Potpredsjednik hrvatske vlade i dužnosnik SDSS-a Slobodan Uzelac izjavio je početkom kolovoza za beogradske Večernje novosti, u vrijeme kad se u Hrvatskoj obilježavala vojn-redarstvena akcija Oluja, kako je u Hrvatskoj još prisutna politika u kojoj se zločini nad Srbima u Drugom svjetskom ratu negiraju ili relativiziraju, a stradanja u posljednjem ratu prešućuju. "Trebalo je da prođu godine da bi se oni koji su počinili zločpine izveli pred lice pravde", rekao je, dometnuvši: "Ali većina zločina do danas je nekažnjena, a posebno se ignorira sustavno uništavanje naselja, onemogućavanje ili otežavanje povratnika."

Gotovo istodobno s tom izjavom Slobadana Uzelca, u Banjoj Luci u organizaciji Dokumentacijskog-informacijskog centra Veritas održan je okrugli stol te je, uz ino, rečeno kako Hrvatska još nije spremna suočiti se s prošlošću, već se i dalje negira zločin počinjen nad Srbima. Hrvatsko provosuđe, kako je rečeno, nastavlja ono što je radila hrvatska vojska tijekom rata prema Srbima.

Ono što Slobodan Uzelac i Veritas nisu tih dana rekli, nešto kasnije rekla je informativna služba SDSS-a na sojim mrežnim stranicama pod naslovom "Metode i okrutni mehanizmi Oluje duboko su ispod civilizacijskih normi". Prva rečenica tog očitovanja sadrži sve što se želi poručiti: "Oluja posmatrano s aspekta pravnih normi vjerojatno i jest bila legitimna vojna operacija, ali metode samog provođenja te pogotovo metode 'oslobađanja' primjenjivane danima i mjesecima poslije zadnjeg ratnog pucnja avgusta '95., daleko su od legitimnih, legalnih, moralno opšte prihvatljivih...".

Kad Slobodan Uzelac, kojeg se u Večernjim novostima titulira potpredsjednikom hrvatske vlade, govori kako je u Hrvatskoj "još prisutna politika u kojoj se...", mogao je biti toliko korektan pa kazati tko su nositelji te politike. Je li to hrvatski predsjednik, možda premijerka, Hrvatski sabor, ova ili ona stranka i td. Ovako, s obzirom na to da je potpredsjednik hrvatske vlade, može se iz njegove izjave izvesti zaključak kako je Slobodan Uzelac krivac za "prisutnu politiku".

Izjava Informativne službe na mrežnim stranicama njegove stranke - SDSS-a, da Oluja vjerojatno i jest bila legitimna vojna operacija, nameće pitanje poštuje li Slobodan Uzelac odluke najviše sudbene vlasti države čije je vlade ni više ni manje nego potpredsjednik. Morao bi znati da je Ustavni sud Reppublike Hrvatske, na inicijativu Vlade Republike Hrvatske, 10. listopada 2002., donio Izvješće u kojem stoji da je djelovanje oružanih snaga Republike Hrvatske poduzeto s ciljem oslobađanja dijelova okupiranog područja Republike Hrvatske da zaštiti suverenitet i neovisnost RH i obrane njezinu teritorijalnu cjelovitost". Prema tome, bilo bi vrijeme da u vašoj stranci shvate kako je Oluja bila potpuno legitimna, a ne kako to pdovaljuje "vjerojatno i jest bila legitimna vojna operacija", ako vam ne zanči ništa izvješće Opće skupštine UN-a. Donesena je na 83. plenarnom zasjedanju 9. prosinca 1994. u kojoj izriče svoju obavezu da "osigura poštivanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta RH", te "snažno osuđuje srpske samoproglašene vlasti na teritorijima Hrvatske" itd. U toj Rezoluciji koja je donesena devet mjeseci prije Oluje odbacuje se "omražena politika i praksa etničkog čišćenja".

Dosad su više puta izneseni podatci koliko je kažnjeno osoba zbog zločina koji su se dogodili, više manje, nakon Oluje, jer Oluja je imala svoje vrijeme trajanja, pa joj se ne može pripisivati ono što se dogodilo nakon što je objavljen njezin završetak. Uostalom, u Hrvatskoj nikome normalnom nije do toga da se zločini prešućuju, ma na kojoj se strani dogodili, da se nestali ne traže, ekshumiraju i dolično pokopaju. U Hrvatskoj su ljudi jedino protiv mitologizacije žrtava, manipulacije sa žrtvama, krivotvorenja povijesnih činjenica i sličnog., jer to stvara plodno tlo za nove sukobe. U spomenutom izvješću Ustavnog suda govori se nešto važno o "protuustavnoj tvorevini bez demokratskog legitimiteta i međunarodnogpravnog subjektiviteta" - Republici Srpskoj Krajini, ali to se zanemaruje i prešućuje.
Postojale su vlade te tvorevine, postojala je i vojska te paradržave. Zaista, Slobodan Uzelac, ima potpuno pravo kad kaže da se Hrvatska nije još u stanju suočiti s prošlošću jer da je na to spremna, posjela bi na optuženičku klupu sve dužnosnike koji su činili te vlade i sačinjavali zapovjedni stožer te vojske. Počela bi pravosudno odmatati klupko agresije na Hrvatsku kako se povijest ne bi ponavljala.

Zbog toga što to nije učinila, sve češće će se događati srpski nacionalistički ispadi poput onog 23./24. srpnja u selu Podgorju u općini Gvozd. Tamo je šest srpskih mladića cijelu noć maltretiralo jednu hrvatsku peteročlanu obitelj pjevajući četnička pjesme i prijeteći da će im na kuću baciti bombu. Možete li zamisliti da se nešto slično dogodilo nekoj srpskoj obitelji, koliku bi Milorad Pupovac digao galamu, kakvu bi zauzeo pozu... Brojao bi Strassbourg, Bruxelles, Pariz, London...

Jeste li čuli da su se oko toga oglasila neka nevladina udruga. Svi oni koji mjere hrvatske nacionalističke decibele, sada najednom nisu prepoznali problem, ili je možda maltretiranje hrvatskih obitelji dopušteno? Gotovo čitav mjesec trebalo je da se sramežljivo pojavi informacija o tome u novinama. I na kraju sve će se gurnuti pod tepih, a sličnih ispada po Banovini ima sve više.
Kažu da su vrlo učestali i u slunjskom kraju. Ali čemu se čuditi kad Vukovarke na ulicama prepoznaju svoje silovatelje, kad za holokaust Ćelija još nitko nije odgovarao itd. Dok se predstavnici srpske nacionalne manjine ne budu obračunavali s takvim ispadima i tražili oštre kazne, kao i suprotnim slučajevima, nema kruha od zajedničke budućnosti. Samo okamenjeni krug mržnje ostat će na djelu, nekome na radost, a svima skupa na žalost.

Mladočetnički ispad u Podgorju ne može se uspoređivati s neredima koje su Srbi izazvali na graničnom prijelazu s Kosovom, ali znakovi destabilizacije međunacionalnih odnosa u Hrvatskoj pred izbore, a poglavito pred zaključenje ugovora s Europskiom Unijom bit će sve naglađeniji, kako bi se u tom ugovoru ostvarilo neku poziciju za daljnje ciljeve.

Nesporno je kako iza svega stoji plan koji se osmišljava u Beogradu - velikosrpski planovi se i dalje mahnito ukuju u istoj kovačnici. Zbog toga je nekadašnji visoko predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling imao potpuno pravo kad je početkom mjeseca izjavio (Deutsche-Welle) da se Srbiji stalno pupušta. "Kad 16 godina nakon holokausta u Srebrenici isporuče Ratka Mladića, onda ih svi tapšaju i kažu: "Izvrsno, put preme EU je otvoren"! To su psihološki gledano nemoguće stvari i EU to ne shvaća. Tako se ne postupa prema nekome tko stoji u stalnom, fundamentalno suprostavljenom stavu prema susjedima, i to čini po vlastitom nahođenju, a ne na temelju međunarodnog prava, nego na osnovu nacionalističke politike koju očito još podržava većina Srba", kaže Schwarz-Schiling, napominjući kako Srbija "mora prestati s pokušajima da manipulira europskim i međunarodnim pravom".

Piše Marko Curać
Hrvatski list, 18.08.2011.