Dočekali su ih s potpuno krivim procjenama o njihovu
broju, ignorirajući upozorenja koja su dolazila iz
Slovenije, Austrije, Njemačke, Bruxellesa kako
Hrvatska ne može biti izbjeglički koridor...
Organizacijski nepripremljen za prihvat
izbjeglica/migranata, hrvatski je premijer zanemario
svoju primarnu zadaću: stabilnost i sigurnost
Hrvatske.
U ovom trenutku čak i nije presudno čini li to
Zoran Milanović samo zbog vlastite nekompetencije ili
se možda igra i malog hrvatskog Tsiprasa, koji će
zajedno sa svojim većim grčkim uzorom, a u suradnji sa
saveznicima iz interesa Erdoganom, Putinom, Vučićem i
Nikolićem iz inata napuniti zapadnu Europu
izbjeglicama/migrantima s Bliskog istoka, pretežito
muslimanima, liječeći svoje europske frustracije.
U ovom je
trenutku presudno prevenirati da Zoran Milanović u
tjedan dana dugoročno pretvori Hrvatsku u europski
sabirni centar za izbjeglice/migrante s Bliskog
istoka, koje neće imati kamo vratiti niti ih kamo
poslati. Dakle o održivosti, stabilnosti i
sigurnosti države je riječ.
I u tom se prvom kaosu pokazalo koliko je važno
što je na Pantovčaku Kolinda Grabar-Kitarović, koja
zna što su stabilnost i sigurnost zemlje, poznaje
procedure NATO-saveza u kriznim situacijama, koja je
prva prepoznala razmjere krize i davala presudne
impulse kako bi se kriza stavila pod nadzor: od
sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost i podizanja
spremnosti vojske do nuđenja koncepta koji će
omogućiti primjerenu humanitarnu akciju prema
izbjeglicama/migrantima, ali i čuvati stabilnost i
sigurnost zemlje.
Sigurnosni izazov ovog velikog
izbjegličko-migrantskog vala neki američki
konzervativni komentatori poput Billa O'Raillyja
sasvim otvoreno nazivaju najvećom "masovnom
invazijom muslimana na Europu", dok ga u
europskoj politici i mainstream javnom mnijenju
omraženi, ali među europskim stanovništvom sve
popularniji mađarski premijer Viktor Orban od samo
početka definira kao "prisilnu islamizaciju
Europe".
Humanitarni ulaz za džihadiste
Hrvatski premijer Milanović pristupa, pak, tom
izazovu još uvijek kao isključivo humanitarnom
pitanju, kao da mu sigurnosnu politiku vode babe,
rode i srodne ptice. No ovaj izbjeglički val ima i
svoju pozitivnu stranu: on će prisiliti EU da
redefinira svoj politički korektni novogovor i da se
suoči sa svom kompleksnošću islamističkih projekata
koji se već više desetljeća provode na njezinu tlu.
EU to mora učiniti želi li očuvati svoje
vrijednosti. I to neće moći učiniti bez suradnje s
domicilnim muslimanskim zajednicama u Europi.
Floskule o humanosti bez granica, o
poštovanju/mržnji prema drugom i drukčijem nisu samo
neadekvatne i suviše plitke da bi se preko njih
tumačila kompleksnost ove izbjegličke krize, već su
upravo takve pojednostavnjene interpretacije kanali
preko kojih se širi(o) virus islamizmizacije
zapadnim svijetom. Jedan od najboljih primjera je
Bosna i Hercegovina. I veliki BBC ljetos obznanjuje
na sva zvona kako je BiH u ratnim devedesetim
godinama prošlog stoljeća postala kolijevka modernog
europskog džihada (vojni analitičar Marc Urban).
To baš nije sasvim točno. Organizirane kolijevčice
džihadista tad su već postojale u iseljeničkim
predgrađima Londona, Pariza i drugih europskih
gradova u kojima su radikalni bliskoistočni klerici
poput Abu Hamze al Masria i sličnih vjerski
pripremali mlade muslimane za bitku za pobjedu
islama u svijetu. U vojnim logorima u srednjoj Bosni
oni su samo stjecali dodatnu vojnu obuku. No
karakteristično je da je ulaz bio humanitarni.
