|
Stepinac, zaštitnik sudaca i odvjetnika - želja njemačke sutkinje Claudie Stahl
Sutkinja zavjetovana zagovoru bl. Alojzija, hrvatskom narodu uoči Stepinčeva daruje utemeljen prijedlog još jedne javne Stepinčeve afirmacije. Jedina njena veza s Hrvatskom je blaženi Alojzije Stepinac. Nikad nikakve veze s našom zemljom, Crkvom u Hrvatskoj i ljudima nije imala, a Providnost je učinila da postane promicateljicom Stepinčeve svetosti. Ona je pravnica, sutkinja, Njemica – Claudia Stahl. Jednostavna, samozatajna i blaga u susretu, a u izricanju stavova oštroumna i precizna. U skladu s uvriježenom karakteristikom o njemačkom narodu, i Claudia svakom izrečenom mišlju pokazuje koliko je konkretno poduzetna, disciplinirana, terminološki jasna i točna. |
Stahl promiče ideju da se bl. Alojzija Stepinca proglasi zaštitnikom sudaca i odvjetnika. To je vrijedna ideja koja u životu lažno optuženog i nepravedno osuđenog kardinala Stepinca, ima stvarnog i simboličnog temelja, i istinsko je duhovno nadahnuće osobe koja s bl. Alojzijem duhovno druguje. 'Strankinja' koja poznaje njegov život i osvjedočena je u blaženikov zagovor, hrvatskom narodu uoči Stepinčeva daruje utemeljen prijedlog još jedne javne Stepinčeve afirmacije i njegove zagovorne pratnje, i to za područje koje je njega osobno koštalo života – sudačko.
- Njemica sam, nisam hrvatskog podrijetla. Ponekad sam nailazila na ime kardinala Stepinca u Njemačkoj u kontekstu Trećeg Raicha. Kad je bio proglašen blaženim, čitala sam o jakoj kontroverzi oko njega. Shvatila sam da postoji kontroverza. Htjela sam znati istinu. To je bio poticaj da počnem istraživati o Stepincu. Nekoliko puta sam pročitala njegovo ime, ali u jednom trenutku htjela sam znati više. Ne mogu to protumačiti. To je bio duhovni dodir. Tijekom istraživanja, vidjela sam da činjenice ne odgovaraju slici koja je o njemu plasirana. Vidim kardinala Stepinca u njegovim sobicama u Krašiću. Osuđen, u kućnom pritvoru, izoliran, smrtno bolestan. Ali ipak, tako optimističan, strpljiv, vjeran Bogu i Svetom Ocu. Osam tjedana prije svoje smrti, priznao je u jednom pismu što je značila komunistička presuda za njega. Bilo je to jedini put u njegovom životu kad je to mogao očitovati. On, koji se nikad nije htio tužiti. Pisao je da je njegova osuda bila političko ubojstvo nevinog čovjeka i da je posljedica te osude bila da je njegov fizički život dospio na rub groba. To mora biti upozorenje svima nama pravnicima, cijelom pravosuđu. Zato ga molim kao zaštitnika i zagovornika sudaca, da sudimo uvijek neovisno, da zastupamo kao suci samo istinu i pravednost - poručuje Stahl.
Stahl je i autorica knjige ''Životopis'' kardinala Stepinca, tiskane prošle godine na njemačkom jeziku, u njemačkoj nakladi. Tu je knjigu poslala papi Franji, a od Državnog tajništva Svete Stolice dobila je zahvalan odgovor. Prvo svoje javno obraćanje javnosti u Hrvatskoj, Stahl je imala na predstavljanju knjige ''Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca'' na Sveučilištu u Zadru u srijedu 7. veljače. 'Claudia Stahl je time moj pomoćnik i hrvatski veleposlanik u svijetu', rekao je tom prigodom mons. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze.
Claudia Stahl je rođena u Hamburgu, živi u Berlinu, a kao sutkinja na upravnom sudu radi u Cottbusu, gradu 125 km udaljenom jugoistočno od Berlina. Hrvatski jezik koji izvrsno govori učila je samo zato da bi mogla proučiti dokumente na temelju kojih bi saznala više i autentično o životu kardinala Stepinca. U svom okruženju suočavala se s negativnim govorom pojedinaca o Stepincu.
