Dakle, taj osvajaÄki rat protiv Europe, pokrenut iz srediÅ¡ta islamskog svijeta, trajan je, ima svoju definiranu i već toliko puta javno obznanjenu doktrinu, strategiju i taktiku, ciljeve i planove. Ovih je dana i aktualno vodstvo EU-a, predvoÄ‘eno Å¡eficom EK Ursulom von der Leyen, bilo prisiljeno spustiti se do europske južne, tursko-grÄke granice, da bi iz helikoptera pogledali kako to izgleda kad migranti na silu probijaju svoj put u EU. Dva su razloga za tu, dosad najveću demonstraciju europske odluÄnosti da obrani sebe i svoje granice. Prvo, turski predsjednik Erdogan javno je rekao da će pustiti prema EU-u novi val od milijun migranata i, da bi potvrdio vjerodostojnost svojih rijeÄi, uistinu je poneÅ¡to pojaÄan pritisak na grÄku granicu. I drugo, GrÄka je uistinu suoÄena s osvajaÄkom i sigurnosnom prijetnjom s kojom se sve teže nosi, i grÄki premijer Kiriakos Micotakis uistinu treba pomoć. Ako mu se ne pomogne obraniti grÄku granicu, EU kao koncept i ostale države Älanice, Hrvatska meÄ‘u prvima, uistinu će se naći suoÄeni s najozbiljnijim obrambeno-sigurnosnim problemom, s porazom Europe.
Zato ta politiÄko-diplomatska ofenziva najviÅ¡ih dužnosnika EU-a – predsjednici von der Leyen pridružili su se i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli, a poveli su i naÅ¡eg Andreja Plenkovića, kao predstavnika države predsjedateljice – nije, nažalost, bila demonstracija europske odluÄnosti i spoznaje, nego krizom iznuÄ‘eni Äin. Dogodila se na poticaj Erdogana, koji upravlja migrantskom krizom i kao rezultat straha i nemoći vodstva EU-a i EK. Pokraj grÄkog premijera, koji danas uistinu brani Europu i pritom ostavlja dojam ozbiljnosti, predsjednica EK von der Leyen je, oznaÄivÅ¡i GrÄku kao europski Å¡tit, prvi put ipak jasno poruÄila: "NaÅ¡ je prvi prioritet osigurati i održati red na grÄkim vanjskim granicama, koje su takoÄ‘er europske granice."
Ali izgovorio je i legendarni luksemburÅ¡ki (tada) ministar vanjskih poslova Jacques Poos u Beogradu u ljeto 1991.: "Zaustavili smo rat. Kucnuo je Äas Europe. Ovo je vrijeme Europe, a ne Amerike." Nastavak je povijesno poznat. OdluÄna poruka Ursule von der Leyen s grÄko-turske granice ima u ovom trenutku jednaku vjerodostojnost kao i tadaÅ¡nja Poosova. S time Å¡to je Poos svoju izgovorio napamet, a Ursula je i tu snažnu poruku graÄ‘anima i narodima Europe morala – proÄitati s papirića. To je europski "lidership" danas – umjetno proizvedeni voÄ‘e iz birokratskih laboratorija, koji bez papirića ili blesimetra ne mogu izgovoriti niti – mi ćemo vas (o)braniti.
Europa će oÄito, baÅ¡ kao i na Balkanu 1995., ponovno morati spoznati koliko je slaba u krizama Äije rjeÅ¡enje zahtijeva Ävrstu silu i odluÄnu prijetnju. Pitanje je samo tko će ovaj put platiti najviÅ¡u cijenu te spoznaje. GrÄka i Bugarska svakako, one je već plaćaju. No, hoće li i BiH, kojoj prijeti potpuno rastrojstvo? Hrvatska, kojoj prijeti da postane predvorje i hotspot EU-a? Ili cijela stara Europa?
Razmjere nove politiÄke ispraznosti stare Europe i njezina vodstva poniknulog u globalistiÄkim rasadnicima mogli smo vidjeti već sljedećih dana u Bruxellesu. Dan nakon dužnosniÄkog izleta na granicu, kad bi se Erdogan trebao tresti od straha ili barem zamisliti nad novom europskom odluÄnošću, glavna upraviteljica institucija EU postaje – Greta Thunberg, djevojÄica s nekoliko ozbiljnih psihiÄkih dijagnoza koju su vlastiti ambiciozni roditelji i globalistiÄki gremiji pretvorili u maskotu rata protiv klimatskih promjena. Greta drži pred kamerama lekciju predsjednici EK, Ursula pozorno sluÅ¡a. Greta grmi u Europskom parlamentu, koji je zbog koronavirusa zatvorio vrata svim drugim posjetiteljima. Hrvatski ministar energetike i zaÅ¡tite okoliÅ¡a Tomislav ÄŒorić ponosno objavljuje da se i on sastao s Gretom pa ju je potom odveo da se malo izviÄe na druge europske ministre energetike. Europski politiÄki establiÅ¡ment dobrovoljno glumi (ili ne glumi?) idiote da bi se svidjeli Greti. A prvi Äovjek europske vanjske politike, obrane, sigurnosti Josep Borell vraća se s razgovora s Erdoganom s preporukom – da mu EU popusti.
JoÅ¡ dok je bio pjesnik, Erdogan je pisao: "Džamije su naÅ¡e vojarne, minareti naÅ¡i bajuneti, kupole naÅ¡e kacige, a vjernici naÅ¡i vojnici." Ali danaÅ¡nje europsko vodstvo ne Äita poeziju. A i aktualno hrvatsko vodstvo viÅ¡e vjeruje u vjerodostojnost Ursule nego Erdogana. Mantraju lažno, kako je ovo danas sasvim drukÄiji migrantski sastav nego 2015. ili 2016., da bi opravdali Angelu Merkel i sebe same. Erdogan je cijelo vrijeme jednako vjeran svojoj poeziji.
Višnja Starešina,
Slobodna Dalmacija
|
