DEKLARACIJA O STANJU U DRŽAVI I DRUŠTVU 

Polazeći od toga da bi politika trebala biti sam vrh empirijske mudrosti koja usmjerava narod prema prosperitetu, prema boljitku i njegovoj nacionalnoj i socijalnoj sigurnosti u budućnosti, očuvanju nacionalnog suvereniteta i dostojanstva naroda, jačanju njegove patriotske i socijalne svijesti, a u skladu s humanističkom filozofijom i kršćanskim svjetonazorom koje je nadživjelo sve države i režime svijeta - jer stavlja čovjeka i njegovu društvenu, nacionalnu i socijalnu dobrobit u središte pažnje!

Polazeći od toga da se, gotovo sve političke garniture koje su se izredale na vlasti na vrhu hrvatske države do sada, nisu držale toga principa, pa su često postupale suprotno nacionalnim, patriotskim i socijalnim interesima hrvatskog naroda, počesto su služili interesima moćnog globalističkog kapitala i njihovim gospodarima, a zanemarivale su nacionalne patriotske i socijalne interese svog naroda i svih građana u RH, a posebno zanemarivale i interese hrvatskog nacionalnog korpusa razasutog diljem svijeta, koji se silom prilika i pod utjecajem različitih kultura i svjetonazora sve više udaljava od svog matičnog naroda. Dakle, političke garniture koje nisu stavljale u žižu interesa hrvatskog čovjeka, njegov prosperitet, nacionalnu i socijalnu sigurnost, stoga - Hrvatska akademska zajednica - kralj Tomislav, kao zajednica uglednih hrvatskih intelektualaca iz domovine i iseljeništva, želeći pomoći domovini i njenom narodu, kao i njenom iseljeništvu, objavljuje sljedeću - Deklaraciju o stanju u državi i društvu!

Nacinalno-patriotsko, gospodarsko-socijalno, kulturno-svjetonazorsko, a posebno i moralno stanje u hrvatskoj državi postalo je krajnje zabrinjavajuće. Političke garniture nisu u stanju ni sagledati to stanje, a kamoli povući strateške i taktičke političke i gospodarske poteze da se to stanje razriješi. U narodu i iseljeništvu živi svijest da to i ne žele, ili da se barem dovoljno ne trude.

Političke stranke, gotovo beziznimno, ponašaju se kao zatvoreni "feudi" i ne žele se ujediniti na nacionalno-patriotskom, gospodarskom i svakom drugom prosperitetnom programu od interesa za cijeli narod, a rukovodstva tih stranaka nisu se sposobna odreći svojih sitnih "feuda" u korist općeg dobra, pače i kvalitetne kadrove unutar samih sebe guraju dalje od svakog utjecaja, da ne bi bile ugrožene njihove rukovodne pozicije.

Socijalna raslojenost hrvatskog društva je znatno veća nego u doba feudalizma i kmetstva. Dok jedni jedva da imaju i zalogaj kruha da prehrane svoje obitelji, drugi se razmeću bogatstvom i imovinom koju najčešće nisu stekli kao rezultat svog vlastitog rada. U Hrvatskoj je javno pogažen moral i dostojanstvo naroda. Stoga bi trebalo ubuduće u Ustav RH ugraditi odredbu da ono što nije moralno i pravedno da je istovremeno i protupravno i protuustavno, (misleći pri tom na zakonske propise i niže akte koji daju privid zakonitosti nečemu što je suprotno javnom moralu i pravednosti).

Gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo je predano u ruke tuđinu od strane političkih garnitura koje su do sada bile na vlasti, nerijetko i po principu - "žrtvuj cijeloga vola da bi se osobno dobio jedan šnicl". To je, kako se čini, bio i princip rasprodaje najprofitabilnijih hrvatskih gospodarskih subjekata i nacionalnih vrijednosti. Svakoj daljnjoj rasprodaji treba stati na kraj! I svaki pokušaj prodaje strancima državne imovine od strateških i nacionalnih interesa - treba proglasiti aktom neprijateljstva i podrivanjem narodnog gospodarstva.

Želimo obnoviti hrvatsko bankarstvo, to jest da sve one djelatnosti gdje se zarađuje prevrćući novac za novac, da sva dobit ide u opće dobro - u državni proračun. To se isto odnosi i na osiguravajuća društva i sl. Želimo vratiti u ruke Hrvatske države monopol nad energetikom i strteškim sirovinama i pratećom djelatnosti. Rasprodaja nacionalnih dobara pokazala se najpogubnijim potezom političkih garnitura kojima patriotizam ništa nije značio. U našem društvu više nikada niti jedan pojedinac koji stavlja svoj osobni interes ispred zajedničkoga, ne bi se u društvenom položaju smio pomaknuti naprijed niti jedan milimetar.

