Prije toÄno osamdeset godina u jugoslavenskoj je
skupštini izvršen atentat na hrvatske izaslanike u kojem
je smrtno ranjen i Stjepan Radić. Ubojstvo je bilo
najavljeno, pa je i Stjepan Radić o tome pisao na
naslovnici Doma, ali vlast nije pokuÅ¡ala sprijeÄiti
atentatora, poslanika vodeće srpske Radikalne stranke
PuniÅ¡u RaÄića.
Na meti atentatora bilo je i cijelo vodstvo HSS-a u
parlamentu. Na mjestu su ubijeni ideolog HSS-a Pavle
Radić, urednik Hrvatske zaÅ¡tite dr. Duro BasariÄek, a
ranjeni su Stjepan Radić, dr. Ivan Pernar i Ivan
Granđa. Od dobivenih rana Stjepan Radić umire u
Zagrebu 8. kolovoza 1928. godine.
Atentat je bio udar na one hrvatske politiÄare koji
su se borili ne samo za hrvatske nacionalne interese,
nego i za prava Äovjeka, prava na slobodu izražavanja
i slobodu novinstva.
Radić je bio politiÄar i politiÄki
mislilac, te iskreni pacifista svoga vremena. Bio je
protiv svih vrsta politiÄkog nasilja, kako
revolucionarnog tako i ratnog. Nasilje je smatrao
opravdanim samo u krajnjoj nuždi samoobrane. Pitao se
međutim, kakav međunarodni sustav može osigurati
trajni mir? "Kada svaki narod bude imao svoju
politiÄku kuću, državu ili neÅ¡to sliÄno, kad se svaki
narod iznutra preporodi i harmonizira, nastat će i
sklad meÄ‘u narodima. ÄŒovjeÄnost će postati jaÄa od
nacionalnosti."
Radić vidi narode prirodno
razdijeljene u veće "obitelji", Slavene, Romane,
Germane itd. "Mi Slaveni smo bogomdana avangarda
mirovnog preporoda", bio je uvjeren Radić. On
navodi jednog francuskog pravnika koji kaže:
"Slaveni bi već propali da ih nema tako mnogo; a
propali bi zato jer je u njih ÄovjeÄnost jaÄa od
narodnosti, humanizam razvijeniji od nacionalizma".
Na kojim se to izvorima vrijednosti
nadahnjivao Stjepan Radić u svom politiÄkom i
novinarskom radu?
U svom "PolitiÄkom životopisu" pisao
je o djelima koja su najviše utjecala na njega te,
između ostalih, navodi "Spis o slobodi" što ga je
napisao engleski filozof John Mill (1826. - 1873.). On
je postavio temelje slobodarskoj teoriji na kojoj je
izrasla suvremena teorija komuniciranja dvadesetog
stoljeća. U programskom dokumentu Hrvatske opozicije
1902. (Radić je bio njihov tajnik), stoje zahtjevi:
"...da se donesu zakoni o slobodi štampe, o zaštiti
osobne slobode, domaćeg praga, listovne tajne i
zaÅ¡tite seljaÄkog posjeda".
Te suvremene europske ideje Radić
razraÄ‘uje u Obzoru 3. prosinca 1902., u Älanku
"Liberalizam", u kojem popularizira ideje Emila
Faqueta, francuskoga književnika i akademika. Radić
istiÄe ideju da se država ne smije mijeÅ¡ati u slobodu
govora, udruživanja i štampe, te piše da "...svaka
zemlja koja te slobode nema, nosi u sebi klice
propasti. Samo iz slobode govora i Å¡tampe, obuÄavanja
i sudstva može se razviti napredak i sreća jednog
naroda".
Zastupao je
stajalište da se samo u javnoj raspravi mogu naći
najbolja rješenja i da ne može biti nekih pitanja o
kojima se ne bi smjelo javno raspravljati. Citirao je
misao engleskog politiÄara i povjesniÄara Johna
Dalberga Actora da "...svaka vlast korumpira, a
apsolutna vlast apsolutno korumpira". Zauzimao se
za poštivanje mišljenja svakog pojedinca jer:
"Nije narod jato gusaka koje sve jednako gaÄu".
Njegova je stranka 26. lipnja 1921. donijela Nacrt
Ustava neutralne seljaÄke republike Hrvatske kojim se
ukida smrtna kazna, teška tamnica i strogi zatvor.
Vlast ne može zabraniti ni jedan sastanak ni
skupštinu. Zauzimajući se za punu slobodu tiska, u
Nacrtu ustava stoji: "Cenzura se ne smije nikako
odrediti, a ni jedan list se ne može ni u kom sluÄaju
obustaviti... Svi politiÄki Älanci i biljeÅ¡ke i svi
sastavci gdje se neko poimence spominje, moraju biti
potpisani punim imenom i prezimenom. Za izdavanje
novina nije potrebna oblasna dozvola...Za uvredu
poÅ¡tenja poÄinjenu tiskopisom ima se posebnim zakonom
uvesti najkraći postupak".
Atentat na zastupnike HSS-a u beogradskoj Skupštini
20. lipnja 1928. g. izvršen je u tijeku rasprave o
korupciji, kriminalu u državnoj upravi i pljaÄki
Hrvatske u Kraljevini SHS. Raspravljalo se i o tajnim
fondovima kojima je velikosrpski režim korumpirao
politiÄare, stranke i pojedine novine.
Priredila
Dunja Gaupp
Društvene obavijesti br. 101, 2008.
