Prije četiri godine Hrvatska je zajedno s Poljskom bila pokretač inicijative Baltik-Jadran, koja je zapravo bila u novo ruho presvučena stara američka ideja poljskog podrijetla o čvršćem povezivanju država srednje Europe, kako bi snažnije zastupale vlastite interese u EU-u, a osobito kako bi bile zaštićene od rastućeg ruskog utjecaja. Kao vezivno sredstvo tog povezivanja predviđeni su zajednički instrastrukturni projekti, prije svega energetski i prometni. Zaštitni znak Inicijative postao je LNG – terminal za ukapljeni plin. Mreža LNG-a koja će premrežiti Europu, osobito Novu Europu. Izgradnja LNG-a na Krku bila je jedna od ključnih točaka te inicijative.
Naime, najsnažnije sredstvo ruskog utjecaja u Europi danas više nisu topnički niti nuklearni potencijali već - ruski plin. Putinova Rusija želi ostvariti monopol na opskrbu i dovesti Europu, a osobito ranjive države bivšeg komunističkog bloka, u potpunu ovisnost. I u tome računa na njemačku suradnju koja se najvidljivije manifestira kroz zajednički projekt izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2, unatoč nesklonosti službenog Bruxellesa i izrazitog protivljenja SAD-a. Američki odgovor na taj izazov bila je inicijativa Baltik-Jadran u koju je spremno, kao promotorica na državnoj razini, uskočila tada tek izabrana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović.
Po svome potencijalu, inicijativa Baltik-Jadran bila je najveća prilika za Hrvatsku nakon osamostaljenja države, da postane značajna na energetskoj karti Europe, a to na sebe veže daljnji razvoj. U prvo vrijeme službeni Bruxelles je prema inicijativi bio indiferentan. Njemačka, vođena državnim interesima kako ih vidi administracija Angele Merkel, a koji podrazumijevaju njemačko-ruski javni energetski pakt, nije skrivala protivljenje i prezir prema Inicijativi.
Predsjednica Grabar-Kitarović pokazala se kao vrlo vješta i uspješna promotorica Inicijative. Jedino joj nije uspjelo promovirati je u hrvatskoj vladi i nevladinim gremijima koji upravljaju vladama. U Hrvatskoj su najprije ismijavali, a potom ignorirali njezinu „uspravnicu“ Baltik-Jadran. Jedni zato što nisu znali što to zapravo znači. Drugi zato što su jako dobro znali da to dovodi u opasnost njihove već uhodane poslove s ruskim energetskim kompanijama i izdašne osobne provizije i da bi moglo funkcionalno vratiti Hrvatsku u srednju Europu i odvojiti je od „regiona“. Treći u strahu da bi to moglo ugroziti njihovo mjesto u srcu Mutti Merkel, a time i njihove briselske ambicije i aspiracije.
Milanovićeva je vlada otvoreno opstruirala izgradnju LNG-a na Krku koji je bio ključna i početna točka hrvatskog angažmana u Inicijativi. Oreškovićeva je vlada pokušala pokrenuti projekt s mrtve točke u svome kratkom trajanju. Prema upućenima, i to je bio jedan od razloga njezina rušenja i posljedičnog pada. Plenkovićeva se vlada pravi da ne opstruira LNG, a ključeve opstrukcije trajno drži njegov koalicijski partner HNS, čiji šef Ivan Vrdoljak u upućenim krugovima slovi kao najistureniji igrač ruskog energetskog lobija u Hrvatskoj.
I što se dogodilo? Koje su posljedice? Inicijativa Baltik - Jadran je zaživjela, postala nezaobilazna i proširila se u inicijativu Triju mora. Nekadašnju hrvatsku vodeću ulogu u Inicijativi i sudjelovanju u njezinim projektima je, uz Poljsku, preuzela Rumunjska. Projekti inicijative su službeno prihvaćeni od strane EK. Na njezine summite danas dolazi i njemački vanjskopolitički ministar. Države, koje razmišljaju o svojoj energetskoj sigurnosti se umrežavaju i grade ili planiraju izgraditi svoje LNG terminale. Rusija, čiji je energetski lobi povezan s domaćom klijentelističkom mrežom bio glavna kočnica LNG terminala na Krku, lani je postala najveći opskrbljivač europskih LNG-a ukapljenim plinom! Što pokazuje da nije cilj onemogućiti rusku opskrbu Europe plinom, već onemogućiti ruski monopol na opskrbu. LNG na Krku, koji je trebao postati zamašnjak hrvatskog razvoja, sutra će uistinu postati neisplativ. Ili će profit ubirati drugi. Umjesto da postane jedno od europskih plinskih čvorišta, Hrvatska u tom novom energetskom preslagivanju postaje - europska energetska crna rupa.
Višnja Starešina, slobodnadalmacija.hr
|