Džihadisti su dolazili u BiH kao (lažni)
humanitarci, islamske humanitarne organizacije su
bile njihovi financijeri, humanitarno-ratna kriza je
bila paravan za njihov dolazak. Uostalom, najveći
broj terorističkih napada koje je izvela Al Qa'ida,
uključujući i 11. rujna, financiran je preko
islamskih humanitarnih organizacija, zbog čega su
mnoge od njih stavljene na listu terorističkih
organizacija.
Ako ne (pre)poznaju bosanski model infiltracije
džihada, Europa i Hrvatska kao njezin istureni dio
ugrožavaju vlastitu sigurnost. Ako pak počnu u
svakom izbjeglici gledati potencijalnog džihadista,
slijede pogrešan trag i odriču se sebe, postajući
nepoštene i nehumane prema ljudima u nevolji. Ako
pak žele učiti iz tzv. bosanskog modela, onda znaju
da najveća sigurnosna prijetnja nisu infiltrirani
džihadisti kojih u ovom izbjegličkom valu svakako
ima. Oni neće, čim stignu kao izbjeglice u Njemačku,
Švedsku, Hrvatsku ili Poljsku, početi bacati bombe
po kvartu.
Ali
dugoročno, oni potpomognuti radikalnim klericima
mogu postati inkubatori za radikalizaciju
domicilmnih muslimana i konvertiranje nemuslimana,
za odgoj džihadista nove generacije. Baš kao što se
to dogodilo u BiH, u kojoj su nakon 45 godina
komunističke represije bosanski Muslimani bili vrlo
"light" vjernici, da bi 25 godina poslije bili
najveći europski izvoznici džihadista po glavi
stanovnika na ratišta diljem svijeta i veliki
izvoznici vjeroučitelja džihada u Europu. Ili kao
što se to dogodilo u Europi, da su među džihadistima
sve brojniji konvertiti, kršćani, ljudi drugih vjera
ili ateisti koje su agilni vjeroučiteljiučitelji
obratili.
'Islamsko buđenje' u Bosni
Želi li se razumjeti način na koji islamisti
koriste europske vrijednosti da bi ih razorili i
postupno ovladavali europskim društvima, valja
upoznati poruke njihovih najutjecajnijih klerika,
primjerice Omar Bakri Muhammmada koji je među prvima
javno govorio kako je cilj njegova djelovanja da se
"crna zastava islama zavijori na Downing Streetu
10" (zgradi britanske vlade). A nakon što ga je
Velika Britanija ipak protjerala, na pitanje zašto
je zajedno s obitelji koristio britansku socijalnu
pomoć, ako toliko mrzi zemlju, odgovorio je:
"Zašto ja ne bih koristio njihov novac ako su oni
toliko glupi da mi ga daju."
Bosanski model džihadizma bio je potaknut ratom,
humanitarnom krizom, a započeo je uvezenim
"islamskim buđenjem" bosanskih Muslimana. Rat,
humanitarna kriza i izbjegličko-migrantski pohod
naprosto tjeraju EU i Hrvatsku kao njezin dio, na
europsko buđenje, kada se više projekti islamizacije
i sigurnosni izazovi ne mogu gurati pod tepih, kada
se rješenja ne mogu naći bez suradnje s domicilnim
islamskim zajednicama, u čemu Hrvatska i njezina
islamska zajednica mogu biti primjer.
Novu formulu odnosa europske sigurnosti i
humanosti tek treba pronaći. Jedan od globalnih
preduvjeta je pronaći održivo političko rješenje
bliskoistočne krize. Jedan od lokalnih preduvjeta je
maknuti Zorana Milanovića s pozicije izvršne vlasti.
Jer on se ovih dana pokazao kao najveća sigurnosna
prijetnja Hrvatskoj.
Višnja Starešina, Slobodna Dalmacija
|