![](images/stjepan_radic2.jpg)
ORIGINALNA VIJEST 20. lipnja 1928.
Suvremeni novinarski izvještaji, P.P.H. str.
339 - 346, Josip Horvat - str. 342
Naš
parlamentarni izvjestitelj u Beogradu, koji je
sinoć doletio aeroplanom, bio je prisutan
zloÄinu izvrÅ¡enom sa strane radikalnog
zastupnika PuniÅ¡e RaÄića nad hrvatskim
zastupnicima i ovako opisuje taj krvavi događaj:
Atmosfera odmah u poÄetku danaÅ¡nje sjednice
bila je neobiÄno burna. Sjednica je poÄela
negdje oko 10 s. i odmah se primjetila velika
nervoza ne samo na licima narodnih poslanika
nego i predsjednika Skupštine i ministara, koji
su bili prisutni.
Poslije govora g. PribiÄevića nastala je
velika graja i lupa. ÄŒuju se izrazi iz grupe
vladinih poslanika: "Opozicija sprijeÄava rad".
Opozicioni poslanici revoltirani viÄu: "Nije
istina. Vlada sprijeÄava rad".
Dolazi do užasne lupe i nereda, te predsjednik
prekida sjednicu. Poslije prekida dobiva rijeÄ
PuniÅ¡a RaÄić na liÄno objaÅ¡njenje.
Nakon već opisanog incidenta, koji se dogodio
za vrijeme govora PuniÅ¡e RaÄića, u trenutku kada
je RaÄić iz klupe na desnici doÅ¡ao na govornicu,
mašio se rukom za džep gdje mu je stajao
revolver i okrenuo se predsjedniku dru Periću
izjavivši mu: "Ako me vi ne zaštitite, sam ću se
zaštititi".
Nastaje velika graja, a PuniÅ¡a RaÄić, koji
tvrdi da ga je Pernar uvrijedio, viÄe: "Tko
stane između mene i Pernara ubit ću ga!" U tom
momentu on je zbilja potegao revolver. Ministar
VujiÄić, koji sjedi iza njega u ministarskoj
klupi, hvata ga za ruku u nakani da ga sprijeÄi
da puca. U istom momentu priskoÄi i Obradović,
ali RaÄić fiziÄki silno jak Äovjek odgurne ruku
Obradovića i strahoviti pucanj iz parabeluma
odjeknuo je u dvorani.
Prvi hitac pogodio je Pernara i
to jedan centimetar iznad srca. Pernar se u tom
momentu sruÅ¡io na klupu, poslanik GranÄ‘a skaÄe
da zaÅ¡titi Stjepana Radića, BasariÄek preko
stenografskog stola juri prema Radiću. RaÄić se
munjevitom brzinom okreće i sa jednim metkom
pogaÄ‘a BasariÄeka u slabine. Hitac je izaÅ¡ao na
lijevu lopaticu. BasariÄek takoÄ‘er odmah pada.
PuniÅ¡a RaÄić puca dalje sa stoiÄkom mirnoćom i
pogađa poslanika Granđu u ruku, koji je svojim
tijelom štitio Stjepana Radića. Čim je Granđa
pao, Radić je ostao nezaÅ¡tićen u klupi, te RaÄić
ispaljuje na njega hitac, koji ga pogađa u
trbuh. Kad je to vidio Pavle Radić skaÄe prema
PuniÅ¡i RaÄiću. RaÄić dobacuje neÅ¡to Pavlu
Radiću, izgledalo je kao da mu kaže: "Tebe sam
tražio!" Te sa petim metkom pogađa smrtonosno
Pavla Radića i to jedan centimetar ispod srca.
Pavle je odmah pao na zemlju.
Nakon toga potrÄalo je nekoliko lijeÄnika
poslanika i priskoÄilo u pomoć ranjenima.
Stjepan Radić išao je neko vrijeme do hodnika
sam, tu je posrnuo i srušio se, te su ga njegovi
poslanici prvim autom prevezli u bolnicu.
Ministri koji su bili u klupama, od koji su neki
sagnuli glave pod klupe kao i veći dio poslanika
ostali su zapanjeni, tako da je PuniÅ¡a RaÄić
nakon krvavog djela s revolverom u ruci išao iz
Skupštine kroz ministarsku sobu. U skupštinskoj
dvorani ostali su ležati Pavle Radić i
BasariÄek, dok su ranjenici izneseni napolje.
Granđa kojeg je rana jako bolila lagano je
stenjao.
BasariÄek je ležao izmeÄ‘u stenografskog stola
i prvih poslaniÄkih klupa. Odmah kraj njega
ležao je Pavle Radić, prema malom izlazu koji
dijeli ljevicu od desnice. Njega su poslanici
SDK iznijeli u kola za spasavanje, a posljednji
je iznesen BasariÄek, kod kojega je lijeÄnik,
koji je došao odmah iz bolnice mogao da
konstatira samo smrt. Pavle Radić je ležao u
dubokoj nesvjestici, te je izne-sen u ambulantna
kola i odvezen u bolnicu gdje je u 12,10 sati
izdahnuo.
Stjepan Radić je odmah Äim je u bolnicu
prenesem operiran, te kako lijeÄnici izjavljuju
njegovo stanje nije teško i crijeva mu nisu
povrijeđena. Jedino je opasnost obzirom na
njegove godine da će ovakovu jednu tešku povredu
dosta teško preboljeti.
|
|