'Stanimirović je poslao vojnike koji su odveli mog Marijana'

Danima nakon što je Marijan odveden, Ljeposava mi je govorila da je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen - kaže Slavica Popović

- Jedan dan došli su Voja i dr. Dragan Martinović iz Šida jer su doznali da je moj suprug Marijan ranjen i da je u kući kod svoje majke gdje smo živjeli, jer naša je bila zapaljena i opljačkana. Voja, kojega znam odavno, a i 94-godišnja majka mu živi desetak kuća od naše, rekao je da Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Još me pokudio da sam ga trebala odmah prijaviti. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj.

Rekao je da će poslati milicajce po njega i stvarno, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nisam vidjela živog. Barem da njegove kosti mogu pokopati na groblju i da imam gdje zapaliti svijeću. Najgore mi je za Sve svete kada svi idu na grobove svojima, a ja nemam kamo - kaže Slavica Popović koja od jeseni 1991. ne zna sudbinu svoga supruga Marijana koji je, kada je ubijen, imao 48 godina.

Vojislav Stanimirović u to je vrijeme bio zapovjednik saniteta JNA. Nakon okupacije Tovarnika, početkom rujna 1991., Marijan Popović je sa 30-ak mještana odveden u Šid na ispitivanje, a potom u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili šest dana do kraja rujna, da bi ih, prema zahtjevu vlasti u Tovarniku, vratili i smjestili u logor koji je bio u kući dr. Cvejića u kojoj su ispitivali i mučili Hrvate koji su kao i Popovići, ostali u svojim kućama. Od tih 30 mještana, ubijeno ih je 18.

Prema Slavičinim saznanjima, Marijana su iz logora početkom listopada izveli Stevan Srdić i jedan iz Šida, po izgledu četnik sa šubarom i kokardom, i izvan Tovarnika pucali u njega, mislili su da su ga ubili pa su otišli.

- Marijan se nekako dovukao u kuću svoje majke i tu smo ga skrivali nekoliko dana. Imao je ranu između vrata i ramena prema plućima i na ruci. Rane su se dale na zlo pa je svekrva otišla u ambulantu gdje je radila Ljeposava Stanimirović, supruga Vojislava, zatražiti lijekove pa se tako doznalo da je Marijan u kući. To je doznao i Voja pa je došao po njega jer je, kako je rekao, bio ratni zarobljenik i zato mislim da bi on najviše mogao reći što se dogodilo s mojim Marijanom. Svaki put kada ga vidim na televiziji, pretrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je njegove kosti. Danima nakon što je Marijan odveden, Ljeposava mi je govorila kako je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen - kaže Slavica Popović dodajući kako je, dok su još bili u progonstvu, u Zagrebu dala izjavu u vezi ovog slučaja, ali ne zna što se poslije događalo.

Jednom je na vukovarskom sudu svjedočila na suđenju Milošu Stanimiroviću i tamo je ispričala ovu priču, no nikada nitko nije odgovarao za smrt 68 Tovarničana ubijenih nakon okupacije mjesta.

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru i Osijeku obavilo je izvide na temelju dosadašnjih prijava protiv Vojislava Stanimirovića koje su se odnosile na događanja u Domovinskom ratu i prema prikupljenim saznanjima nije utvrdila da postoji elementi za podizanje kaznene prijave i pokretanje postupka.

Piše: Miroslav Flego/VLM

Izvor: Večernji list