- Nisu govorili da je zločinac, ali nisu bili uvjereni da je on svetac. Uvijek postoji sumnja jer je bio osuđen, pa na neki način ljudi misle, kad je čovjek bio osuđen, mora biti razlog za to. Zato smatram da je bilo vrlo važno da je komunistička presuda u Hrvatskoj poništena prije dvije godine - kaže Stahl. I sama s uzdahom potvrđuje kako neke odluke suda mogu biti nepravedne. I suci se mogu varati. No drugačije je kad to nije namjerno učinjeno kao zlo. Ali u slučaju Stepinca bilo je namjerno, podmetnuto, montirani proces i suci su znali što su činili komunistički suci. Oni su znali da je Stepinac bio nevin. Jer suci su bili profesionalni pravnici - ističe Stahl.
- Kad sam studirala pravo i pripremala se na drugi državni ispit, ne znam zašto, ali tražila sam na internetu opet Stepinčevo ime. Tada sam htjela više doznati o njemu. Ali to je bilo teško. Na kraju sam nabavila neke stare knjige na engleskom i francuskom. Hrvatske knjige zbog nepoznavanja jezika nisam razumjela. Molila sam Alojzija za njegov zagovor i za njegovu pomoć na ispitu. Obećala sam mu da ću posjetiti njegov grob te da ću nešto i napisati o njemu. Uspjela sam na ispitu i dobila sam posao sutkinje. Taj uspjeh na ispitu je bio veliki znak i potresao me. Bio je dodir! Duhovni dodir! Htjela sam, morala sam više znati o Alojziju. Htjela sam održati svoje obećanje. Zato sam počela učiti hrvatski u Berlinu, jer sam vidjela da bez znanja hrvatskog jezika neću razumjeti što je bilo s njim. Putovala sam u Hrvatsku, vidjela sam njegov grob u katedrali te dvije malene sobe i krevet u župnom dvoru u Krašiću, gdje je umro. Od samog početka, Krašić me najviše dirnuo. Prije osam godina sam postala sutkinja. To zahvaljujem dragom Bogu i bl. Alojziju. Nikad mu neću to zaboraviti. Sretna sam da sam mogla održati svoje obećanje, pokazati mu svoju zahvalnost. Išla sam u neke njemačke arhive. Vidjela sam, kad je Stepinac bio živ i poslije smrti, bio je poznata osoba i u Njemačkoj. Bio je povezan s Njemačkom jer je studirao u Germanicumu u Rimu. To je njemački zavod u Rimu. Imao je nekoliko prijatelja u Njemačkoj kroz cijeli svoj život. Imao je i jednog liječnika iz Njemačke. Našla sam kako je u svojim pismima vrlo često citirao njemačke poslovice, njemačku literaturu. Vrlo dobro je znao njemački jezik. Govorio je francuski, talijanski, latinski, ali i njemački jezik - kaže Stahl.
Claudia je počela učiti hrvatski jezik u školi za strane jezike u Berlinu 2008. g. Prevodila je Stepinčeva pisma iz sužanjstva na njemački jezik.
- Na početku je bilo vrlo teško, ali kako sam prevodila, kad sam prevela nekoliko, pa sto pisama, bilo je sve lakše. Na neki način, učila sam hrvatski jezik i od kardinala Stepinca. Nisam objavila prijevod pisama. Najvažnije je poznavati njegov životopis. Pisma se mogu razumjeti kad se zna nešto o Alojzijevom životu - kaže Claudia.
Stahl je bila nekoliko puta u Hrvatskoj.
- Kad sam bila na Stepinčevom grobu, jako me dirnulo vidjeti ljude koji su uvijek dolazili, neprestano. Neprestano dolaze. To me veseli. Stepinac je umro izoliran i sad svaki trenutak ima posjetitelja. On to zaslužuje. On je vrlo vjeran prijatelj - poručuje Claudia Stahl, koja će 10. veljače sudjelovati na proslavi Stepinčeva u zagrebačkoj katedrali.
Autor: Ines Grbić, laudato.hr
|
