Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda.
Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“ 19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom.
U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića,plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve agresivnog rata Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković izvrgao je monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića.
Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilićne ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta. Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“ o navodnom zanemarivanju vukovarskih studenata ... i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ (po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o Građanskom ratu.
Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla…
Naučio je Aca lekciju: istinu treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin laže, to mu je od Boga“.
Teza o Građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi. Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju državnog kaznenog postupka. Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili tezu i dokaz da se radilo o Građanskom ratu, jer su oba brata Mišića, kao hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije, a jedan na strani Hrvatske, onda mu je naš Peđa odgovorio, kao član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat našoj domovini veleizdajnik.
Ovo je izvrstan i zoran povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave zakonom, koji se kod nas tumači površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.
Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje, Hrvatsko nacionalno etičko sudište tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, sa krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed, pred zgradom HTV-a,u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde.
Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19 studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu djelovati u Hrvatskoj. To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost. Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište, jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa. On jednostavno i svjedoči zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je pravi domoljub uvijek spreman boriti se za svoj dom.
Dr Zvonimir Šeparović
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta
|
