Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA U SRPSKOJ NARODNOJ SKUPŠTINI  20. LIPNJA 1928.     (23.06.2013.)

85 obljetnica tragičnog događaja

Ima samo jedna sloboda, a to je sloboda pojedinca, a sloboda naroda zbroj je sloboda tih pojedinaca. U Hrvatskoj stoje sučelice dvije misli koje se bore i koje moraju da se bore do kraja: misao apsolutizma i misao demokratska. Pobijedit će kao svagda i svugdje svijet novi, misao slobodna, demokratska narodna! - Stjepan Radić

(Prenosimo iz Društvenih obavijesti broj 101, 2008. g.)

Prije točno osamdeset godina u jugoslavenskoj je skupštini izvršen atentat na hrvatske izaslanike u kojem je smrtno ranjen i Stjepan Radić. Ubojstvo je bilo najavljeno, pa je i Stjepan Radić o tome pisao na naslovnici Doma, ali vlast nije pokušala spriječiti atentatora, poslanika vodeće srpske Radikalne stranke Punišu Račića.


Na meti atentatora bilo je i cijelo vodstvo HSS-a u parlamentu. Na mjestu su ubijeni ideolog HSS-a Pavle Radić, urednik Hrvatske zaštite dr. Duro Basariček, a ranjeni su Stjepan Radić, dr. Ivan Pernar i Ivan Granđa. Od dobivenih rana Stjepan Radić umire u Zagrebu 8. kolovoza 1928. godine.


Atentat je bio udar na one hrvatske političare koji su se borili ne samo za hrvatske nacionalne interese, nego i za prava čovjeka, prava na slobodu izražavanja i slobodu novinstva.

Radić je bio političar i politički mislilac, te iskreni pacifista svoga vremena. Bio je protiv svih vrsta političkog nasilja, kako revolucionarnog tako i ratnog. Nasilje je smatrao opravdanim samo u krajnjoj nuždi samoobrane. Pitao se međutim, kakav međunarodni sustav može osigurati trajni mir? "Kada svaki narod bude imao svoju političku kuću, državu ili nešto slično, kad se svaki narod iznutra preporodi i harmonizira, nastat će i sklad među narodima. Čovječnost će postati jača od nacionalnosti."

Radić vidi narode prirodno razdijeljene u veće "obitelji", Slavene, Romane, Germane itd. "Mi Slaveni smo bogomdana avangarda mirovnog preporoda", bio je uvjeren Radić. On navodi jednog francuskog pravnika koji kaže: "Slaveni bi već propali da ih nema tako mnogo; a propali bi zato jer je u njih čovječnost jača od narodnosti, humanizam razvijeniji od nacionalizma".

Na kojim se to izvorima vrijednosti nadahnjivao Stjepan Radić u svom političkom i novinarskom radu?

U svom "Političkom životopisu" pisao je o djelima koja su najviše utjecala na njega te, između ostalih, navodi "Spis o slobodi" što ga je napisao engleski filozof John Mill (1826. - 1873.). On je postavio temelje slobodarskoj teoriji na kojoj je izrasla suvremena teorija komuniciranja dvadesetog stoljeća. U programskom dokumentu Hrvatske opozicije 1902. (Radić je bio njihov tajnik), stoje zahtjevi: "...da se donesu zakoni o slobodi štampe, o zaštiti osobne slobode, domaćeg praga, listovne tajne i zaštite seljačkog posjeda".

Te suvremene europske ideje Radić razrađuje u Obzoru 3. prosinca 1902., u članku "Liberalizam", u kojem popularizira ideje Emila Faqueta, francuskoga književnika i akademika. Radić ističe ideju da se država ne smije miješati u slobodu govora, udruživanja i štampe, te piše da "...svaka zemlja koja te slobode nema, nosi u sebi klice propasti. Samo iz slobode govora i štampe, obučavanja i sudstva može se razviti napredak i sreća jednog naroda".

Zastupao je stajalište da se samo u javnoj raspravi mogu naći najbolja rješenja i da ne može biti nekih pitanja o kojima se ne bi smjelo javno raspravljati. Citirao je misao engleskog političara i povjesničara Johna Dalberga Actora da "...svaka vlast korumpira, a apsolutna vlast apsolutno korumpira". Zauzimao se za poštivanje mišljenja svakog pojedinca jer: "Nije narod jato gusaka koje sve jednako gaču".


Njegova je stranka 26. lipnja 1921. donijela Nacrt Ustava neutralne seljačke republike Hrvatske kojim se ukida smrtna kazna, teška tamnica i strogi zatvor. Vlast ne može zabraniti ni jedan sastanak ni skupštinu. Zauzimajući se za punu slobodu tiska, u Nacrtu ustava stoji: "Cenzura se ne smije nikako odrediti, a ni jedan list se ne može ni u kom slučaju obustaviti... Svi politički članci i bilješke i svi sastavci gdje se neko poimence spominje, moraju biti potpisani punim imenom i prezimenom. Za izdavanje novina nije potrebna oblasna dozvola...Za uvredu poštenja počinjenu tiskopisom ima se posebnim zakonom uvesti najkraći postupak".


