole ili
je nešto drugo u pitanju, pa ih zato sam Bog
kažnjava. Dva egzodusa i tri rata u samo jednom
stoljeću, preživješe, a da valjanog razloga zato
nikada ne doznaše.
Još prije nekoliko godina najavljena
ideja o obnovi Hrvatske pravoslavne crkve probudila
je u njima nadu, da ih Bog ipak nije zaboravio i da
će se konačno povratiti svojim korijenima - svome
hrvatskome pravoslavlju, koje su, doseljavajući u
ove hrvatske krajeve sa sobom donijeli. Svjesni
činjenice da su oni u bijegu pred najezdom turskih
osvajača i zločinaca našli utočište i gostoprimstvo
među starosjediteljima - Hrvatima i da su prihvatili
sve njihove običaje, stopivši se tako u jednu
narodnosnu cjelinu, postali sami dio njihova
nacionalnog bića.
Kad to već jesu, a jesu, onda je
nedvojbeno da se tako i službeno identificiraju i
javno deklariraju. Po ustavu Republike Hrvatske,
(članak 14,, 15,,17,, 40. i 43.) ispovjedanje vjere
i nacionalno izjašnjavanje je individualno pravo
svakog pojedinca, pa stoga i u svezi sve
naglašenijeg problema nacionalnog opredjeljenja tzv.
Srba u Hrvatskoj, Hrvati pravoslavne
vjeroispovijesti mogu se i u nacionalnom pogledu
tako izjašnjavati. Ovo pravo nije ničim zapriječeno,
dapače, Ustavom i Zakonima je zajamčeno. Citiranim
Zakonima zabranjeno je svako manipuliranje većinskog
naroda nad manjim narodom i narodnostima, a
poglavito nije dopušteno miješanje stranih država u
slobode nacionalanog izjašnjavanju ljudi druge
države.
U ovom slučaju radi se Republici
Srbiji koja preko svoje srpske pravoslavne crkve
svojata državljane Republike Hrvatske i to samo zato
jer se oni hrvatskim pravoslavcima imenuju.
Uredništvo ovog portala i dalje
poziva sve državljane Hrvatske koji svoju vjeru
preko pravoslavlja ispovijedaju, a Hrvatima se
osjećaju, da ne nasjedaju na propagande srpskih
ultra nacionalista i da se vrate u svoju hrvatsku
pravoslavnu Crkvu, gdje su sve do Prvog svjetskog
rata 1914. bili, kada ih Srbi posrbiše i u dva
egzodusa uvedoše. Zar može biti veće tragedije od
ove koju im "braća" iz Srbije darovaše.
Braćo, hrvatski pravoslavci, na
pravom ste putu. Podržite svoju Hrvatsku pravoslavnu
zajednicu, u kojoj više ne ćete biti državljani
drugog reda!.
Ivo
Matanović, tajnik i uredndik HPZ Hrvatske.
http://www.hrvatskipravoslavci.com |