Hrvatsko selo, a time i poljoprivredna prizvodnja posebno su zapušteni. Polja su neobrađena, mnoge kuće su prazne ili je u njima staračko stanovništvo. Naše selo umire! Umire ponajprije zbog maćuhinskog odnosa vlasti prema poljoprivredenicima, a posebno i prema stočarima, mljekarima i sl. Zbog uvoznog lobija nestaju naše farme, s tržišta nestaja zdrava domaća hrana, a preplavljuje ga uvozna hrana sumnjive kvalitete. Hrvatsku poljoprivredu treba staviti pod posebnu zaštitu države unapređujući tehnologiju i interes mladih ljudi da ostanu u svojim selima, na svojim imanjima i da tamo proizvode kvalitetnu hranu za široko europsko tržište.

Braniteljska populacija je ugrožena što je pokazala i manifestirala svojim brojnim suicidima (dosad oko dvije tisuće braniteljskih suicida) koji nisu samo rezultat bolesti već prvenstveno i kao rezultat lošeg i zapuštenog društvenog položaja i guranja branitelja na margine društva.

Zemlja nam je još uvijek dobrim dijelom zasijana minama što vrlo često odnosi brojne ljudske živote, počesto i djece, pa se razminiranje ukazuje prioretnim u pogledu rasporeda sredstava iz društvenog proračuna ispred financiranja kojekakvih udruga koje nisu u skladu s svjetonazorom najvećeg dijela naroda, a prioritetno im se dodjeljuju neprimjerno visoka sredstva iz proračuna. A zanemaruju se gubitci ljudskih života zbog zasijanih minskih polja. Oni idu izravno na savjest vladajućih struktura, ali nažalost i cijelog naroda.

Političke stranke, gotovo sve, vide spas nacionalnog gospodarstva u ulasku Hrvatske u EU. Upitno je koliko je to realno argumentirano mišljenje, jer još nigdje nisu javno objavljene analize troška i dobiti ulaskom Hrvatske u EU, te njihovog omjera. Ali, i položaj Hrvatske kao kasnodolazeće članice, kad se stol s jelom (fondovima) već dobrano ispraznio. A posebno kod tog ulaska nije vrednovano zabrinjavajuće recentno stanje gospodarstva kod mnogh članica EU. Računice pokazuju da ćemo već u ovoj godini prema EU biti u negativnoj bilanci, tj da ćemo morati više dati nego što ćemo primiti, a da se tome i ne pridodaje propast oko 2000 špeditera zbog ukidanje carine, što znači da nekoliko tisuća obitelji ostaje bez prihoda.

Zato moramo biti vrlo oprezni, jer nismo se udružili u EU da bismo možebitno izgubili ili ograničili svoje gospodarstvo, slobodu i suverenost, da ne bismo više bili svoj na svome, i ne želimo biti nikome sluge i potčinjeni. Imamo gorko povijesno iskustvo Beča, Budimpešte, Beograda, Berlina, a sada nas čeka i Bruxelles. Zar mi uvijek moramo tražiti od nekoga dopuštenje što ćemo činiti u svojoj vlastitoj kući i u svojoj obitelji. Kao suvereni narod to ne smijemo dopustiti.

"Regnum regno non praescribit leges. (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone)!" Tako je uzviknuo naš časni hrvatski ban Ivan Erdodi isukavši sablju na Požunskom (danas Bratislava) saboru godine 1790. g. Hrvatski narod i hrvatska politika u EU visoko trebaju dići svoj stijeg, ponos i dostojanstvo. Jedan smo od najstarijih naroda u Europi, imali smo državu i parlamenat kad mnogi drugi (koji s nama sada žele gospodariti) nisu ni znali što je to.

Perspektiva i budućnost mladih ljudi u vlastitoj domovini je nikakva. Zar vam to ne ilustrira činjenica da niti jedan predsjednik hrvatske države do sada nije nikada podnio godišnji izvještaj o stanju društva i nacije. Da se na nijednoj sjednici državnog sabora nikada nije raspravljalo o sve većem, masovnijem odolasku mladih ljudi iz Hrvatske, što predstavlja pravu moru za cijeli narod. Unutarnjim razarateljima Hrvatske je to očito dobro došlo, pa ne dopuštaju o tome javno govoriti. Kao narod moramo sačuvati svakoga pojedinca i osigurati mu kruh u vlastitoj domovini. Mi smo iseljenička država, samo iz razloga što se njome loše upravlja, a kroz povijest, jer su s nama upravljali stranci samo zbog naše nesloge. Danas, nakon više od tisuću godina, ima nas tek duplo više nego što nas je bilo za vrijeme kralja Tomislava. Hrvatska je danas najviše ugrožena natalitetno, vlast o tome šuti, umjesto da se po tom pitanju organizira rasprava u saboru, u stručnim institucijama sl. i da se poduzmu sve mjere da se natalitet popravi. Mi moramo takvoj politici koja to provodi već jednom reći - dosta! Trebamo uspostaviti organizaciju države i njenu čvrstoću po uzoru na jake države zapada . A posebno po pitanju zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske.

