Prije točno osamdeset godina u jugoslavenskoj je
skupštini izvršen atentat na hrvatske izaslanike u kojem
je smrtno ranjen i Stjepan Radić. Ubojstvo je bilo
najavljeno, pa je i Stjepan Radić o tome pisao na
naslovnici Doma, ali vlast nije pokušala spriječiti
atentatora, poslanika vodeće srpske Radikalne stranke
Punišu Račića.
Na meti atentatora bilo je i cijelo vodstvo HSS-a u
parlamentu. Na mjestu su ubijeni ideolog HSS-a Pavle
Radić, urednik Hrvatske zaštite dr. Duro Basariček, a
ranjeni su Stjepan Radić, dr. Ivan Pernar i Ivan
Granđa. Od dobivenih rana Stjepan Radić umire u
Zagrebu 8. kolovoza 1928. godine.
Atentat je bio udar na one hrvatske političare koji
su se borili ne samo za hrvatske nacionalne interese,
nego i za prava čovjeka, prava na slobodu izražavanja
i slobodu novinstva.
Radić je bio političar i politički
mislilac, te iskreni pacifista svoga vremena. Bio je
protiv svih vrsta političkog nasilja, kako
revolucionarnog tako i ratnog. Nasilje je smatrao
opravdanim samo u krajnjoj nuždi samoobrane. Pitao se
međutim, kakav međunarodni sustav može osigurati
trajni mir? "Kada svaki narod bude imao svoju
političku kuću, državu ili nešto slično, kad se svaki
narod iznutra preporodi i harmonizira, nastat će i
sklad među narodima. Čovječnost će postati jača od
nacionalnosti."
Radić vidi narode prirodno
razdijeljene u veće "obitelji", Slavene, Romane,
Germane itd. "Mi Slaveni smo bogomdana avangarda
mirovnog preporoda", bio je uvjeren Radić. On
navodi jednog francuskog pravnika koji kaže:
"Slaveni bi već propali da ih nema tako mnogo; a
propali bi zato jer je u njih čovječnost jača od
narodnosti, humanizam razvijeniji od nacionalizma".
Na kojim se to izvorima vrijednosti
nadahnjivao Stjepan Radić u svom političkom i
novinarskom radu?
U svom "Političkom životopisu" pisao
je o djelima koja su najviše utjecala na njega te,
između ostalih, navodi "Spis o slobodi" što ga je
napisao engleski filozof John Mill (1826. - 1873.). On
je postavio temelje slobodarskoj teoriji na kojoj je
izrasla suvremena teorija komuniciranja dvadesetog
stoljeća. U programskom dokumentu Hrvatske opozicije
1902. (Radić je bio njihov tajnik), stoje zahtjevi:
"...da se donesu zakoni o slobodi štampe, o zaštiti
osobne slobode, domaćeg praga, listovne tajne i
zaštite seljačkog posjeda".
Te suvremene europske ideje Radić
razrađuje u Obzoru 3. prosinca 1902., u članku
"Liberalizam", u kojem popularizira ideje Emila
Faqueta, francuskoga književnika i akademika. Radić
ističe ideju da se država ne smije miješati u slobodu
govora, udruživanja i štampe, te piše da "...svaka
zemlja koja te slobode nema, nosi u sebi klice
propasti. Samo iz slobode govora i štampe, obučavanja
i sudstva može se razviti napredak i sreća jednog
naroda".
Zastupao je
stajalište da se samo u javnoj raspravi mogu naći
najbolja rješenja i da ne može biti nekih pitanja o
kojima se ne bi smjelo javno raspravljati. Citirao je
misao engleskog političara i povjesničara Johna
Dalberga Actora da "...svaka vlast korumpira, a
apsolutna vlast apsolutno korumpira". Zauzimao se
za poštivanje mišljenja svakog pojedinca jer:
"Nije narod jato gusaka koje sve jednako gaču".
Njegova je stranka 26. lipnja 1921. donijela Nacrt
Ustava neutralne seljačke republike Hrvatske kojim se
ukida smrtna kazna, teška tamnica i strogi zatvor.
Vlast ne može zabraniti ni jedan sastanak ni
skupštinu. Zauzimajući se za punu slobodu tiska, u
Nacrtu ustava stoji: "Cenzura se ne smije nikako
odrediti, a ni jedan list se ne može ni u kom slučaju
obustaviti... Svi politički članci i bilješke i svi
sastavci gdje se neko poimence spominje, moraju biti
potpisani punim imenom i prezimenom. Za izdavanje
novina nije potrebna oblasna dozvola...Za uvredu
poštenja počinjenu tiskopisom ima se posebnim zakonom
uvesti najkraći postupak".
Atentat na zastupnike HSS-a u beogradskoj Skupštini
20. lipnja 1928. g. izvršen je u tijeku rasprave o
korupciji, kriminalu u državnoj upravi i pljački
Hrvatske u Kraljevini SHS. Raspravljalo se i o tajnim
fondovima kojima je velikosrpski režim korumpirao
političare, stranke i pojedine novine.