Atentat na zastupnike HSS-a u beogradskoj Skupštini 20. lipnja 1928. g. izvršen je u tijeku rasprave o korupciji, kriminalu u državnoj upravi i pljački Hrvatske u Kraljevini SHS. Raspravljalo se i o tajnim fondovima kojima je velikosrpski režim korumpirao političare, stranke i pojedine novine.

Priredila Dunja Gaupp

Društvene obavijesti br. 101, 2008.

 

 

ORIGINALNA VIJEST 20. lipnja 1928.
Suvremeni novinarski izvještaji, P.P.H. str. 339 - 346, Josip Horvat - str. 342

Naš parlamentarni izvjestitelj u Beogradu, koji je sinoć doletio aeroplanom, bio je prisutan zločinu izvršenom sa strane radikalnog zastupnika Puniše Račića nad hrvatskim zastupnicima i ovako opisuje taj krvavi događaj:


Atmosfera odmah u početku današnje sjednice bila je neobično burna. Sjednica je počela negdje oko 10 s. i odmah se primjetila velika nervoza ne samo na licima narodnih poslanika nego i predsjednika Skupštine i ministara, koji su bili prisutni.


Poslije govora g. Pribičevića nastala je velika graja i lupa. Čuju se izrazi iz grupe vladinih poslanika: "Opozicija spriječava rad". Opozicioni poslanici revoltirani viču: "Nije istina. Vlada spriječava rad".


Dolazi do užasne lupe i nereda, te predsjednik prekida sjednicu. Poslije prekida dobiva riječ Puniša Račić na lično objašnjenje.
Nakon već opisanog incidenta, koji se dogodio za vrijeme govora Puniše Račića, u trenutku kada je Račić iz klupe na desnici došao na govornicu, mašio se rukom za džep gdje mu je stajao revolver i okrenuo se predsjedniku dru Periću izjavivši mu: "Ako me vi ne zaštitite, sam ću se zaštititi".


Nastaje velika graja, a Puniša Račić, koji tvrdi da ga je Pernar uvrijedio, viče: "Tko stane između mene i Pernara ubit ću ga!" U tom momentu on je zbilja potegao revolver. Ministar Vujičić, koji sjedi iza njega u ministarskoj klupi, hvata ga za ruku u nakani da ga spriječi da puca. U istom momentu priskoči i Obradović, ali Račić fizički silno jak čovjek odgurne ruku Obradovića i strahoviti pucanj iz parabeluma odjeknuo je u dvorani.

Prvi hitac pogodio je Pernara i to jedan centimetar iznad srca. Pernar se u tom momentu srušio na klupu, poslanik Granđa skače da zaštiti Stjepana Radića, Basariček preko stenografskog stola juri prema Radiću. Račić se munjevitom brzinom okreće i sa jednim metkom pogađa Basaričeka u slabine. Hitac je izašao na lijevu lopaticu. Basariček također odmah pada.

Puniša Račić puca dalje sa stoičkom mirnoćom i pogađa poslanika Granđu u ruku, koji je svojim tijelom štitio Stjepana Radića. Čim je Granđa pao, Radić je ostao nezaštićen u klupi, te Račić ispaljuje na njega hitac, koji ga pogađa u trbuh. Kad je to vidio Pavle Radić skače prema Puniši Račiću. Račić dobacuje nešto Pavlu Radiću, izgledalo je kao da mu kaže: "Tebe sam tražio!" Te sa petim metkom pogađa smrtonosno Pavla Radića i to jedan centimetar ispod srca. Pavle je odmah pao na zemlju.


Nakon toga potrčalo je nekoliko liječnika poslanika i priskočilo u pomoć ranjenima. Stjepan Radić išao je neko vrijeme do hodnika sam, tu je posrnuo i srušio se, te su ga njegovi poslanici prvim autom prevezli u bolnicu. Ministri koji su bili u klupama, od koji su neki sagnuli glave pod klupe kao i veći dio poslanika ostali su zapanjeni, tako da je Puniša Račić nakon krvavog djela s revolverom u ruci išao iz Skupštine kroz ministarsku sobu. U skupštinskoj dvorani ostali su ležati Pavle Radić i Basariček, dok su ranjenici izneseni napolje. Granđa kojeg je rana jako bolila lagano je stenjao.


Basariček je ležao između stenografskog stola i prvih poslaničkih klupa. Odmah kraj njega ležao je Pavle Radić, prema malom izlazu koji dijeli ljevicu od desnice. Njega su poslanici SDK iznijeli u kola za spasavanje, a posljednji je iznesen Basariček, kod kojega je liječnik, koji je došao odmah iz bolnice mogao da konstatira samo smrt. Pavle Radić je ležao u dubokoj nesvjestici, te je izne-sen u ambulantna kola i odvezen u bolnicu gdje je u 12,10 sati izdahnuo.


Stjepan Radić je odmah čim je u bolnicu prenesem operiran, te kako liječnici izjavljuju njegovo stanje nije teško i crijeva mu nisu povrijeđena. Jedino je opasnost obzirom na njegove godine da će ovakovu jednu tešku povredu dosta teško preboljeti.

 

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: