Sudac Orie pročitao je presudu. Što sad? Hrvatsko je vodstvo pred presudnim izborom. Ili će se uistinu ponijeti kao državno vodstvo i pokušati u posljednjoj epizodi, u pravomoćnoj presudi, srušiti kvalifikaciju udruženoga zločinačkog pothvata, osigurati da se generalima Gotovini i Markaču pravomoćno presudi prema pravnim standardima zapadne civilizacije i uvesti Hrvatsku u EU kao državu. Ili će glumiti da nešto čini i prepustiti svojim ratnim i političkim protivnicima da dovrše posao.

Prvi je izbor (pre)težak. Uspjeh je moguć jedino ako aktualno državno vodstvo i cjelokupna politička elita priznaju (svoje) dosadašnje propuste u ponašanju prema Haškom sudu i svoju neodgovornost prema temeljima nacionalne sigurnosti, ako zatim uistinu odluče te pogreške ispraviti i ako oko tog projekta okupe ljude koji to znaju i mogu.

Instrument specijalnog rata

Dakle, za početak važno je shvatiti da Haški sud nije samo sud nego i instrument specijalnog rata s pomoću kojeg su hrvatski ratni i politički protivnici doveli hrvatsku vojnu pobjedu na rub političke osude i političkog poraza. Institucije i pojedinci hrvatske države pritom su, ili nesvjesno ili s predumišljajem, često igrali za protivničku stranu. Država kao sustav bila je samo puki promatrač i izvršitelj (tuđih) naloga. A odvjetnički tim previdio je da se pred tim sudom postupci ne rješavaju samo u sudnici. Nakon svih tih propusta država kao sustav trebala bi najprije sama shvatiti što se dogodilo. Prvo: demaskirati obavještajnu i političku pozadinu haškog suđenja za Oluju, ali i suđenja dužnosnicima Herceg-Bosne. I to ne pustim naklapanjima, nego dokumentima i kvalificiranom analizom koju mogu provesti samo nadležne državne institucije. Drugo: demaskirati pravnu neodrživost standarda koje je sud primijenio u presudi Gotovini i Markaču. To trebaju učiniti ugledni svjetski pravnici ili instituti čiji nalaz ima odgovarajuću težinu. Treće: omogućiti proširenje odvjetničkog tima. Ne trebaju im nikakvi 'prijatelji suda', nego pravni znalci koji nisu neprijatelji države.

U sljedećem koraku s analizama obavještajne pozadine i pravnih standarda presude valja na prikladan i razumljiv način upoznati svoje političke saveznike, relevantne međunarodne političke institucije, međunarodnu stručnu javnost. Tek kada se to učini, imat će smisla lobirati na relevantnim mjestima, i to samo za primjenu pravnih stečevina zapadne civilizacije. Dakle, tražiti da se hrvatskim generalima i hrvatskoj (oslobodilačkoj) vojnoj operaciji sudi prema standardima prihvatljivima za zapadni svijet, prije svega za članice NATO-a. Ništa više, ali i ništa manje od toga.

Britanski scenarij

Drugi je izbor onaj koji je ovih dana vrlo jasno iznio Dennis MacShane, bivši britanski ministar za Europu, lovac na Antu Gotovinu i uvijek pouzdani glasnogovornik vrlo postojane britanske politike prema Hrvatskoj. Dakle, pozdravivši pravednost presude protiv generala Gotovine, 'koji je zapovijedao u ime ultranacionalističkih hrvatskih političkih ekstremista', MacShane je konstatirao: 'Gotovina je heroj jednako kao Nijemci koji su masakrirali nedužne ljude u Lidicama u Češkoj ili Rusi koji su ubili poljske časnike u Katinu. Gotovina je izdao svoj narod i katoličku vjeru, a zatim se kukavički skrivao od pravde.'

To je ta paralela hrvatskoga državnog vodstva s nacističkom Njemačkom koja je bila britanski lajtmotiv u svim haškim postupcima protiv Hrvata. Postane li presuda o udruženom zločinačkom pothvatu pravomoćnom, aktualni britanski ministri neće odmah tražiti da hrvatski pioniri recitiraju te MacShaneove misli i ritualno pljuju po fotografijama udruženih zločinaca Tuđmana, Šuška, Gotovine, Markača..., a plješću osuđenim pljačkašima i ubojicama srpskih staraca poslije Oluje koji su se, eto suočili s grijesima, pokajali i uprli prstom u zločinačko vodstvo. To će biti za pet godina. Prije toga će od hrvatske države zatražiti da kao uvjet za ulazak u EU ukine Dan pobjede, da isplati etnički očišćene Srbe u Hrvatskoj, zatim Bošnjake u BiH, da svaki sudionik oslobodilačkog rata ima za vratom mač zločinačkog pothvata... Ukratko, tražit će od Hrvatske da sama sebe pretvori u Pakao. Jer jedino je to pravi naziv odredišta na koje se stiže pristankom na Luciferove uvjete.

Višnja Starešina

LIDER 22. 4. 2011.