Hrvatske znanstvene i kulturne institucije, i hrvatska tzv kulturna i znanstvena elita u cijelosti su zakazali na nacionalnom, patriotskom i gospodarskom planu, kao da ih se ne tiče pogubno stanje u državi i društvu i sve izvjesniji nazirući sunovrat gospodarstva s teškim posljedicama za narod i državu, ali i cijeli nacionalni korpus u svijetu. Kao da sudbina naroda i njegova budućnost ne spadaju u njihovu znanstvenu i kulturnu observaciju, pa makar i onu sporadičnu.

Želimo pokrenuti, u što većem broju, povratak naših iseljenika i njihove djece u domovinu. Želimo da Hrvatska postane zemlja useljeništva, (prvenstveno povratkom naših iseljenika) i zemlja općeg prosperiteta, da nam ponovno na opustjelim selima ožive stara ognjišta. Mi imamo za to sve uvjete, ali do sada niti jedna politička garnitura za to nije mnogo marila. Mi smo jedinstven narod i gdje god se nalazi koji njegov pripadnik u svijetu treba biti pod zaštitom svoje matične domovine i države.

Domovinsku i iseljenu Hrvatsku želimo povezati svim mogućim vezama, pa i institucionalno, kako bi cjelokupni naš narod disao i osjećao se kao jedno tijelo, kao jedinstven hrvatski organizam. A svakako napose želimo zaustaviti svako daljnje iseljavanje naših mladih i stručnih ljudi, naših radnika i sl. U tome ćemo zasigurno uspjeti ako se organiziramo i udružimo! Već i snažna želja da se u nečemu uspije je pola uspjeha. Bol jednog hrvatskog čovjeka (na pr. slučaj Veljko Marić) treba biti opća bol, kao i radost i uspjeh savkog čovjeka treba biti opća radost i uspjeh cijeloga naroda. Samo s takvim stupnjem solidarnosti možemo biti uspješan i na svakom planu prosperitetan narod.

Hrvatski nacionalni korpus u povijesno hrvatskim zemljama koje sticajem političkih okolnosti nisu ušle u sastav RH, nalazi se u degresiji, prvenstveno u BiH, ali i drugim dijelovima bivše Jugoslavije. Ta degresija se i ubrzava, a politika iz matične zemlje ne poduzima nikakve ozbiljnije političke poteze da se ta degresija barem zaustavi. Nezainteresiranost vlasti matičnog hrvatskog naroda za njihovu sudbinu, kao i za sudbinu iseljenih Hrvata je naprosto zabrinjavajuća. Čini se da smo zemlja u svijetu koja ima jednu od najvećih dijaspora u odnosu na broj stanovnika u domovini, ali koja se najmanje brine o njihovom nacionalnom opsatnku, a da posebno ne govorimo o njihovom eventualnom povrartku u Hrvatsku. Pače, što je potpuno suprotno zdravom razumu, od strane politike se forsira iseljenje maldih stručnih ljudi i iz Hrvatske. Sve više im se javno s političkih govornica nude nova tržišta rada u EU ali jednako tako i u prekooceanskim zemljama. Nigdje nema nikakvog poziva da ostanu u svojoj domovini i na svojim ognjištima. Anacionalna politika je u punom usponu s nesagledivim tragičnim posljedicama za narod i njegovu opstojnost.

Pozivamo mlade intelektualce da ostanu u domovini, da se društveno i politički organiziraju i ujedine i da sami grade svoju budućnost u vlastitoj domovini, da grade Hrvatsku po mjeri svojih potreba, a jednako tako Hrvate u BiH i drugim susjednim državama da ostanu na svojim vjekovnim ognjištima i da grade suživot s drugim narodima.

Protiv naše domovine i našeg naroda već više od stotinu godina vodi se bespoštedna agresija laži, sve do naših dana. Prešućuje se junačka povijest kakvu je rijetko koji narod imao, a poglavito manji. Iskrivljuju se povijesne činjenice, na svakom koraku. Naš mirni, vjernički, marijanski narod pokuša se prikazati kao narod zla, narod mračnjaštva, fašizma i sl. I na taj način se pravda golemo zlo koje je učinjeno našem narodu u novijoj povijesti i iznutra i izvana. Mi se ne bojimo istine i kadri smo je svugdje i u svakom detalju iznijeti pred javnost i oči svijeta. Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i kontinuiranoj agresiji laži i to frontalno - in continuo - još od početka prošlog stoljeća, bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. Ta laž dolazi izvana i iznutra. Izvana od susjednih i agresorskih naroda na Hrvatsku, a iznutra od ideoloških protivnika i nevladinih antihrvatskih udruga koje se izdašno financiraju iz Državnog proračuna.

Kako se boriti protiv te, toliko široke i toliko dugotrajne frontalne agresije laži na našu domovinu, na naš narod, na našu povijest, na našu kulturu, na našu Crkvu - ukratko na našu prošlost, na našu sadašnjost i na našu budućnost? Odgovor glasi - strpljivo istinom, i samo istinom, čvrstom argumentiranom, boriti se u svakom segmentu, boriti se frontalno, ne samo braniti se, već boriti se - agresijom istine. Ona mora izlaziti iz usta svakog našeg školarca i studenta, svakog radnika, činovnika i intelektualca, a posebno povjesničara i diplomata, ona mora izlaziti iz svih medija priopćavanja, iz svih znanstvenih, vjerskih i kulturnih, i državnih institucija, iz svih vjerskih zajednica, iz svih politički stranaka - ona mora biti dugotrajna, uporna svenarodna fronta - Fronta istine. Jer - samo nas istina može osloboditi, ali i spasiti! Od te agresije laži na naš narod i hrvatska država trpe velike, pa i međunarodne štete i ugled.

Naša je povijest junačka, ali ona zbog prešućivanja nije duboko ušla u svijest hrvatskog čovjeka. U školskim povijesnim knjigama glavne aktere te povijesti se prešućuje, pa sve do naših dana kad se želi zamagliti i sam obrambeni Domovinski rat, ne bi li se što prije zaboravio.

Ne želimo ponoviti političke greške naših očeva i djedova iz naše povijesti koje su imale tragične posljedice za cjelokupni nacionalni korpus, a posebno one u dvadesetom stoljeću. Želimo objektivno utvrditi našu sadašnjost u kojoj je duboko ugrađena i naša gorka prošlost, čije posljedice još itekako osjećamo na svakom koraku. I nakon sedamdeset godina ne dopuštaju nam da bar prebrojimo svoje mrtve iz najtragičnijeg segmenta svoje povijesti. Kao narod ne zatvarajmo knjigu svoje prošlosti da bismo mogli i znali čitati i njegovu - knjigu budućnosti. Čuvajmo i spoznajmo svoje korijene da bismo znali učiti iz povijesnih grešaka da ih više nikada ne ponovimo. Hrvatska je došla pred situaciju da se jednostavno mora okrenuti prema budućnosti, a to znači izvršiti dekomunizaciju i dejugoslavenizaciju društva i s javne scene maknuti sve njihove preostale relikvije.

Vlast uvijek treba dolaziti u ruke snažnih intelektualnih ličnosti, s velikim iskustvom, ponajprije u gospodarstvu, ali uvijek onih koji su prije svake političke karijere - napravili karijeru poštenja i moralnosti. Moralni ljudi su stupovi svakog društva. Moral u politici je temelj dobre politike, tamo gdje nema morala nema ni nacionalnog prosperiteta.

Pozivamo hrvatske inetelektualce iz domovine i iseljeništva da se povežu, umreže I organiziraju, da što više rade u interesu svoje domovine ma gdje bili u svijetu. Svaki pa i najmanji doprinos je dobrodošao. Kao narod želimo opstatiiI u budućnosti, pa time svojim mlađim naraštajima pod svaku cijenu želimo osigurati život dostojan čovjeka u vlastitoj domovini.

Prava politika je mudrost, ali narod tu mudrost kod svojih političara rijetko kada osjeti - jer te mudrosti u hrvatskoj politici gotovo da i nema. Briga je pratilac savjesnih ljudi. Gdje ima morala ima i brige za svakog čovjeka i za sav narod. Kao intelektualci osjećamo brigu i odgovornost za sudbinu svoje - jedine nam i najdraže domovine Hrvatske i cjelokupnog nacionalnog korpusa.

I stoga dižemo glas razbora, jer zbog neodgovorne i nesposobne politike gotovo da smo na putu postupnog gubitka i naroda i domovine i države. Na hrvatskoj inteligenciji je velika povijesna odgovornost i zato pozivamo intelektualce iz Domovine i iseljeništva, kao I njihove institucije da se pridruže nakani da gradimo pravednu Hrvatsku, da je pretvorimo u zemlju patriotizma, pravde, ravnopravnosti, prosperiteta, a napose povjerenja i svake socijalne sigurnosti njenog naroda.

Za Hrvatsku akademsku zajednicu - kralj Tomislav
Predsjednik dr. sc Petar Vučić v.r

U Zagrebu, 10. svibnja 2013.