Priredila
Dunja Gaupp
Društvene obavijesti br. 101, 2008.

ORIGINALNA VIJEST 20. lipnja 1928.
Suvremeni novinarski izvještaji, P.P.H. str.
339 - 346, Josip Horvat - str. 342
Naš
parlamentarni izvjestitelj u Beogradu, koji je
sinoć doletio aeroplanom, bio je prisutan
zločinu izvršenom sa strane radikalnog
zastupnika Puniše Račića nad hrvatskim
zastupnicima i ovako opisuje taj krvavi događaj:
Atmosfera odmah u početku današnje sjednice
bila je neobično burna. Sjednica je počela
negdje oko 10 s. i odmah se primjetila velika
nervoza ne samo na licima narodnih poslanika
nego i predsjednika Skupštine i ministara, koji
su bili prisutni.
Poslije govora g. Pribičevića nastala je
velika graja i lupa. Čuju se izrazi iz grupe
vladinih poslanika: "Opozicija spriječava rad".
Opozicioni poslanici revoltirani viču: "Nije
istina. Vlada spriječava rad".
Dolazi do užasne lupe i nereda, te predsjednik
prekida sjednicu. Poslije prekida dobiva riječ
Puniša Račić na lično objašnjenje.
Nakon već opisanog incidenta, koji se dogodio
za vrijeme govora Puniše Račića, u trenutku kada
je Račić iz klupe na desnici došao na govornicu,
mašio se rukom za džep gdje mu je stajao
revolver i okrenuo se predsjedniku dru Periću
izjavivši mu: "Ako me vi ne zaštitite, sam ću se
zaštititi".
Nastaje velika graja, a Puniša Račić, koji
tvrdi da ga je Pernar uvrijedio, viče: "Tko
stane između mene i Pernara ubit ću ga!" U tom
momentu on je zbilja potegao revolver. Ministar
Vujičić, koji sjedi iza njega u ministarskoj
klupi, hvata ga za ruku u nakani da ga spriječi
da puca. U istom momentu priskoči i Obradović,
ali Račić fizički silno jak čovjek odgurne ruku
Obradovića i strahoviti pucanj iz parabeluma
odjeknuo je u dvorani.
Prvi hitac pogodio je Pernara i
to jedan centimetar iznad srca. Pernar se u tom
momentu srušio na klupu, poslanik Granđa skače
da zaštiti Stjepana Radića, Basariček preko
stenografskog stola juri prema Radiću. Račić se
munjevitom brzinom okreće i sa jednim metkom
pogađa Basaričeka u slabine. Hitac je izašao na
lijevu lopaticu. Basariček također odmah pada.
Puniša Račić puca dalje sa stoičkom mirnoćom i
pogađa poslanika Granđu u ruku, koji je svojim
tijelom štitio Stjepana Radića. Čim je Granđa
pao, Radić je ostao nezaštićen u klupi, te Račić
ispaljuje na njega hitac, koji ga pogađa u
trbuh. Kad je to vidio Pavle Radić skače prema
Puniši Račiću. Račić dobacuje nešto Pavlu
Radiću, izgledalo je kao da mu kaže: "Tebe sam
tražio!" Te sa petim metkom pogađa smrtonosno
Pavla Radića i to jedan centimetar ispod srca.
Pavle je odmah pao na zemlju.
Nakon toga potrčalo je nekoliko liječnika
poslanika i priskočilo u pomoć ranjenima.
Stjepan Radić išao je neko vrijeme do hodnika
sam, tu je posrnuo i srušio se, te su ga njegovi
poslanici prvim autom prevezli u bolnicu.
Ministri koji su bili u klupama, od koji su neki
sagnuli glave pod klupe kao i veći dio poslanika
ostali su zapanjeni, tako da je Puniša Račić
nakon krvavog djela s revolverom u ruci išao iz
Skupštine kroz ministarsku sobu. U skupštinskoj
dvorani ostali su ležati Pavle Radić i
Basariček, dok su ranjenici izneseni napolje.
Granđa kojeg je rana jako bolila lagano je
stenjao.
Basariček je ležao između stenografskog stola
i prvih poslaničkih klupa. Odmah kraj njega
ležao je Pavle Radić, prema malom izlazu koji
dijeli ljevicu od desnice. Njega su poslanici
SDK iznijeli u kola za spasavanje, a posljednji
je iznesen Basariček, kod kojega je liječnik,
koji je došao odmah iz bolnice mogao da
konstatira samo smrt. Pavle Radić je ležao u
dubokoj nesvjestici, te je izne-sen u ambulantna
kola i odvezen u bolnicu gdje je u 12,10 sati
izdahnuo.
Stjepan Radić je odmah čim je u bolnicu
prenesem operiran, te kako liječnici izjavljuju
njegovo stanje nije teško i crijeva mu nisu
povrijeđena. Jedino je opasnost obzirom na
njegove godine da će ovakovu jednu tešku povredu
dosta teško preboljeti.
|
|